Ispravke i korekcije

Uvod

Poštovani i dragi, Lorens Novosel!

Ja vam se osobno, kao prvo, želim iskreno zahvaliti za sav uloženi trud, kao i za  nesebično davanje u informiranju javnosti o čistoj istini, kao i  o svemu onome što činite i radite za dobrobit svih ljudi, te finalno zalaganje sa vaše strane da se ljudi informiraju o Isusu Kristu, kao jedinom spasitelju i iskupitelju, ali i putu do Boga.

Uistinu ,budući da vlada velika duhovna tama na zemlji, te se neistina i laž konstantno forsira u društvu, a istina se pokušava sakriti ili omalovažiti, ljudi poput vas su uvijek dobro došli, kao zvijezde vodilje u ovoj velikoj duhovnoj tami, te na žalost, budući da nema puno ljudi koji mogu prezentirati ili objasnit ičistu istinu, oni koji su preostali i aktivni su u javnosti, trebaju biti poštovani, cjenjeni i visoko respektirani.

Iz ovoga razloga, ovo moje pismo upućeno vama će biti samo jedan mali još pokušaj, da se eventualno neke stvari , ukoliko ne odgovaraju čistoj istini, pokušaju ispraviti ili korektirati, te namjera ovoga pisma nikako nije da se pravi bilo kakva konkurencija između nas, budući da je istina samo "Jedna", te se ljudi jedino razlikuju u stepenu ili nivou njene realizacije ili ostvarenog duha. Dakle, budući da sam, dragi moj Lorens, primjetio neke nelogičnosti i izvjesnu dozu nekoegzistentnosti u nekim od vaših izlaganja, odlučio sam da se javim preko ovoga pisma kao pokušaj da zajednički, ukoliko se ti slažes, odstranimo eventualno neke nepravilnosti koje se pojavljuju, budući da mi namjera nije nikakva da prezentiram neku svoju istinu, već samo onu jednu i jedinu koja je podudarna za sve ljude.

Ali, dozvoli mi prvo da ti se predstavim. Ja se zovem Dario Arčon, 45 god, star, rođen u Bosni i Hercegovini, momentalno nastanjen u Hrvatskoj i živim u jednom malom mjestu zvanom Orebić/Pelješac. Po ničemu poseban i zaslužan, jer ukoliko i ima eventualno neke zasluge, onda to mogu zahvaliti jedino dragome Bogu. Međutim, budući da je prije nekih 5-6 godina, barem se meni tako čini, počeoduh sveti u meni da radi, osim što je došlo do naglog probuđenja, osim toga, osjetio sam nepodnošljiv poriv da pišem, te na literaran način da interpretiram istinu. Do danas sam već napisao dosta tema i uradaka, te također pripremam i knjigu, međutim, to sada sve skupa i nije toliko bitno, već mi je namjera samo da ti kažem da zahvaljujući Bogu i Svetom Duhu, sve što pišem nema nikakavih osobnih motiva ili samoljublja, već jedino i eksplicitno mi je namjera da prezentiram istinu u onom svjetlu kakva ona i jeste.

Pa u kontekstu toga, ukoliko mi dozvoliš kao i da se u daljnejm dijelu teksta obraćam sa "ti", onda bi moja malenkost volila da izvjesne stvari, koje ti iznosiš u javnosti kroz seminare, kao i svaku drugu konverzaciju skupa prolaboriramo, jer je činjenica, da ti, dragi moj Lorens, govoriš čistu istinu, ali ima tu i tamo donekle krivih interpretacija, ili jednostavno možda one nisu toliko ni krive, već na malo pogrešan način proformulirane.

Kršćanstvo

Dakle, počeo bi o krsćanstvu, kao jedinoj pravoj religiji, kako ti, dragi Lorenst tvrdiš, kao i na tvojoj konstataciji da je sve sem toga prelazak sa konja namagarca, što ne samo da ne odgovara realiziranom duhu u meni, već također niti logici i zdravom razumu, niti na kraju krajeva onome što sveta "Božija Riječ" govori u razotkrivenim svetim spisima ili objavama.

Meuđutim, da bi shvatili u čemu je problem, prvo moramo shvatiti kako je kršćanstvo nastalo i gdje je ovdje nastala najveća kontraverza. Kršćanstvo jen astalo na osnovu Isusa Krista, te bez Isusa Krista nema kršćanstva, a budući da Isus Krist jasno i nedvojbeno kaže, da On nije došao da promjeni niti jedno slovo zakona, već čak dapače, da ga potvrdi i ispuni, dakle, iza Isusa Krista nije ostala niti jedna nova religija, već jedino i eksplicitno puti to jedini put koji vodi do Boga. Iz tog razloga Isus Krist kaže, da je On; -put i istina i život, dok ne kaže da je to kršćanstvo. Budući da su ljudi, uglavnom, odbacili živi put, ili Isusa Krista, kršćanstvo je danas postala jedna ogromna i glomazna organizacija, gdje su svi, manje ili više, zavedeni, te ne vide da su daleko i od Isusa Krista i od Njegovog puta. Dakle, pravo kršćanstvo je jedino i eksplicitno priznavanje Isusa Krsta i slijeđenje Njegovog puta, pa se iz toga razloga Njegovi sljedbenici zovu kršćani, al imogu se također zvati i isusovci, budući da Isus Krist nije neka nova religija ili učenje, već jedino i eksplicitno jedini put do Boga.

Jedini iput

Ukoliko smo shvatili i razumjeli, da Isus Krist nema apsolutno nikakve veze niti sa jednom religijom, a sa druge strane, sve religije govore o Njemu, odnosno, sve religije dolaze od Njega, to automatski implicira zaključak, da je cilj svih religija koje dolaze od jednoga Boga pronaći Isusa Krista, odnosno, pronaći Njegov put.

Dakle, cilj svake religije ili svete objave koje dolaze od Jednog Boga, je da se konačno pronađe ovaj put i počne slijediti, a vjernik, ukoliko pravilno slijedi svoju objavu, će ga finalno i naći. Budući da je ovo uglavnom kamen spoticanja i najveća zabluda kod svih vjerskih grupacija, budući da svaka vjerska grupacija misli i računa, da je njihova religija upravo on najbolja i najviše cijenjena kod Boga, zato se vjernici uporno prepuštaju u međuvjerske borbe, jer pokušavaju jedni drugima dokazati koji su pravi, a koji su manje pravi. Dakle, još jedanput, cilj svih objavljenih svetih spisa, koje dolaze od jednoga Boga, a ima ih tri: Vede, Biblija i Kuran, je da se pronađe ovaj put, odnosno, davjernik/sljedbenik pravilnim slijeđenjem objave nađe ovaj put i počne ga slijediti, ili drugim riječima, da pronađe Isusa Krista. Ovaj put muslimani zovu; pravi (Allahov/Islam) put, sljedbenici Veda; bakti-yoga, a takozvani kršćani; put Isusa Krista. Ukoliko sljedbenici objava nisu pronašli ovaj put, a nisu ga pronašli radi obmanjujučih interpretacija i dosta lošeg stanjas vijesti, ili zrelosti duše po kršćanskoj terminologiji, onda takvi sljedbenici moraju slijediti objavu ili "Živu Riječ", odnosno, svi bez razlike, da li su: muslimani, kršćani, jevreji, budisti, ili bilo tko drugi, nisu ništa drugo već vjernici, ili sljedbenici knjige, te ukoliko ipak, finalno i uz veliku Božiju milost uspiju pronaći ovaj jedinstveni put, koji nas jedini vodi Bogu, a koji se zove na različite načine u različitim objavama, svi dakle dolaze najedan i zajednički put, odnosno, postaju živi put u praksi i realizaciji.

Personifikacija puta

Da bi razumjeli što to znači jedan i pravi put koji nas vodi Bogu, onda moramo znati što to Bog traži od nas u svim razotkrivenim svetim spisima ili objavama, a to je:

1. Da se vjernik/posvećenik bezuvjetno preda Bogu

2. Da ljubi bližnje svoje kao samog sebe, odnosno, da se vrši živi čin milosrđa

Dakle, usvakoj svetoj objavi koja dolazi od jednoga Boga se traži da se vjernik/posvećenikse bezuvjetno preda Bogu i da se vrši živi čin milosrđa prema svojima bližnjima.

U Islamu je objašnjeno da se rob (musliman) preda svome Gospodaru, te kroz zekat i dobra djela da pomaže svoje bližnje, u Vedama; da se prakticira bakti yoga, jer je bakti-yoga (proces) znači; predano služiti, (biti predan Bogu i služiti), dokje u kršćanstvu kroz Isusa Krista objašnjeno da se ljubi Bog svim što čovjek raspolaže, takođe bližnji kao sam sebe.

Prema tome, svi koji prakticiraju svoju objavu na ispravan način bi se morali predati bezuvjetno Bogu i poćeti ljubiti ili služiti svoje bližnje, te ukoliko to realiziraju u svojoj vjeri, automatski izlaze na jedan i zajednički put.

Ipak, i uprkos tome, jedini koji je personificirao put, odnosno, jedini o kome sve svete objave govore je Isus Krist, budući da svaki sljedbenik, bez obzira iz koje objave da dolazi, mora vidjeti živoga Isusa Krista, odnosno, mora vidjeti onaj isti put kojim je osobno Isus Krist koračao dok je bio fizički prisutan na zemlji. Ukoliko vjernici/sljednenici ne vide još uvijek ovaj put, ili živoga Isusa Krista, onda to znači da ne prakticiraju ljubav u svojim životima, ali također nisu niti do kraja predani Bogu, i da svoju objavu ne slijede na ispravan način, jer upravo ovo je put Isusa Krista, ali i svake druge objave koje dolazi od jednoga Boga.

Živi put u osobnosti Isusa Krista je i dan-danas prisutan, jer je ovaj put u personifikaciji Isusa Krista dobio osobnost, odnosno, poslije pojavljivanja Isusa Krista i Njegovog uskrsnuća, put ostaje prisutan za sve one koji ga traže, dok prije personifikacije puta u osobnosti Isusa Krista, vjernici/sljednenici su Ga morali samostalno tražiti u svojim objavama, a do tada su bile objavljene Vedei Stari Zavjet, te onda i slijediti, da bi ostvarili odgovarajući stepen ljubavu u njihovim srcima sa kojim bi se tek mogli približiti Bogu, dok poslije personifikacije puta u Isusu Kristu, vjernici mogu osobno zazivati Isusa Krista, iako čak pojedini nemaju odgovarajući stepen ljubavi, ipak, živi put u osobnosti Isusa Krista će im se ukazati ili prikazati, što je jedna još od velikih milosti našeg zajedničkog Boga.

Dakle, dragi moj Lorens, ukoliko smo shvaitili ovo na ispravan način, onda također možeš razumjeti, zašto se danas vode prave međuvjerske polemike, velike kontaverze i puno neslaganja među pripadnicima različitih objava, jer ovo je praktično jedna od najvećih zabluda među vjernicima, bez obzira iz koje objave da vjernici dolaze, budući da svi uporno i konstantno tvrde da je njihova objava jedino ispravna i najvalidnija pred Bogom, a istina je prava, da je svaka objava podjednako važna i validna pred našim zajedničkim Bogom, samo je razlika među vjernicima jesu li pronašli ovaj jedinstveni put za sve ljude, i da li Ga priznaju i slijede.

Objave/Živa Božija Riječ

Budući da tvrdiš i navodiš jednu anegdotu, dragi Lorens, da su objave kao način i sredstvo za djecu sa posebnim potrebama, te da su sve ostale osim Biblije manje vrijedne, ili manje učinkovite, ovo je također velika zabluda i greška, iako je točno da se svi razlikujemo po nivou svijesti ili ostvarenog duha u nama.

Naime, istina je prava, da je Biblija mini verzija od Veda, budući da su Vede toliko kompleksne, te se kroz Bibiliju i učenje Isusa Krista moralo u Božijoj mudrosti i milosti reducirati gradivo, budući da su se počeli pojavljivati mnogi takozvani duhovni učitelji koji su sami zavedeni i zavode svoje sljedbenike. Iz ovoga razloga današnji kršćani nisu upoznati gotovo nikako sa pojmovima kao što je: karma, reinkarnacija, kao i još puno drugih momenata koje se mogu poronaćiu Vedama.

Po istome principu, budući da je kršćanstvo postalo glomazna i utabana staza, gdje vjernici ne vide da su kolektivno obmanuti i zavedeni, u Božijoj milosti i mudrosti se gradivo opet moralo reducirati na Kuran, koji je mini verzija u odnosu na kompleksnost Biblije. Dakle, sve objave koje su se pojavljivale, jedna za drugom, su postajale sve manje i reduciranije, jer je svijest ili zrelost duše kod vjernika postajao sve lošiji, pa u kontekstu toga, današnji muslimani su još manje upoznati sa svom kompleksnošću koja je obznanjena u Bibliji, ali po istom principu su kršćani u zaostatku prema Vedema, barem kada govorimo o složenosti materije, dok je istina prava, bez obzira koja da je objava u pitanju, podudarna je za sve ljude.

U svakome slučaju, bez obzira što su sve objave reducirane u odnosu jedna naspram druge, te su one na neki način usitinu sredstvo za djecu sa posebnim potrebama, kako ti navodiš dragi Lorens, ipak, čak i tako, svaka objava ima svoju suštinu i smisao, jer u svakoj se traži i potencira da se pronađe jedan zajednički put koji nas jedino vodi do Boga. Dakle, objava sama po sebi nije toliko bitna, ukoliko jedan vjernik ne uspije da nađe put, jer u svakoj objavi se nalazi IsusKrist, budući da je On Jedno sa Ocem, odnosno, Onaj koji je jedini vrijedan. Ukoliko vjernik ne može još uvijek da to uvidi, odnosno, ukoliko još uvijek nije pronašao pravi put, takav vjernik mora slijediti svoju objavu riječ po riječ, kako mu ona govori i zahtijeva, jer prakticiranjem svoje objave ispravno i srcem, vjerniku će se, prije ili kasnije, ukazati ovaj put.

Dakle, još jednom da rezimiramo, cilj svake svete objave, a ima ih tri, koje dolaze od našega zajedničkog Boga, je da se nađe ovaj jedinstveni put koji nas jedino vodi kući ili Bogu, te ukoliko jedan vjernik nije uspio da nađe ovaj put u svojoj objavi, onda je sasvim svejedno da li će promijeniti vjeru i preći na neku drugu, budući da je svaka objava samo sredstvo ili cilj da se pronađe jedini put do Boga.

Sa druge strane, ukoliko ga je vjernik pronašao konačno, te počeo slijediti, onda bi usitinu bilo točno da prelazi sa konja na magarca, jer u svakoj objavi ili religiji se traži ista stvar, a to je da se pronađe put Isusa Krista i da se prizna i slijedi. Međutim, to se ne odnosi samo na takozvano kršćanstvo, jer recimo samo jedan primjer, ukoliko bi musliman ili pripadnik Islama, slijeđenjem ispravno objavu kako uzvišeni Allah/Otac nalaže, izašao na pravi put, a pravi put je kako smo već rekli, bezuvjetna predaja Bogu i ulazak u Njegovu Božansku volju, što se od jednog muslimana i traži da učini, ali i svakog drugog vjernika, bez obzira iz koje svete objave da dolazi, dakle u ovome primjeru, te bi ovakav jedan vjernik pošto je pronašao pravi put i počeo ga slijediti, a potom prešao na takozvano kršćanstvo (vjersko bogoslužje), bilo bi kao da je prešao sa konja na magarca, jer bi u tome slučaju preko svete Biblije morao tražiti opet onaj jedan i isti put za sve ljude.

Dakle, sasvim je svejedno koju će objavu vjernik slijediti, budući se u svakoj traži od vjernika da izađe na živi put, odnosno, da se bezuvjetno preda Bogu i ljubi svoje bližnje, te ukoliko jedan vjernik ne može ovo da shvati još uvijek, ili mu sa druge strane sasvim odgovara neka druga objava, budući da je bolje razumije, praktičnija mu je, ili iz bilo kojeg razloga da to čini, to je sasvim ispravno i u redu, ukoliko će vjernik pratiti i izvršavati živu "Božiju Riječ";- koja tamo piše, te slijeđenjem predano i sa velikim entuzijazmom će pronaći Isusa Krista, ili jedan i zajednički put koji nas jedino vodi Bogu, te će ga on prepoznati i priznati.

Sve sem Isusa Krista, odnosno jedinog puta,  je prelazak sa konja na magarca, dok Isus Krist nije kršćanin, već pripada svakome čovjeku, budući da je Isus Krist vidljiva Očeva/Allahova/Jahvina/Krišnina prezentacija, odnosno, jedini Bog koji se može vidjeti ili spoznati.

Priznavanje Isusa Krista

Budući da i ovdje, dragi Lorens, ima izvjesnih nekoegzistentnosti u tvojim izlaganjima, volio bi se samo ukratko osvrnuti i na ovu temu. Posebno iz toga razloga, pošto govoriš da su pojedini duhovni učitelji finalno i konačno uspijeli pronaći Isusa Krista, te Ga i priznali.

Dakle, cilj svake objave je da se pronađe Isus Krist, jer je On jedini put do Oca/Allaha/Jahve/Krišne, te je točno da pojedici uspjevaju uz veliku Božiju milost da se prosvijetle, odnosno, da ugledaju osobno Isusa Krista, te ga onda prihvate i priznaju.

Međutim, kada govorimo o kolektivnom slijeđenju vjere, ili drugim riječima, kada govorimo o vjernicima koji dolaze iz određene objave, ovakvi vjernici ne mogu dobiti kolektivno prosvjetljenje, već moraju slijediti objavu kako im se nalaže, da bi mogli konačno realizirati da postoji samo jedan put ka Bogu za sve ljude. Ovaj put, koji je iznesen u svetoj objavi koja se zove Vede, naziva se bakti-yoga, jer bakti-yoga je upravo put Isusa Krista, budući da se od jednog bakte/vjernika traži da se bezuvjetno preda Bogu i da mu predano služi. Dakle, svi praktikanti Veda ili sljedbenici (vjernici) koji dolaze iz Indije, koji prakticiranjem svoje vjere i slijeđenjem bakti-yoge (procesa) uspiju da pronađu ovaj put, pronaći će također i Isusa Krista, budući da je Isus Krist personifikacija puta do Boga, te se On nalazi u svakoj svetoj objavi, ili drugim riječima, personifikacija je bakti-yoge.

Međutim, koliko je meni do sada poznato, samo jedna grupa slijedbenika slijedi ispravno Vede, te je uspjela nači ovaj put u svojoj realizaciji, a to je pokret svjesnosti Krišne, ili kako ih ljudi često zovu Hare Krišna pokret. Kažem, koliko je meni poznato, te ukoliko ima još neka grupa ili pokret koja je uspjela pronači put jedini koji vodi do Boga u Isusu Kristu, onda se unaprijed ispričavam, ali mislim da nema nitko više osim spomenutog pokreta. Gotovo svi preostali pojedinci koji dolaze iz ove svete objave, pokušavaju na individualnom nivou da ostvare misiju života, često ne prakticirajući bakti-yogu, odnosno predanu ljubav prema Bogu, te u skladu svojih individualnih dostignuća i realiziranog duha u njima osnivaju svoje škole i pravce, vode svoje pristaše koji su često zavedeni, a ukoliko i nisu eventualno, te im se i prezentira istina do određenog stupnja ili nivoa, gotovo nikada ne poznaju čistu istinu i ne mogu postići savršenstvo ili misiju života.

Razlika u Hare Krisna pokretu i između svih ostalih je u tome, što oni ne izmišljaju nikakve svoje alternative i puteve, već prate i slušaju, te implementiraju u praksi ono što objava kaže, prakticiraju bakti-yogu, te prate svoga duhovnog učitelja koji mora biti samostvarena osoba, odnosno učitelj koji je vidio i poznaje istinu.

Ipak, budući da zabluda ima u svim redovima, kako Gospodin i navodi u "Knjizi Božanskih Objava", također i u njihovim redovima se znaju pojavljivati zablude, ali ista stvar je i sa svima ostalim, jer su čak i prvi Isusovi učenici podpadali pod zablude, te iz tog razloga Bog kaže, da je jedino Isus Krist bezgrešan i bez zabluda; i zato se zove "Jagnje", dok mi svi ostali se možemo samo moliti Bogu za Njegovu milost i oprost, i Istinu.

Također, ovdje je još došlo do jedne zablude, kada se radi o priznavanju Isusa Krista, jer priznati Isusa Krista i postići stanje djeteštva Božijeg nije ista stvar, mada je ovisno jedno od drugoga.

Naime, da bi se postiglo stanje "djeteštva božijeg"- po objavi od Bertha Dudde, "sinovstva"- po terminologiji Isusa Krista, "gospodarevog robstva"-po Islamu, "oslobođenja"- po istočno-duhovnim tradicijama,  "ljubavnog ujedinjenja"- po terminologiji određenih vjerskih pravaca kao što je np. Sufizam (Islam), itd., osoba ili vjernik mora doživjeti uskrsnuće, a da bi imala ili doživjela uskrsnuće mora ući u Božanskired najvećeg stupnja, odnosno, mora postati Jedno sa Bogom (IsusomKristom), ili drugim riječima, ove dvije slobodne volje moraju postati Jedno, upravo ono što je Isus Krist osobno demostrirao dok je bio fizički prisutan nazemlji.

Dakle, samo onda kada se osoba, bez obzira gdje u univerzume se nalazila, vidljivom ili nevidljivom stvaranju, potpuno odrekne sebe, samo tada je moguće da dođe do ovoga ujedinjenja, odnosno uskrsnuća, jer dokle god postoji bilo kakav ego, pa taman da je on jako mali i dosta nježno izdefinisan kod vjernika/sljedbenika, ove dvije slobodne volje ne mogu postati Jedno. Iz ovih razloga, svaka objava na specifičan način objašnjava, kako da je vjernik propisno slijedi, da bi uz ispravno prakticiranje objave jedan vjernik konačno mogao doći na željeni nivo, na kojem bi se mogao konačno ujediniti sa voljenim Bogom i ući u najveći red savršenstva ili prosvetljenja.

U kontekstu toga, vjernici koji dolaze iz Indije, i prakticiraju Vede kao svoju izvornu objavu pokušavaju da kroz obuzdavanje svih čulnih aktivnosti, a ukršćanskom svijetu je ovo stanje poznato kroz odricanje od svjetovnih zadovoljstava, te kroz meditaciju, dok je u drugim religijama kroz molitvu, te kroz još puno toga što je primjereno kroz njihovu objavu, da ostvare cilj imisiju života, kao što i svi drugi vjernici, koji nisu zavedeni, pokušavaju kroz svoju objavu da dođu do željenog nivoa.

Međutim, ipak i uprkos svemu, bez obzira šta čovjek radio i bez obzira koju objavu slijedio, vjernik/sljedbenik mora početi bezuvjetno da ljubi sve oko sebe, jer je Bog "Čista Ljubav"", te onoga momenta dakle, kada se jedan sljedbenik odrekne potpuno sebe i preda Bogu, kao što je to Isus Krist uradio, jer je bezuvjetno se preado Očevoj volji, te bezrezervno počne ljubitii služiti sve okolo sebe, ulazi u najveći red savršenstva, odnosno, ima svoje uskrsnuće koje ga vodi u vječan život, te postaje Jedno sa Ocem ili Bogom u Isusu Kristu.

Sve dok čovjek se u potpunosti i svim srcem ne preda Bogu, odnosno, ne postane živi Isus Krist u praksi i realizaciji, a ti si dragi Lorens na pravome putu, dakle, čovjek ne može doživiti svoje uskrsnuće i ući u red najvećeg stupnja, te se prema zrelosti duše ili stupnja ostvarene ljubavi dalje usavršava u sverama onostranog.

Ipak, priznanje Isusa Krista kao spasitelja i i iskupitelja jen eophodno, jer je Isus Krist svojom žrtvom na križu omogućio neophodno vrijeme sa kojim, jedan vjernik/sljedbenik može ostvariti svoje uskrsnuće, te postići stanje djeteštva božijeg ili oslobođenje. Budući da su svi oni koji su ušli u najveći red savršenstva i postigli misiju i cilj života, a poslije fizičkog okončanja doživili svoje uskrsnuće/oslobođenje, realizirali su, odnosno prešli kompletno u Božansku volju, priznat će Isusa Krista bezuvjetno, čak i ukoliko na zemlji nisu uopće bili niti svjesni da je On otjelovljeni put do Boga, svrha i cilj svih svetih objava, spasitelj i iskupitelj. Na kraju krajeva, pošto nema drugog Boga, osim Isusa Krista, jer je Isus Krist Očeva vidljiva prezentacija, na kapijama neba neće moći vidjeti nitkoga drugoga, osim jednog i jedinoga Isusa Krista, te će Ga, ukoliko to već nisu na zemlji, tamo priznati kao i Njegovu žrtvu na križu.

Sa druge strane, ukoliko jedan vjernik/sljedbenik prizna Isusa Krista, kao i Njegovu žrtvu na križu za sve ljude, ali ne postigne svoje uskrsnuće, odnosno, ne postigne stanje djeteštva božijeg ili oslobođenje, takav pojedinac se ubraja u spašene, te će poslije sudnjeg dana i formiranja nove zemlje u puno boljim uvjetima biti u prilici, da dođe u Božanski red najvećeg stupnja.

Dakle, spasenje i uskrsnuće su dva različita pojma, iako se nadovezuju i međuovisna su.

Jer upravo radi ovoga se i očitovala božanska sila ljubavi, gdje je kroz Isusa Krista data mogućnost svima da dođu do svojega spasenja, bez obzira što nisu ostvari misiju i cilj života, jer svi drugi koji nisu doživili svoje oslobođenje (djeteštvo božije), ali nisu također niti spašeni, moraće ići u ponovljeni ciklus cjelokupnog stvaranja kroz tri carstva.

Da bi se postiglo uskrsnuće, vjernik mora slijediti Isusa Krista, jer jeIsus Krist živi primjer u praksi i realizaciji kako se slijedi Očeva volja, a da bi vjernik imao spasenje, mora priznati Isusa Krista kroz Njegovu žrtvu na križu, te slijediti objavu kako mu se nalaže. Isus Krist i objava nisu ista stvar ili pojam, jer slijeđenjem Isusa Krista vjernik/posvećenik ulazi un ajveći red, dok slijeđenjem objave se vjernik, ukoliko je pravilno prakticira, priprema na živi put i ulazak u najveće savršenstvo.

Ovo što rade današnji kršćani, ali i pripadnici svih ostalih religija ili konfesija nije pravi put, te su svi manje ili više zavedeni, jer kršćani samo formalno i deklarativno priznaju Isusa Krista, ali Ga uopće ne slijede, a budući da nema niti iskrenog pokajanja, jer ne prate svoju objavu kako ona im nalaže, te ne slušaju riječi Isusa Krista, neće moći imati niti uskrsnuće, niti spasenje.

Ista je stvar i sa drugim religijama, bez obzira što oni ne mogu prepoznati Isusa Krista i posebnu milost koja je došla sa Njim, ali budući da ne slijede svoje objave propisno i predano, te izmišljaju i iznose određene tvrdnje koje su pune predrasuda, neće nikada moći pronaći pravi put, niti imati spasenje.

Pali i Nepali

Još samo jednu stvar da napomenem vezano za pale i nepale duhove. Razlike nema nikakve između palih ili nepalih duhova, osim i ukoliko, pali duhovi (živa bića) ostavre stanje djeteštva božijeg ili oslobođenje, odnosno, pređu kompletno u božansku volju, jer i jedni i drugi moraju priznati Isusa Krista. Nepali duhovi dolaze od gore ili po Božijoj volji i blagoslovu, a pali postaju prosvetljeni na zemlji, odnosno, uspjeli su da postignu konačni cilj i uđu u Božanski red. Međutim, budući da nepali duhovi ne mogu pasti, oni će prije ili kasnije, ipak priznati Isusa Krista, jer ne mogu završiti uspješno misiju na zemlji, dok ovi koji su posligli savršenstvo ili stanje djeteštva božijeg od palih, također nemogu više pasti, te će na kapijama neba, ako to već nisu na zemlj učinili priznati Isusa Krista i Njegovu žrtvu spasenja, ili će u sverama onostranog učuniti i ovaj završni čin u priznavanju žrtve Isusa Krista za sve ljude, budući da ni oni ne mogu uspješno okončati svoju misiju prije priznanja.

Iz ovoga razloga, znaju se ponekad pojaviti istinski duhovnu učitelji koji dolaze iz palih, iako je ovo prava rijetkost, koji nisu još uvijek prepoznali Isusa Krista, ali budući da su ušli u najveći stepen Božanskog reda, jer prakticiraju nesebičnu ljubav u svojim životima i bezuvjetno su predani Bogu, dakle, ovi duhovni učitelji nisu lažni ili samoproklamovani učitelji, čak i ukoliko ne priznaju još uvijek božanstvenost Isusa Krista i Njegovu žrtvu na križu, jer će ovakav duhovni učitelj, kao i njegovi sljedbenici, budući da su (ukoliko jesu) ostvarili stanje djeteštva božijeg i postigli misiju i cilj života, priznati Isusa Krista u onostranom. Iz ovoga razloga Isusa Krista ponekad u zabludi nazivaju duhovnim učiteljem ili jednim od najvećih, jer su svjesni da se njihova realizacija uopće ne razlikuje od onoga što je Isus Krist govorio ili činio, a ne iz razloga da Ga umanje ili ospore. Naravno, ima i onih lažnih učitelja, koji namjerno obmanjuju i stavili su se direktno na starnu sila tame, kao što je čest slučaj i u svim drugim religijama.

Dakle, jako je bitno da se za života postigne oslobođenje ili stanje djeteštva božijeg još na zemlji, jer se jedino na zemlji može ostvariti ovo stanje, dok se priznavanje Isusa Krista može desiti i u onostranom.

Nažalost, budući da su ljudi, u većini slučajeva, toliko zavedeni, te danas jako je teško naći uopće nekolicinu ljudi koja uopće razumije svu složenost materije, a da ne govorimo o tome i da slijede Isusa Krista i dožive svoje uskrsnuće, što je pravi raritet, još jedino je preostalo da se ljudi spašavaju kako znaju i umiju, da nebi morali ići u sami bezdan i u ponovljeni krug stvaranja, a spasiti se jedino mogu tako što će iskreno, skrušeno i od srca priznati Isusa Krista, Njegovu žrtvu na križu, te prestati griješiti, ili se barem iskreno truditi da to više ne rade, jer ovo što rade današnji kršćani, kao i pripadnici svih drugih religija i konfesija nije iskreno priznavanje, budući da Ga ljudi samo formalno i deklarativno priznaju, dok su im djela rđava, te iz toga razloga je Isus Krist rekao:

"Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mat. 7:21

Dragi moj Lorens, nadam se da će ovo pismo barem malo pomoći u još boljem razumjevanju Istine, također, da će te naći u dobrom zdravlju i raspoloženju, kao i na još jedanput veliko "Hvala" za sav uloženi trud i nesebićno davanje za Istinu i za našeg Isusa Krista, te ti od srca želim sve najbolje!

Puno Pozdrava,

DarioArčon

Orebić/Hrvatska;03.03.2016.

Tko je jedini i pravi put do Boga?

YOUR REACTION?



Facebook Komentari