pročitajte ostalo...


magarac i mrkva 
bio jednom jedan magarac u svijetu                                               
RefleksijaSvijesti



________________________



wonderland



RefleksijaSvijesti


________________________














































                                

Bazna pretpostavka


  20.06.2015.  by    RefleksijaSvijesti         
Share Button
         
Tema: Manipulacija

Vjerovati ili dokazati

Iako smo o ovoj temi već ponešto govorili u naslovu: "Istina, znanje, vjerovanje"- ovdje ćemo samo da nadopunimo ovu temu, budući da je ovo jedna od najvećih manipulacija koja se pojavljuje u ljudskoj historiji, te u praktičnom smislu ovo je glavni mehanizam ili poluga kako se kompletno društvo uspjeva skloniti od Istine, a sve samo na banalnom i trivijalnom načinu u svojoj dubini, ali zato sa vanjske strane izgleda jako učinkovito i moćno.

Iako se ljudi već stoljećima susreću u svojim svakodnevnim životima sa jednim fenomenom, koji je u svojoj prirodi svima nama usudili bi se mnogi reći urođen, ovaj fenomen je ipak usađen vještački u ljudsku svijest, a fenomen kroz koji ljudi prolaze generacijama i za koji smatraju da je nešto najprirodnije u njihovim životim, je fenomen poznat kao "vjera ili uvjerenje".
Kada se kaže "vjera ili uvjerenje", onda se odmah podrazumjeva pod tim na neku vrstu religije ili vjerskog ubjeđenja, jer naravno, tko god vjeruje na bilo koji način i pod bilo kakvim okolnostima ne može biti nista drugo već vjernik, zar ne !?
Sa druge strane također, iako ljudi obično deklarišu one koji vjeruju ili imaju neka osobna ubjeđenja u Vjerinike", ipak čak i oni koji tako tvrde imaju svoja neka osobna uvjerenja o kojima ništa ne znaju, već samo nagađaju ili prihvataju informacije od drugih, pa su iz tog razloga i oni vjernici, bili toga svijesni ili ne.
Također, čak i ukoliko pogledamo naučnike ili znanstvenike, koji nas cijelo vrijeme ubjeđuju da u njihovim životima ili životnim pozivima nema nikakve prisutne vjere, već samo eksperimentalni dokazi koji se mogu činjenično potkrijepiti, vidjet ćemo da u praksi to nije slučaj, jer i oni čak su možda i ponajveći vjernici, budući da sa velikim žarom i entuzijazmom brane monoge naučno-popularne teorije kao što su np.: teorija evolucije i velikog praska, koje su kao takve čvrsto i sigurno postavljene na vjerovanju, budući da nema adekvatnih dokaza koje bih ih potkrijepili. Ukoliko čak i postoje određeni dokazi koji sugerišu da bi neka teorija mogla biti danas-sutra dokaziva, ona je u praksi neizvodiva, odnosno, ne mogu je danas eksperimentalno dokazati, pa su opet se svrstali u vjernike, jer imaju ubjeđenje da će sutra biti eventualno moguće.

Dakle, u bilo kojem smijeru da pogledamo i u bilo kojem pravcu našu pozornost da usmjerimo, vidimo da je se kompleno čovječanstvo stavilo direktno u službu vjere, bilo da je ona javno priznata kao u slučaju zvaničnih vjernika, bilo u slučaju njenog indirektno priznavanja, kao što je u slučaju ateista ili nevjernika.
Jer na kraju krajeva, čak i jedan ateista koji tvrdi za sebe da nije nikakav vjernik, već dapače nevjernik, on u stvari samo vjeruje u nešto da ne postoji, ili drugim riječima, vjeruje da ne vjeruje.

Vjera kao takva je sastavni dio života svakoga pojedinca, neki su svjesni njene važnosti dok drugi nisu, ali u svakom slučaju su svi u njenoj službi.
Međutim, kao što smo rekli već na samome početku, ovaj fenomen zvani vjera ili ubjeđenje izgleda samo kao nešto što je najprirodnije i svima nama urođeno, ali na žalost, ona to nije i vještački je usađena u svijest ljudi, pa se iz tog razloga "vjera ili ubjeđenje" smatra samo kao "bazna pretpostavka" u vjerovanju, ali kada ova bazna pretpostavka uhvati svoj krijen u ljudkosj svijesti, doživljava se kao smisao i suština samog života, a to je upravo najveća laž i obmana!

Bazna predpostavka

Kao što smo već rekli, bez obzira o kojoj kategoriji ljudi da se radi, da li su to zvanični vjernici, znanstvenici, ateisti ili pak oni neopredjeljeni, odnosno, oni koji čekaju odgovore od potonje već spomenutih, svi su u svojoj suštini vjernici ili drugim riječima, svi su ništa drugo već na osobnoj baznoj pretpostavci.

Bazan predpostavka je svako vjerovanje ili ubjeđenje, koje se ne može činjenično potkrijepiti, te kao takvo ne može nam dati niti dubinsko ili unutarnje uvjernje., odnosno, svako vjerovanje koje se bazira ili formira na vanjskim saznanjima, dok unutrašnja vjera dolazi iznutra ili kroz spoznaju.

Pa recimo jedan primjer u kojima najbolje možemo slikovito ukazati na fenomen vjere ili bazne pretpostavke u praksi:

Uzet ćemo primjer zemaljske kugle, u kojem se ljudi dijele na dvije kategorije: vjernike i nevjernike, odnosno, prvi imaju bazneu pretpostavku da je okrugla, dok druga kategorija vjeruje da je ravna.
Budući da je vjera ili uvjerenje samo sinonim za baznu pretpostavku, koja kao takva mora biti eksperimentalno ili činjenično potkrijepljena, jer ukoliko nije, nema niti Istine, odnosno, sa baznom pretpostavkome bez obzira kakvo uvjerenje bilo, da li je kategorija vjernika ili nevjernika u pitanju, ne može se doći do konačnog odgovora ili unutrarnje vjere što je opet sinonim za saznanje ili spoznaju.
Da bi nešto prešlo iz vjerovanja ili bazne pretpostavke u unutarnje uvjerenje ili saznanje, koje je opet sinonim za znanje ili spoznaju, svaki pojedinac mora krenuti na put istine, odnosno, vjera ili bazna predpostavka je samo predrealizacija istine ili početna točka sa koje svaka jedinka kreće na put, dok u svojoj dubini i širini nema uopće razlike, bez obzira da li se radi o baznoj pretpostavci oslonjenoj na vjerovanju ili  nevjerovanju.
U konkretnom primjeru zemaljske kugle bi to izgledalo ovako, da bi vjernik otišao na lijevu stranu i pješačio toliko dugo dok opet nebi došao na početnu točku, sa čim bi dokazao da je zemlja okrugla, a nevjernik sa svojom baznom pretpostavkom krenuo lijevo , da bi opet vjerniku dokazao da se nikada neće sresti, jer naime zemlja nije okrugla., ali u međuvremenu dobio saznanje ili unutrašnju vjeru te spoznao Istinu..

Dakle, bez obzira na baznu pretpostavku i bez obzira što se današnje društvo dijeli na vjernike i ateiste (nevjernike), svaka jedinka sa svojom osobnom baznom pretpostavkom  će doći ipak do istine, ali samo pod jednim uvjetom, da svoje ubjeđenje doživili kao početnu točku ili predrealizaciju istine, odnosno, traži iskrene i pouzdane dokaze u realizaciji svoje bazne predpostavke.
Pa u konkretnom slučaju zemaljske kugle, gdje je jedan otišao lijevo, a drugi opet desno, činjenica je da će se obadvojica sresti na sredini puta i samim tim od svoje bazne pretpostavke doći do Istine ili unutrašnjeg ubjeđenja.
Dakle, bez obzira na kvalitetu bazne pretpostavke , da li se radi o vjernicima ili ateistima, istina je uvijek Jedna, ali također i bazna pretpostavka, pa u kontekstu toga, ukoliko čovjek uistinu želi da dođe do Nje, pojedinac kao takav mora krenuti na put, sa kojim će doći do unutrašnjeg uvjerenja, a unutrašnje uvjerenje nikada nije oslonjeno na niti jednoj baznoj pretpostavci već na saznanju ili spoznaji.

Iako su današnji takozvani vjernici, kao i njihov oponent u nevjernicima ili zvaničnoj nauci ponosni na svoja dostignuća, ipak, obadvije kategorije ljudi su samo na baznim pretpostavkama ili početnim točkama i uopće se ne razlikuju u svojoj dubini, bez obzira na osobno ubjeđenje, jer obadvije grupacije sa velikim žarom i entuzijazmom brane samo svoju baznu pretpostavku, koje su sve postavljene čvrsto na Vjerovanju.

Kao što smo već rekli na primjeru zemaljske kugle, da bi nešto se konkretno pomaklo sa mrtve ili početne točke, jedni moraju ići lijevo, a drugi desno, ali u svakom slučaju se mora doći do saznanja ili unutrašnjeg uvjerenja, jer bez ovoga nema niti istine, odnosno, ostaje zauvijek samo bazna pretpostavka.

Bazna predpostavka kod vjernika i nevjernika

Budući da vjernici slično kao ateisti služe se sa nedokazivim teorijama o postojanju Boga ili Stvoritelja, dok ateisti vjeruju u : veliki prasak, evoluciju i sl., oni kao takvi provode svoje vrijeme sa duboko ukorijenjenim pojedinačnim baznim predpostavkama, jer jedan vjernik vjeruje da je Bog ili Stvoritelj ovakav, a opet drugi vjernik da je On onakav, isto kao i naučnici koji svaki ponaosob ima svoje ubjeđenje ili vjerovanje o materijalnom stvaranju, fizičkim zakonima, i sl., iako niti jedna kategorija ne odbacuje svoje bazne pretpostavke ili drugim riječima, vjernici ne odbacuju vjeru u Boga, a naučnici i ateisti  vjeru u određenu teoriju.

Iako će sa druge strane vjernici tvrditi da je vjera jedini način i put kako se može doći do Istine ili Boga, nevjernici će opet tvrditi sa druge strane, da su eksperimentalni dokazi i nauka jedini put do Istine, ali je simptomatično upravo to, da ni jedni, ali niti drugi se ne odriču svojih baznih predpostavki ili osobnih uvjerenja, jer vjernici vjeruju i očekuju da će im se Bog ili Sudnji Dan ukazati ili prikazati, a nevjernici opet čekaju ili vjeruju da se neka od teorija dokaže ili otkrije.

Sa druge strane mi smo također rekli, da je svako vjerovanje, bez obzira kakve vrste ono bilo, samo, uvijek i jedino bazna pretpostavka, također smo rekli, da jedni idu lijevo, a drugi opet desno, međutim, također smo rekli da će se svi sresti prije ili kasnine na sredini puta bez obzira na baznu pretpostavku, pod uvjetom da iskreno krenu u potragu za Istinom, postavlja se sada otvoreno pitanje, kako krenuti na put Istine, budući da će i vjernici kao i nevjernici tvrditi da to rade, jer vjernici naime vjeruju u Boga, a nevjernici u nauku i svi tvrde da su na pravome putu!?

Eksperimentalno dokazivanje

Budući da će naučnici otvoreno tvrditi da su oni jedini na strani istine, i da ništa ne pridaju vjerovanju, a mi smo već naglasili da nisu, već pod baznim predpostavkama, jer ono što se danas ne može činjenićno i eksperimentalno dokazati ostat će u domenu vjere, da će eventualno suta biti moguće.
Vjernici sa druge strane takođe slično kao i nauka ima svoja osobna uvjerenja, jer od onog što ne mogu dokazati ili pokazati prave teorije, koje će biti možda sutra dokazive. Jer oni čitaju svoju objavu, te kada se nešto konkretno ispuni što je u objavi najavljeno, onda dobiju osobno uvjerenje, kao i naučnici koji kad otkriju ili dokažu neku teoriju potvrde svoje uvjerenje.
Ipak čak i tako, ukoliko bi eksperimentalno dokazivanje koje je oslonjeno na baznoj predpostavci prihvatili kao mjerodavnu metodu dolaska do Istine, kao što smo to već u primjeru zemaljske kugle objasnili, onda je u ovom slučaju jako bitno koji prefiks stavljamo na prvo mjesto uz našu baznu predpostavku, odnosno, da li je naša bazna predpostavka oslonjena na vjerovanju ili dokaz u vjerovanju.

Bazna predpostavka u vjerovanju

Iako izgleda simetrično i da gotovo nema nikakve razlike u vjerovanju ili dokazu za vjerovanje, odnosno, ako ćemo uzeti slučaj zemaljske kugle, da li se na put kreće iz osobnog uvjerenja ili bazne predpostavke, ili sa druge strane, da bi se dobio tek dokaz za baznu predpostavku, ipak, razlika je drstična i velika, jer ukoliko čovjek tek mora dobiti dokaz za svoju baznu predpostavku, onda nikada neće samostalno krenuti na put, već će čekati da mu drugi ga predoči, što je osnovna i glavna uvertiira za manipulaciju, ali u svakom slučaju ukoliko čak i manipulacije nema, čovjek ne koristi svoju svijet adekvatno, već je ovisan od drugih.

Dakle, danas u svijetu se izdvajaju dvije kategorije ljudi: jedni su na baznoj pretpostavci bez obzira da li su vjernici ili nevjernici, a druga kategorija ljudi je ona koja traži dokaze u vjerovanju ili svojoj baznoj pretpostavci, opet bez razlike da li su to vjernici ili nevjernici.
Ova druga kategorija koja traži dokaze da bi postavila ili odredila (učvrstila) svoju baznu predpostavku su uvijek izmanipulirani i u najtežem su položaju, jer oni eksplicitno ovise od mišljenja ostalih, samo je u razlika u njihovoj sklonosti ka određenoj baznoj predpostavci ili vjeri.
Naime, dok nevjernici koji traže dokaze da bi učvrstili svoju baznu predpostavku u svome nevjerovanju, čekaju i prate ono što će im nauka reći ili odrediti, kao uvertiru ili temelje za njihovu baznu predpostavku, tako isto vjernici koji žele da učvrte svoju baznu predpostavku na vjerovanju očekuju i prate, ono što će im vjerski zvaničnici ili organizacije ponuditi, pa u svakom slučaju, bez obzira da li su još uvijek izmanipulirani ili ne, pod tuđim su  mišljenjima i i utiscima, odnosno, ne koriste svoju svijest adekvatno.
Kao drugo, ukoliko ne dobiju određeni čvrsti dokaz u svome ubjeđenju, da bi mogli postaviti svoju baznu predpostavku bilo u vjerovanju ili nevjerovanju, oni kao takvi odbacuju sve, odnosno, za njih apsolutno nema ništa smisla niti značaja.

Na primjeru zemaljske kugle to bi izgledalo ovako, budući da su vjernici i nevjernici se razišli kako desno tako lijevo, jer traže dokaz da bi potkrijepili svoju baznu predpostavku i došli do istine, pa su opet i bez obzira na početnu točku se svi sreli na sredini puta, ova druga kategorija ljudi koja traži dokaz za svoju baznu predpostavku nikada ne dolazi do saznanja kao prvo,  pa sa tim niti do unutrašnjeg uvjerenja ili Istine, a osim toga, uvijek je pod latentnom opasnosti manipulacije, jer uvijek ovisi od tuđeg mišljenja.
Na primjer, danas se često postavljaju u društvo  raznorazne teorije, koje su u žargonu nazvane "Teorije urote", koje između ostalog žele da dokažu ili pokažu razliku o istini i zabludi, bilo lijeve ili desne strane, međutim, pošto je ovo sve tek uvertuira za našu baznu predpostavku, ljudi se samo svrstavaju na vjernike ili nevjernike, odnosno one koji formiraju tek svoju baznu predpostavku, ali za razliku vjernika koji su je već formirali i kreću na put da bi došli do  unutrašnje vjere ili saznjanja, ovi prvi to nikada ne čine, već eksplicitno ovise od potonjih.

Dokaz za baznu predpostavku

Kao što smo sve već u gornjem primjeru objasnili, ovdje čemo samo još ponešto da nadopunimo. Obično se pojedinci svrstavaju, a nažalost, danas je u društvu većina njih, kao neopredjeljeni, jer ova kategorija ljudi je bez ikakve bazne predpostavke ili drugim riječima, kako oni vole reći za sebe, bez Vjere. Međutim, kada se kaže bez ikakve vjere to znači kao da bi se reklo bez svijesti, jer kao što smo već objasnili, bez obzira na vjernike ili nevjernike svi imaju svoje bazne predpostavke ili uvjerenja.
Obično ovi pojedinci koji sebe vole nazivati neopredjeljenima ili nereligioznima, jer u zabuni smatraju da su samo oni koji su religiozni vjernici , traže tek dokaz u svome uvjerenju, pa se nekad mogu indentificirati sa vjernicima, a nekad opet sa atesitiam ili nevjernicima. Bez obzira na sve, da li su nekada na strani vjernika ili sa druge strane na poziciji nevjernika, pa se nekada tako i osjećaju, ali i izjašnjavaju, ipak to nisu oni vjernici koji imaju svoje bazne pretpostavke bilo u vjerovanju ili nevjerovanju, već potonji u zabuni i neznanju se doživljavaju kao jedni od njih,
Budući da praktično nemaju nikakve bazne predpostavke, već čekaju dokaze bilo od vjernika ili nevjernika, odnosno, ovise isključivo i eksplicitno od mišljenja drugih, oni se nikada ne usuđuju krenuti na put samostalno, ali također ne dobijaju niti jedno unutrašnje uvjerenje, pa prema tome ne poznaju uoće niti istinu, već samo kao papagaji ponavljaju što drugi govore.
Na žalost, ovo je najteže pogođena kategorija ljudi u životu i praksi, i oni su stalno i konstanto pod svim mogućim manipulacijama, a ako nista drugo, čak i ako su se prislonili uz određene bazičare prema osobnim sklonostima, jer jedni se prislanjaju vjernicima, a drugi opet nevjernicima, ne koriste gotovo nikada svoju osobnu svijest. Budući da strpljivo i uporno čekaju dokaze, da bi postavili tek svoje bazne predpostavke, oni konstantno levitiraju od jedne struje do druge, te onda kad se finalno umore i zasite, pošto nikada ne dobijaju niti jedno unutrašnje uvjerenje i nemaju gotovo niti jedan dokaz za unutrašnje vjerovanje, vole za sebe da kažu da su neopredjeljeni (bez vjere), što je samo sinonim za one koji ne poznaju Istinu i ne koriste svoju svijest.

Iako će ovo možda izgledati ružno i surovo, ali je činjenično stanje, prema tome, neopredjeljeni ili oni bez vjere ili bazne pretpostavke, MORAJU se pod hittno probuditi!

Saznanje

Iako eksperimentalno dokazivanje, kao što smo već rekli, može ponuditi određeno saznanje ili unutrašnju vjeru, ali samo ukoliko pojedinac ili jedinka osobno krene na put, odnosno, ukoliko traži dokaz sa svoju baznu pretpostavku, jer u protivnom ovisi konstantno od mišljenja drugih i ostaje bez unutrašnjeg ubjeđenja, ipak, čak i tako, činjenično je stanje da se još uvijek ne može eksperimentalno potkrijepiti dokazima baš sve. U stvari, kada malo bolje razmislimo, prije možemo zaključiti da je većina stvari nemoguće eksperimentalno dokazati da bi se došlo do saznanja ili unutrašnje vjere, pa će iz toga razloga vjernici ostati na svojim baznim predpostavkama, dok nevjernici na svojim.
Dok će vjernici uspjeti tek ponešto da dokažu kroz svoju vjeru, ovisno koliko su predani i koliko su na putu u potrazi za dokazima ili unutrašnjem ubjeđenju, također slično i nevjernici će tek ponešto uspjeti da dokažu ili potkrijepe u svojim unutrašnjim ubjeđenjima, ovisno koliko nauka ili praksa to omogućuje.

Iako će vjernici uporno i tvrdoglavo, kao što smo već rekli, govoriti i vjerovati, da je sve stvar samo vjere, gotovo niti jedno unutrašnje ubjeđenje neće postići, ali će zato pobijati i poništavati sve ostalo što ne razmišlja indetično.
Iako također, u njihovoj objavi koju oni slijede i za koju tvrde i drže da je na Njoj zasnovano njihovo vjerovanje, nikada ne traže ili potencira da se treba vjerovati, več dapače, da se treba krenuti na živi put, da bi se došlo do unutrašnjeg uvjerenja ili saznanja, oni će u najboljem slučaju ostati doživotni bazičari ili u najgorem, tražiti tek dokaz za svoje uvjerenje ili baznu pretpostavku.

Također sa druge strane, iako će atesiti vjerovati da je sve stvar samo vjere u određenu teoriju, te da oni jedino slijede i prate što im nauka dokazuje, pobijat će i poricat sve što ne razmišlja indetično, te nikada neće krenuti na živi put da bi dobili unutrašnje uvjerenje, a u najgorem slučaju će tek tražiti dokaz za svoju baznu predpostavku i ovisiti o mišljenju ostalih.

I takva je situacija i dan- danas, pat pozicija u kojoj su se našli bilo vjernici, bilo nevjernici, jer i jedni i drugi stalno govre o vjeri ili svojoj baznoj pretpostavci, a niti jedni praktično gotovo nikada ne dobijaju unutrašnje uvjerenje, iako nas obadvije kategorije ljudi konstantno obmanjuju, budući da su i sami obmanuti, da će prije ili kasnije dokazati svoje pozicije. Možda oni to i hoće, ali ćemo mi svi preostali opet se morati svrstati na stranu vjernika, te im vjerovati na riječ, odnosno zauzeti svoju osobnu baznu predpostavku, ali nikad zato doći do osobnog uvjerenja!

Ali da bi decidno shvatili o čemu je riječ, poslužit ćemo se opet jednim primjerom, možda banalnim, ali jako učinkovitim da shvatimo kako stvari stoje u praksi.

Uzet ćemo primjer Mjeseca i čovjekove posjete ovom prirodnom satelitu. Oni koji su bili eventualno na mjesecu se mogu pohvaliti, da su samim činom svoje posjete dobili unutrašnje uvjerenje, jer su uspjeli da vide zbilju ili realnost koja tamo vlada, dok ostala kategorija ljudi, budći da ne može posjetiti ovaj prirodni satelit, mora se svrstati u bazičare i vjerovati svatko po svojim osobnim predispozicijma, tako da će jedni tvrditi da su ljudi bili na mjesecu, a drugi da nisu, ali u svakom slučaju su svi vjernici, ali za razliku od primjera zemaljske kugle, gdje vjernici se mogu na put zaputiti samostalno, bilo lijevo, bilo desno, u primjeru mjeseca to nije za sada moguće, te će svi ostali tek morati tražiti dokaze da učvrste svoje bazne predpostavke, odnosno, eksplicitno ovisiti od mišljenja drugih.

Dakle, iako eksperimentalno dokazivanje  može dovesti ponekad do saznanja ili unutrašnje vjere, ono ne može uvijek biti primjenjivo ili učinkovito, a u najboljem slučaju dostupno tek za nekolicinu, svi ostali se moraju staviti u službu vjere, svak sa svojom baznom pretpostavkom ili osobnim predispozicijama.

Ipak, uprkos svim ovim činjenicama u kojima možemo neosporno vidjeti, da su se gotovo svi ljudi svrstali u vjernike, mnogi će ipak reči da u tome nema ništa čudno i da je Vjera sastavni dio života.
Ukoliko je ovo točno i ukoliko je vjera uistinu sastavni dio života, zašto onda svi ljudi na svijetu traže dokaze za svoju baznu predpostavku?
Dok vjernici proučavajući objave ili svete spise pokušavaju da dokuče suštinu i smisao, da bi dobili dokaz u svome vjerovanju, ateisti ili naučnici sa druge strane rade isto to, ali na obrnut način, jer promatraju i proučavaju nebeski svod, te ostale fizičke zakonitosti.
Naravno, samo jedan odgovor je moguć na ovakvo pitanje, a odgovor je u toj činjenici, da bazna pretpostavka nije smisao i suština života, već unutrašnja vjera ili saznanje.

Unutrašnja vjera


Iako je cijeli smisao i suština života da se dođe do Istine, odnosno, da se dođe do saznanja (unutrašnje vjere) ili spoznaje, razlika je samo što jedni idu lijevo, a drugi desno, te obadvije kategorije ljudi ostaju zauvijek samo na svojim baznim pretpodstavkama, pa iz tog raloga ne poznaju Istinu do kraja i iznose često samo nedokazive i obmanjujuće teorije, također treća kategorija ljudi koja su na žalost većinska, prolazi još i gore, jer su stalno izmanipulirani, bilo od vjernika ili nevjernika,  i što je još i najgore, nikada gotovo ne koriste svoju svijest, te nikada ne dolaze do unutrašnjeg ubjeđenja već samo ponavljaju što drugi govore.

Ipak, da bi pokazali i dokazali da je cijeli koncept vjere, bez obzira na baznu predtpostavku, samo jedna velika stranputica koja nas sviju odvodi od Istine, i konstantno nas drži u ne znanju i manipulaciji, mi bi trebali priložiti neki dokaz za to, zar ne!? Ili drugim riječima, kako čovjek da dođe do unutrašnjeg saznanja ili vjere što je sinonim za spoznaju, a da pri tome ne mora biti bazičar bilo koje vrste, a uz to sve mu ne trebaju niti jedan eksperimentalni dokaz, koji kako smo rekli već u većini slučajeva ne možemo niti dobiti ili potkrijepiti, a ukoliko i možemo, onda moramo manjini vjerovati na riječ, pa smo u svakom slučaju opet vjernici.

Uzet ćemo opet jedan banalan primjer, ali jako učinkovit, na koji ljudi obično ne obračaju pozornost, jer naravno, većina ljudi ili spava ili čeka, da im drugi dokaz donesu.

Primejer je odnosa majke i djeteta. Da li se ljudi ikada zapitaju, po kojim parametrima oni znaju, da je određena žena upravo njihova majka, budući da se ne sjećaju ovoga odgovora, jer su tada bili suviše mali?

Ukoliko su vjernici sa svojom osobnim baznim pretpostavkama, onda ne mogu znati, već samo vjerovati, zar ne!?
Ipak, svi će se jednoglasno složiti, pa čak i ovi neopredjeljeni, da tu nije stvar nikakve vjere, već čak dapače, unutrašnjeg uvjerenja ili saznanja, ili drugim riječima, da pojedinac jednostavno zna da je to Istina.
Dobro, a kako čovjek onda dolazi do Istine  je pravo pitanje, kada nije već stvar vjere ili bazne pretpostavke?

Bazičati u vjerovanju (zvanični vjernici)

Ukoliko uzmemo mogućnost da je pojedinac dobio potvrdu od svoga oca, da je određena žena njegova majka, onda je u najboljem slučaju Vjernik, jer mora vjerovati na riječ oca, ali u svakom slučaju nema unutrašnjeg saznanja da bi došao do Istine.
Može također pitati i svoju majku, bez obzira što ona misli, morat će joj vjerovati opet.
Sa druge strane, ukoliko ga otac želi izmanipulirati, pa pokaže prtsom na pogrešnu ženu, budući da je posao vjernika da vjeruje, te će on ovo bez ikakvog ispitivanja prihvatiti, zar ne!?
Zašto bi otac ili majka manipulirali? Pa otac ili majka sigurno nebi, ali odakle dijete zasigurno zna, da su ove dvije osobe njegovi roditelji, budući da je posao vjernika da vjeruje!?
Dakle, odakle vjernik zasigurno zna, da u ono što vjeruje je Istina, ukoliko je sve samo stvar Vjere?

Bazičari u nevjerovanju (ateisti)

Bazičari u nevjerovanju bi možda sada rekli, da to nije stvar nikakve vjere, ali kako da onda dođu do Istine i unutrašnjeg uvjerenja?
Možda bi ponudili jednostavan odgovor, da je sve stvar nauke i eksperimentalnog dokazivanja, pa u kontekstu toga bi predložili laganu DNK analizu,  sa kojom se može točno utvrditi, tko je tkome dijete!?
Međutim, kada dijete dobije DNK nalaz, on opet mora biti vjernik, te vjerovati: nalazu, doktoru i nauci!
Kao što smo na primjeru mjeseca već objasnili, kada se eksperminetalnim dokazima služimo, onda eventualno mali broj ljudi može dobiti Istinu ili unutrašnje saznanje, a ostali se moraju svrstati u bazičare, jer kao i u primjeru DNK analize, velika većina još uvijek mora vjerovati šta im ostali kažu, pa se ponašaju indetično kao bazičari u vjerovanju.
Ukoliko sa druge strane, doktor, analiza i nauka manipulira? Naravno, posao bazičara u nevjerovanju je da vjeruje, iako će on tvrditi da to nije točno već samo što dokazi govore, ali ono ipak jeste, te prihvata bez pogovora što mu drugi govore.
Zašto bi nauka, doktor ili analiza manipulirali?

A zašto nebi? Sada se opet moramo svrstati u bazičare, jer će netko vjerovati da nema manipulacije, a drugi će opet vjerovati da ima. Dakle, svi smo opet vjernici. Međutim, da ima manipulacije je kao dokaz jedna neosporna činjenica. Naime, nekada manipulacija ne mora biti namjerna i zlurada, već može biti spontana i slučajna, jer čovjek nije savršeno biće, pa je prema tome uvijek moguće da pogriješi. Pa u konkretnom slučaju, liječnik može pomiješati DNK uzorak u nepažnji, da bi dijete dobilo sasvim drugačije rezultate.

Bazičari bez vjere (oni koji vjeruju svatkome)

Kao što smo rekli već, ne može se biti bez vjere ili bazne predpostavke, jer bi to bila situacija u kojoj se nikako svijest ne koristi, već ovi neopredjeljeni (nereligiozni) slušaju i prate ono što svi ostali govore, te tako i svoje mišljenje formiraju, samo je razlika u sklonostima.
Oni obično vole da govore, da je sve stvar logike i razuma, prema tome ništa nije do bazne pretpostavke bilo koje vrste.
U konkretnom slučaju majke i dijeteta, oni bi ponudili odgovor, da po nekoj logici  dijete može zaključiti da je određena žena njegova majke, budući ga ona hrani, čuva i njeguje, odnosno, da je u njegovom životu prisutna samo jedna žena (majka), pa sam razum govori da to mora biti Istina.
Međutim, što ako je usvojen? Usvajanja su danas čest slučaj u praksi, netko je usvojen sa 6, 7 ili više mjeseci, pa se niti nesjeća odgovora.
Dakle, logika i razum često nas varaju, jer čovjek previdi određene situacije, pa onda pod logikom i razumom umješa vjeru, te na kraju ne realizira da nije više stvar logike, već upravo vjere ili osobonog ubjeđenja.

Dakle, kako čovjek može onda doći sigurno i pouzdano do odgovora, da samo jedna žena  na svijetu je upravo njegova majka, a da ne postane bazičar bilo koje vrste, te da ga logika i razum ne prevare?

Naravno, samo je jedan odgovor moguć, a to je unutrašnja vjera koja daje nepogrešiv rezultat, a ova unutrašnja vjera se ne može steči razumom, logikom, vjerovanjem, eksperimentalnim dokazima ili nevjerovanjem, već kako onda može?

Ona se može steći jedino Ljubavlju!

Ljubav

Budući da svi ljudi na ovome svijetu vole da poznaju Istinu, jer nitko ne voli da je u neznanju i da mu drugi govore što je ispravno za činiti, ipak, ljudi ne razumiju, da se istina ili unutrašnje ubjeđenje može, jedino i eksplicitno steći samo Ljubavlju, jer Ljubav uvijek i nepogrešivo daje odgovore, odnosno, unutrašnja vjera ili ubjeđenje se mogu jedino realizirati kada je ljubav prisutna
Međutim, budući da je čovjek također i misaono biće, odnosno, posjeduje svijest i inteligenciju, ova svijest ga jedino i eksplicitno vodi do unutrašnjih osjećaja, ili drugim riječima, čovjek koristi svoju inteligenciju ili razum da bi došao do unutrašnje vjere, i tek sada u ovoj kombinaciji kada je razum i srce uključeno, čovjek postaje kompletno biće!
Kao i u primjeru djeteta i majke, u kojem dijete ima unutrašnje ubjeđenje da je samo jedna žena na ovome svijetu njegova majka bez niti jednog dokaza, a unutrašnje ubijeđenje stiće jedino zahvaljujuči ljubavi, a svijest ili inteligencija to i potvrđavaju što ga čini razmnim ili inteligentnim bićem.
Ukoliko ljubav zakaže, onda više niti dijete nije sigurno, jer će zakazati unutrašnja vjera, pa iz tog razloga se danas u svijetu često može primjetiti simptomatična situacija, da nitko više ne vjeruje nitkome, a fizičke dokaze koje dobijamo kroz nauku i praksu svrstavaju nas samo u vjernike sa različitim baznim pretpostavkama.
Također, ukoliko ljudi žele manipulirati ljudima, bilo slučajno ili spontano, bilo namjerno ili zlurado, mi ljudi smo uvijek u nezahvalnoj situaciji, budući da smo izgubili unutrašnju vjeru, te samim tim i jedini parametar koji nas brani od bilo koje manipulacije, a naš razum ili svijest koristimo samo u baznim pretpostavkama.

Također, današnji vjernici, bez obzira kojoj religioznoj organizaciji da pripadaju ili duhovnom ubjeđenju, ne razumiju, da u niti jednom slučaju se od njih ne traži da vjeruju, već da izađu na živi put, a ovaj živi put će otvoriti srce i produbiti unutrašnju vjeru. Zato današnji vjernici imaju neke svoje izmišljene stavove ili ideje o tome što istina jeste ili nije sa druge strane, te se i oni unutar svoje vjere dijele u bazičare, jer jedni vjeruju u ovo, a drugi opet u ono. Čitajući ili proučavajući objavu se neće doći do žive ili unutrašnje vjere, a kad se ne dođe do unutrašnje vjere ne poznaje se niti istina, pa je manipulacija tada uvijek moguća, a osim toga, niti razum se ne koristi inteligentno, jer se bez unutrašnje vjere samo nagađa.


Vjerovanje ili ubjeđenje (bazna pretpostavka) je najveća manipulacija u ljudskom društvu, i ovo osobno vjerovanje ili nevjerovanje nas konstantno odvlaći od Istine.
Ako se samo malo prisjetimo prošlosti u kojoj nam je svima poznata inkvizicija, budući da su svi morali biti Vjernici, jer su ostajali bez glava, života i imovine, ali naravno, nitko zato nije imao unutrašnju vjeru već je morao samo vjerovati što im drugi govore.
Poslije procvata i renesanse od strane nauke, samo naizgled je inkvizicija izčezla, budući da je na scenu došla druga, ali sa istim nakanam i učincima.
Ljudi opet moraju vjerovati, jer im danas nauka govori što je istina ili ne, naravno, opet bez unutrašnje vjere ili dubinskog ubjeđenja se ljudi svrstavaju samo u bazičare. Moderna inkvizicija nije toliko surova, iako tu i tamo još uvijek poneko plati glavom, međutim zato sa druge strane, vrijeđanje, šikaniranje, kao i podsmjehivanje svima onim koji hoće da stignu do unutrašnjeg ubjeđenja ili Istine.

Pogotovo što primječujemo da je danas to sasvim izvjesno, jer u suvremenom društvu se ljubav konstantno ruši i proglašava kao luksuz i suvišna, te ljudi kada izgube ljubav, gube također i unutrašnju vjeru, te u takvoj situaciji totalno izmanipulirani i bez pravog saznanja se samo svrstavaju u bazičare bilo koje vrste, misleći da poznaju Istinu, da bi se finalno umorili od svega, budući da lutaju samo od jedne bazne pretpostavke do gruge, a niti jedno unutrašnje saznanje ne dobijaju, da bi sebe konačno proglasili neopredjeljenima ili onima bez vjere (bazne pretpostavke) što je siguran indikator, da se svijest više uopće ne koristi i istina ne poznaje!

Što više razuma i inteligencije, više potrage za odgovrima, što više potrage za odgovorima, više unutrašnje vjere ili spoznaje, što više spoznaje, više srce otvara, što više srce otvori, više se Istina otkriva!!!


Print PDF      Email this page

 



                        
   
 

Biblija

Biblija (Stari Zavjet)

Kuran

Kuran

Propovedi probuđenja

Propovedi Probudenja

Bhagavad-Gita

Naslovna

Hare Krišna Folk

Krišna Folk

RS Blog

RS Forum

RS Zajednica

Video prezentacije

Video

Audio prezentacije

MP3

Knjige

Knjige

 

RSS
RefleksijaSvijesti