pročitajte ostalo...


BAZNA PRETPOSTAVKA

Vjerovati ili dokazati

Iako smo o ovoj temi već ponešto govorili u naslovu: "Istina, znanje, vjerovanje"- ovdje ćemo samo da nadopunimo ovu temu, budući da je ovo jedna od najvećih manipulacija koja se pojavljuje u ljudskoj historiji, te u praktičnom smislu ovo je glavni mehanizam ili poluga kako se kompletno društvo uspjeva skloniti od Istine...


pročitaj više...


_______________________________

WONDERLAND

Kruha i dobre zabave

U našoj zemlji čuda odavno već sve štima, ljudi su sretni i imaju dobar dan. Lijepo se živi i sreća svuda vlada, pravo i zakon daju miran san. Demokracija nas štiti i uvijek je uz nas, vlade naše brinu da narod ima glas. Predsjednici se biraju da su nam na usluzi, političari naši glasaju što im narod naloži.

pročitaj više...


________________________________

ŽIVOT ILI SMRT

Živjeti da bi se umiralo ili umirati da bi se živjelo

Na ovo vječito kontraverzno pitanje, na koje je naizgled jako teško dati neki adekvatan odgovor, kada je u pitanju "Život i Smrt", ljudi često ne žele da ga budu svijesni, odnosno osjećaju izvjesnu dozu nelagode i straha, jer sve što čovjek ne poznaje ili ne razumije najlakše je ne biti svjestan ili barem pokušati što manje razmišljati o tome. Kontradikcija se utoliko veća stvara što čovjek bi prihvatio jednu krajnost,


pročitaj više...


____________________________________







































                                
Klikni za punu veličinu slike

Na usluzi


  24.12.2014.  by    RefleksijaSvijesti         
Share Button
         


Ljubiti ili Služiti

Kada se spomene riječ služiti, ona kao takva u svima nama izaziva neku vrstu nelagode u najmanjem smislu, jer služiti stvara neki osjećaj podređenosti ili manje vrijednosti, a tko bi normalan želio i volio da bude podređen netkome, te na kraju krajeva da još uz to sve i služi. Jer čovjek zaslužuje puno više od toga, on ima razvijenu svijest i dosta svojih osobnih potreba i želja, da bi još uz to sve mogao i trebao služiti bilo čemu. Iz ovog razloga čovjek pokušava da iskoristi svoje intelektualne i fizičke mogućnosi da promijeni situaciju u svoju korist, tako što bi pronašao i obezbjedio sebi puno materijalnih resursa, koje bi se stavile u njegovu službu, ali takoder mu pružile i zadovoljstvo. Jer sreća ne može biti veća ukoliko čovjeku nije sve podređeno, a on kao kralj u svom osobnom imaginarnom carstvu ne postane obožavan i sve materijalne i tehnološke resurse ne stavi pod svoju kontrolu. Zato se svi trudimo i jako puno borimo, da bi cijelu životnu situaciju promijenili u našu korist, jer život je kratak i nema puno vremena, treba obezbjediti što više svih materijalni potencijala, da bi ga dostojno proživili.
Takoder sa druge strane, kada primjetimo ljubav koja se spontano dešava u ljudskom srcu, mi ne možemo da se otrgnemo utisku da ona često čovjeku može poremetiti ili pokvariti planove, jer ljubav se daje pa kao takva je na usluzi, a to modernom čovjeku ne odgovara sasvim, budući da je malo vremena u životu ostalo, a cilj je uvijek isti za sviju, postati srećan na kraju krajeva, a to se može jedino postići kada postanemo propisno usluženi od svega i svačega. Zato čovjek pokušava i silno se trudi da postane dobro uslužen u svim svojim životni nastojanjima, pa će kao takav naći uvijek malo vremena ako je nepohodno da uzvrati svojom ljubavlju, ali tek pošto bude propisno uslužen. Ukoliko pak nije, spreman se odreći svega, pa čak i ljubavi ako treba, ali da prvo časno i dostojno bude uslužen kako treba, kako na kraju krajeva dolikuje jednom ljudskom biću.
I tako život prolazi, ljubiti ili služiti u našem svijetu postoji, ali mora biti naravno sve podređeno nama, jer ukoliko nije, nije kao takvo niti od ovoga svijeta, a drugog svijeta za sada nemamo, Iz tog razloga se mora svijet promjeniti prema nama, a mi ćemo strpljivo čekati da svijet to na kraju i shvati!

Da nije žalosno bilo bi smješno, medutim, istina je! Svijet danas ide utabanim stazama u kojima se primjećuje konstantna ljudska potreba da bude dobro i propisno uslužen. Poslovi se sklapaju, politika se vodi, države se održavaju, te na kraju ljudi se žene i udavaju, čak se i djeca rađaju jer trebaju roditelje služiti, te apsolutno sve u životu treba biti na usluzi čovjeku. Da je sve podredeno čovjeku na usluzi više nije sporno, medutim, postavlja se otvoreno pitanje odakle se ovaj fenomen uopće pojavljuje u ljudskoj svijesti, odnosno, zašto uopće bi trebalo služiti, te na kraju krajeva tko treba služiti a tko uživati?

Da bi odgovorili na ovo pitanje mi bi prvo trebali pogledati u našu majku prirodu, jer u prirodi iz koje čovjek potiće sve stoji na usluzi. Prirodu čovjek sa ničim ne služi, budući da ona daje sve neophodne materijalne resurse dostojne jednog čovjeka i njegovog održavanja, priroda kao takva je uvijek 24 sata na dan nama na usluzi. Naravno, mi ljudi nekada malo više oduzmemo od prirode, pa iz tog razloga kada se pojavi pretjerano crpljenje prirodnih resursa, mi takoder molamo ponešto i uložiti, jer u protivnom bi se resursi do kraja iscrpili. Ali ipak, priroda u svojoj suštini sviju nas stalno služi bez da treba išta za uzvrat i ovo vjerujem da nikome nije sporno. Ipak, čovjek iako potiče iz prirode ne želi da služi, jer naravno, samo jedan razlog je za takav stav, ego i oholost.
Ego se pojavljuje kao prirodan balans stvari, jer u čovjeku kada nije spreman da služi pojavljuje se i oholost, a to znaći samo jedno, svi i sve je čovjeku samo na usluzi. Ali, nas ljudi ima nešto preko 7 milijardi, a nitko ne želi da služi već sa druge strane svi da budemo usluženi. Budući da se nije javila do sada još niti jedna izvanzemaljska inteligencija zvanično, mi ne znamo kako da riješimo ovaj problem, jer tko će da služi nas ovolike? Da bi riješili ovaj problem ostaje nam samo jedno, tko prije do djevojke ona je njegova, a to znaći da tko se prije snađe spretniji je i sretniji. Medutim ipak, čak i tako, ljudi su ne zadovoljni i nesretni u većini slučajeva, jer služenje doživljavaju kao nepravdu i lošu sreću, budući da u svojim razmišljanjima se nadaju da će jednog dana, prije ili kasnije, sve se naopačke promijeniti, i tko bi gore sada će biti dole, a tko dole mora ići gore. Bilo kako bilo, za sada sreće nema nikakve niti zadovoljstva, barem nema za ove koji su dole.

Ali, hajde da pogledamo kakva je situacijama sa ovim koji su gore. Ovdje za sigurno mora sve da štima, kada mi svi dole već njih služimo, onda pjesmu i veselje kod usluženih moramo gledati, zar ne!? Međutim, često nam se čini da baš i nije tako, budući da ovi gore imaju iste probleme, a nekada možda čak i veće. Pa što onda rekao bi netko sada, svi imamo probleme, ali je drugačije kada služiš, a drugačije je kada tebe služe. Ok, ali gdje je sreća u tome svemu, iako možda prividno izgleda da je njima bolje? Jer čovjek sve što čini- čini jer želi da bude srećan, te bez sreće prave zar je bitno tko je gore a tko dole!?
Medutim, da bi riješili ovu paradigmu koja se zove "biti uslužen"- koja nam izgleda da je puno bolja solucija, onda moramo zagrebati malo dublje u njegovu suštinu. Kada se kaže biti uslužen to onda znači, da taj kome se služi samo sjedi ili ništa ne radi, a ostali trče oko njega i služe. Pa recimo nekoliko primjera:

1. Čovjek dođe u restoran da bi bio uslužen, jer ima novac kod sebe, a konobar trči oko njega da ga posluži. Na izgled ispada da je konobar sluga, a gost uslužen, ali ako znamo da gost za to plaća novcem za koji je služio netkoga drugoga, vidimo da su u oba slučaja svi sluge.
2. Tvornica hrane služi ljude tako što im proizvodi i distribuira hranu, ali budući da čovjek radi i služi nekoga drugoga da bi mogao kupiti hranu, ovdje su svi opet sluge.
3. Kralj jedne države služi narod, ali budući da narod plaća porez, i u ovome slučaju su svi sluge.
4. I na kraju, rodi se neko bogat i po sliedu stvari najzad evo netko tko je srećan, svi će njega da služe jer on nemora ništa da radi. Ali, ukoliko ništa ne radi i nitkoga ne služi, potrošit će svoje bogatstvo i onda će postati nadničar i sviju će morati opet da služi.

Dakle, u bilo kojoj konstalaciji događaja svi moraju služiti sve, jer služenje je sastavni dio života i ovo je nemoguće izbjeci, jer naravno, pa služenje dolazi iz prirode, a mi smo ipak dio prirode. Pa dobro, što je onda sa prirodom, izgleda da ona može služiti za uvijek a da ne bude ne uslužena. Međutim nije tako, kada prirodu čovjek previše forsira, onda sa druge strane mora je i propisno opslužiti, jer ukoliko to ne učini ima dvije mogućnosti, ili da propadne ili da je lopov, kao i u slučaju recimo konobara i gosta, gdje bi netko propao ili ostao lopov sa druge strane.
Kada pogledamo na društvo iz ove perspektive, mi primjećujemo dvije stvari koje su kao takve neizbježne, a to je prvo: da smo uvijek na granici propadanja, budući da sve resurse crpimo do maksimuma, ali takoder i lopovi, jer nitko za to ne želi da plati osim ukoliko nije prisiljen, ali takoder i drugu situaciju, da čak i tako, nitko ne može u prirodi izbjeći fenomenu služenja, taman i propao ili ostao lopov sa druge strane.

Sada kada poznajemo cijelu situaciju i vidimo da ćemo morati ipak služiti na kraju krajeva, sa druge strane propasti skroz, a u međuvremenu ostati lopovi, onda također shvatamo da je jedini problem kod čovjeka ego i oholost u pitanju, ali također i činjenicu, da bez obzira na naš ego i oholost služit svi ipak moramo sve, te sa druge strane nikada ne možemo biti srećni do kraja na ovakav način.
Ukoliko je ovo istina, a po svemu sudeći je tako, onda se postavlja pravo pitanje, a kako da mi uistinu postanemo srećni, kada već svatko-svatkoga mora služiti u svim kombinacijama i bolje da je što prije tako dok nismo skroz propali?
Iako izgleda da je odgovor kompliciran, on je toliko jednostavan i prost, a to će uvijek posvjedočiti oni koji su odgovor primjenili u svojoj praksi. Dakle, da bi čovjek postao istinski srećan, a to je inače i svrha života, je da služimo dobrovoljno i bez ikakve naknade za to, jer upravo u tome se i razlikujemo od životinja, budući da imamo razvijenu svijest, a životinje nemaju. Naime, životinje iako po svijesti inferijorne od čovjeka takoder služe, jer u prirodi ništa nije oslobodeno služenja. Životinje služe čovjeka, ali životinje služe i cijeli prirodni lanac održavanja, tako da je jedna životinjska vrsta na usluzi drugoj i obratno. Medutim, životinje nemaju svijest, pa čak iako služe sve i svatkoga ne mogu biti srećne. Čovjek sa druge strane, ukoliko bi htjeo da bude poput životinje, pa da pomisli da on kao takav pristaje čak i na nisku kvalitetu svijesti, da je i bez sreće ako treba, ali samo da mu se služi, kako smo već odgovorili nije moguće službu izbjeći, jer u prirodi je sve na usluzi svemu. Čovjek se jedino može osloboditi svoga ega i oholosti, a da bi postao istinski srećan mora poćeti dobrovoljno služiti.

Dobro, a gdje je sada ljubav u ovome svemu, jer ipak, bez ljubavi ništa nema svoga smisla, budući, ako ćemo već služiti kad ćemo se onda stići i voliti? E pa to i jeste sva ironija, ironija života, ironija ljudskih težnji i ironija gdje čovjek pokušava da bude srećan ali bez dobrovoljnog služenja, jer služiti dobrovoljno znači upravo ljubav! Svako služenje na dobrovoljnoj bazi i bez ega, odnosno sebičnosti i oholosti znači samo jedno, a to jedno se zove Ljubav, te jedino ona čini čovjeka sretnim uvijek i stalno, budući da služenje nikada neće prestati, jer bi nestalo samim tim i ljubavi!

I na kraju, što se više odričete ega i oholosti, to počinjete više služiti na dobrovoljnoj bazi, a što više služite nesebično sve i svatkoga, to se više pretvarate u ljubav, a što se više pretvarate u ljubav više postajete srećni!



Print PDF            Email this page


   
 

RS Blog

RS Forum

Knjige

Knjige

Mali oglasi

Oglasi

Hare Krišna Folk

Krišna Folk

Bhagavad-Gita 2.dio

Bhagavad-Gita 1.dio

Propovedi probuđenja

Propovedi Probudenja

Kuran

Kuran

Biblija

Biblija (Stari Zavjet)

RS Zajednica

Audio prezentacije

MP3

Video prezentacije

Video

RS Blog  * RS Forum  *  RS Community  
RSS
RefleksijaSvijesti