pročitajte ostalo...

BAZNA PRETPOSTAVKA

Vjerovati ili dokazati

Iako smo o ovoj temi već ponešto govorili u naslovu: "Istina, znanje, vjerovanje"- ovdje ćemo samo da nadopunimo ovu temu, budući da je ovo jedna od najvećih manipulacija koja se pojavljuje u ljudskoj historiji, te u praktičnom smislu ovo je glavni mehanizam ili poluga kako se kompletno društvo uspjeva skloniti od Istine...


pročitaj više...
________________________________

FORMA ILI ČAHURA

Inkarnacija i ponovno vraćanje (reinkarnacija)

Svere onostranog

Sve što culima primjecujemo ima neku svoju formu, koja kao takva mora biti prisutna da bi se materija mogla razlikovati u svojoj suštini. Bez svoje vanjske forme materija kao energija nebi se mogla manifestovati, odnosno, ukoliko bi i mogla sa druge strane, nebi postojale nikakve razlike, pa bi u kontekstu toga naša gruba cula kao što su okus, dodir, sluh, vid i miris bila bezpotrebna, a samim tim bi bila i nesvrsihodna i neucinkovita...

pročitaj više...
________________________________

U VLAKU

U putujućoj kompoziciji života

Često nas ovaj naš život podsjeća na vlak. Stanice i peroni svuda su okolo nas razbacani. Kompozicije sa putnicima prolaze od postaje do postaje, ali ne izlazimo svi na istim postajama. Ljudi se u vlaku pokušavaju ugodno smjestiti, u svojim kupeima traže komfort za bezbrižno i lijepo putovanje. Vlak krivuda, malo lijevo-malo desno, pa onda ide brzo naprijed do slijedeće postaje...

pročitaj više...

___________________________________










































                                
Klikni za punu veličinu slike

Sudnji Dan

29.03.2015.  by RefleksijaSvijesti
Share Button

Tema: Čista Istina

Vrijeme Razdvajanja Svijetova-malo je razumijevanja

Dan velikoga suda koji je najavljen kroz sve relevantne objave koje dolaze od jednog Boga, donosi dosta zabuna i kontradikcija u redovima vjernika.
Naime, "Sudnji Dan" koji je pred nama nebi imao nikakvu suštinu niti smisao, ukoliko poslije ovoga suda se ne treba završiti jedna epoha u ljudskoj historiji, ali samim tim i započeti jedna sasvim nova. Ukoliko recimo je svrha i sušina velikog suda samo u tome da se izvrši presuda, a da sud sa druge strane ne otvori neku dugu mogućnost i perspektivu, onda svrha i suština suda bi bila jedino u samom izricanju presude, odnosno, poslije presude nebi imao nitko više tko može da svjedoči o samome sudu. Budući da bi u tome slučaju osobe koje su prošle pozitivno kroz presudu bile prenešene (odnešene) u eventualni raj, a svi drugi u eventualni pakao, što implicira zaključak da svemira ili univerzuma, a samim tim niti zemlje nebi više postojalo.
Međutim, ovo ne odgovara sasvim istini, jer cijela svrha i suštima materijalne kreacije je u postizanju odgovarajuće svijesti, odnosno zrelosti duše, te iz toga razloga živa bića ma gdje da se nalaze u univerzumu imaju jedan te isti razlog postojanja, kao i svrhu i misiju života.
Dakle, činjenica jeste da će se ovim velikim sudom odvojiti žito od kukolja ili drugim riječima, doći če do razdvajanja svijetova, ali to ne znači da će vidljiva kreacija prestati postojati, kao niti  da poslije velikog suda neće biti više ljudi. Velikim sudom se otvara samo jedna nova epoha u ljudskoj historiji, jer je dosadašnja došla do svog vrhunca ili svršetka.

Smisao Stvaranja

Cijela suština materijalnog stvaranja, odnsono materijalne egzistencije bez obzira gdje i na kojem nivou se živo biće nalazilo, da li je to u sverama onostranog ili nama nevidljivog svijeta, kao i ovoga materijalnog ili nama vidljivog je u postizanju odgovarajuće zrelosti,  koju živo biće mora i treba ostvariti u toku svoga života. Stavranje samo po sebi nema niti jedan drugi zadatak ili cilj, osim da ponudi živim bićima priliku da se upoznaju ili pronađu svoga Stvoritelja, budući da je cijela materijalna kreacija prolaznog karaktera, jer je sama materija uvijek u stanju kretanja i preobrazbe, tako da ništa što se nalazi u ovome vidljivome ili ne vidljivom stvaranju nema tendenciju vječnosti. Ipak čak i tako, iako život je kao jedan malo duži noćni san, nudi priliku i mogučnost svima da se probude i počnu realizirati istinu, odnosno proniknu u tajne stvaranja.
San bez obzira kakvog je karaktera, da li je u pitanju noćni san u kojem se svijest nalazi ili eventualno san u obliku jave, nije i ne može biti trajnog ili vječitog karaktera, pa samim tim niti suština života ili stvaranja, te se mora jednoga dana završiti za sva živa bića, bez obzira da li živa bića sanjanju u grubo-vidljivoj materijalnog egzistenciji ili u nešto suptilnijoj u sverama onostranog.
Ovaj "Sudnji Dan" je najavljen kao vrijeme okončanja jednoga staroga ciklusa koji treba da se završi, da bi poslije njega započeo jedan sasvim novi u kojima će neka druga živa bića ispuniti novi san, kroz koji će također imati isti zadatak i cilj, a to je da se probude i da spoznaju cilj i suštinu života ili stvaranja.
Dakle, cijela suština i svrha stvaranja ili materijalne egzistencije je u postizanju odgovarajuće svijesti, a za postizanje ovoga cilja ima određeno vrijeme na raspolaganju, koje može biti jako dugo sa perspektive ljudskog mjerenja vremena, ipak čak i tako, prije ili kasnije svemu mora doći kraj, pa tako i ovoj staroj epohi vremena u kojoj su živa bića ispunila svoj limit ili bonus.
Vrijeme ovoga perioda u ostvarivanju misije života je determinisano od strane Stvoritelja, a ono je uglavnom determinisano radi stupnja zrelosti, odnosno, kada dođe vrijeme ili period da su živa bića jako udaljeni od Istine i ostvarivanja smisla i suštine života, stara epoha se ubrzano privodi kraju.

Vrijeme je Determinisano

Iako u materijalnom stvaranju nema ništa vječitog karaktera, ipak, jedino je vrijem sigurno i zagarantirano, jer vrijeme se uvijek odvija ciklično što implicira zaključak, kada je jedna kvota ispunjena u vremenskoj etapi dolazi do rebalansa svih prijašnjih aktivnosti, da bi poslije dovođenja u red i harmoniju starog stanja započela jedna nova epoha sa vraćanjem vremena na sami početak.
To samim tim znači, da sva evolucija i prirodna selekcija, odnosno produžavanje ili održavanje vrsta kako tumači moderna znanost, kao i vrijeme koje je nepohodno u ostvaraivanju misije života kako tumače duhovna ili religiozna učenja će se okrenuti na sami početak, ali ovaj put sa novim tvorevinama i njenim žiteljima, te će točak vremena krenuti opet sa samoga početka.
Na žalost, radi ne poznavanja istine i suštine i smisla života, a opet sa druge strane radi ne zainteresiranosti za spoznajom, ljudi u zabludi i neznanju doživljavaju materijalnu egzistenciju kao nešto što ima samo u sebi veliku vrijednost i koja se posjeduje samo jednom, a ne znaju, da je ovakvih ciklusa u smjenama vremena i svih tvorevina u stvaranju i razvoju prošlo bezbroj,
Ova epoha je još jedna u nizu između ostalih, koja se ubrzano i galopirajučim koracima privodi kraju, jer se ispunio limit koji je determinisan vremenom, ali i iz razloga jako niske svijesti sa kojom se ne može proniknuti u tajne stvaranja, pa samim tim niti smisla i suštine života.

Tajna Stvaranja

Stvaranje samo po sebi nema nikakvu dubinu i širinu ukoliko kreacija neće biti ispunjena živim bićima. A živa bića opet sa druge strane nemaju nikakvu dubinu i širinu ukoliko neće razvijati svoju svijest, odnosno, postići odgovarajuču zrelost duše radi koje je cijela kreacija upravo i stvorena.
Dakle, ovaj period stvaranja ili vremenske epohe se zove vrijeme "Spasenja" po kršćanskoj terminologiji ili vrijeme "Oslobođenja" po istočno duhovnim učenjima, jer vrijeme spasenja upravo determiniše vječno vrijeme koje je ostavljeno na raspolaganju za sva živa bića. Cijela tajna stvaranja je upravo u spasenju duše, jer živa bića u toku dodjeljene vremenske epohe moraju pronaći svoje spasenje, da bi ostvarila smisao i suštinu života, odnosno, da bi spoznala tajnu stvaranja.
Ukoliko živa bića uspiju proniknuti u tajne stvaranja u toku svoga života ili dodijeljene vremenske epohe za sva živa bića, oni kao takvi ostaju iznad detreminisanog vječnog vremena, budući da su ostvarili ili iskoristil vrijeme spasenja. Sa druge strane, ukoliko ne iskoriste pravilno dodijeljeno vrijeme kroz proces stvaranja, morat će ući u novi ciklus cjelokupnoig stvaranja, odnosno, sa povratkom vremena na sami početak kroz nove tvorevine i nove epohe će poćeti da se uspinju polako sa samog početka do zadnje manifestacije u ljudskom obliku do finalno svoga spasenja.

Spasenje

Da bi se ostvarilo spasenje ili drugim riječima, ostvarila suština i smisao života koji je isti za sva živa bića u cijelom univerzumu, neophodna je i odgovarajuća svijest, jer cijela svrha i smisao stvaranja je upravo u svijesti, budući da bez svijesti nebi bilo nitkoga da bi mogao bilo primjetiti kreaciju, ili proniknuti u njenu tajnu stvaranja. Ipak, čak i tako, svijest urođena koja je zagarantirana za sva živa bića neće biti dostatna, da bi se proniknulo u suštinu i smisao stvaranja i života, već se ona mora kroz dodjeljenu vremensku etapu uzdizati ili usavršavati, što se po teološkoj terminologiji naziva "postići zrelost duše", a po istočno duhovnoj terminologiji "svjesnost o Bogu". Da bi se svijest usavršavala ili uzdizala postoje razne mogućnosti ili alternative, budući da je svijest multidimenzionalnog karaktera, odnosno, nije ograničena ničim, ali ipak, može biti dosta pasivna i uspavana, budući da je pasiva ili uspavanost još jedna od komponenti koja vječna svijest posjeduje u sebi. Uspavana i pasivna svijest ima tedenciju opadanja, jer svijest nikada ne može stojati na jednoj točki, budući da bi tada ostala ne ispoljena ili drugim riječima umrtvljena, te iz tog razloga svijest da bi ostala budna i zadržala svoje aktivno stanje mora ili ovisiti od njene kvalitete ili od iskustva svijesti.

Ukoliko svijest ovisi od njenoga iskustva, što je danas nažalost čest slučaj u praksi, svijest kao takva poslije okončanja ove vremenske epohe ulazi u novu strukturu stvaranja, odnosno, dolazi na sami početak cikličnog vremena u kojoj će se svijest ispoljiti ili izraziti kroz novi period spasenja, ali će kroz iskustva svijesti se polako uzdizati korak po korak, da bi poslije određene zrelosti bila u prilici ponovno da realizira misiju i cilj stvaranja. Jer svijest ne može biti statična, budući da bi tada boravila u neispoljenom ili neaktivnom stanju, te joj se iz tog razloga mora pružiti aktivnost koju će doživljavati kroz svoje iskustvo.

Sa druge strane, ukoliko svijest ostvari odgovarajuču zrelost, zrelost koja nije eksplicitno oslonjena na iskustvima svijesti, kroz iskustva koja svijest momentalno drži budnom, več spurotno, na njenoj kvaliteti, svijest kao takva nema potrebe da ulazi kroz nove strukture stvaranja, jer sama kvaliteta svijesti drži svijest i dalje ispoljenu, odnosno, ne daj joj da se umrtvi ili zaspe.

Međutim, iako postoje različite alternative kod podizanja svijesti i reduciranja aktivnih iskustava, da bi se svijest ispunila svojoj kvalieteom, kao što je čest slučaj u većini duhovnih pravaca i alternativa, budući da oni svi manje-više rade na reduciranju aktivnih isustava kroz odricanje ili smanjenje od čulne vezanosti, ipak, sva živa bića u cijelom univerzumu moraju ostvariti "Spasenje", jer spasenje je jedina suština i smisao života, dok je dizanje ili usavršavanje svijesti predalternativa uspješnog okončanja života.


Predalternative Spasenja

Nova Zemlja

Kao što smo već rekli, ona svijest koja jedino ili najvećom mjerom ovisi od iskustava svijesti, je svijest koja se drži jedino budnom od dubokog sna kroz fizička iskustva, te takva svijest poslije okončanja ove vremenske epohe mora ući u novi ciklus stvaranja, gdje će joj biti data nova prilika da kroz izkustva svijesti sebe oblikuje, odnosno, dođe na nivo kada može finalno ostvariti misiju života. Poslije okončanja ove vremeske epohe svijest koja se razvijala eksplicitno na iskustvu će dobiti priliku u novim strukturama Nove Zemlje kroz mineralno, biljno ili životinjsko carstvo da se razvija. Ovakva predalternativa za spasenje je neophodna, jer svijest koja se jedino razvija na iskustvima svijesti je već mrtva, odnosno, od dubokoga sna je jedino razdvaja fizičko iskustvo, te će u tvorevinama Nove Zemlje biti primorana da kroz dodijeljenu aktivnu službu u procesu stvaranja i oblikovanja Nove Zemlje dođe na željeni nivo kvalitete, kroz koji bi mogla ostvariri definitivno i konačno Spasenje.
Sa druge strane, svijest koja se dizala i usavršavala kroz svoju kvalitetu i koja nije eksplicitno ovisila od fizičkog iskustva, ali također i svijest koja se raspitivala o svrsi i suštini stvaranja, radi određene kvalitete koju je postigla u dodijeljenom vremenu će imati priliku na Novoj Zemlji da dođe do svoga spasenja. Ovdje treba još naglasiti, da svijest koja se diže i napreduje, te postiže određenu kvalitetu MORA biti ispunjena "Istinom", koja je uvijek i samo JEDNA, jer svijest koja se pokušava usavršavati ili ispunjavati kvalitetom na lažima i manipulaciji neće to biti u stanju učiniti.

Služba

Cijela suština i smisao cjelokupne vidljive i nevidljive kreacije je u Služenju, te je služenje jedini smisao i cilj života. Kada se okrenemo malo oko sebe možemo primjetiti da sve što je u procesu stvaranja (nastanka) ili je već nastalo je u svojoj službi, bilo da su u pitanju minerali, biljke, životinje, pa i sam čovjek. Čak i Bog Osobno je u službi cjelokupnoj kreaciji, jer upravo radi Njegove Službe je moguće da se sve odvija i dalje razvija. Dakle, služenje je jedina suština i smisao života, i nitko ne može služenje izbjeći, budući da ga čak i Stvoritelj svega vidljivoga i ne vidljivoga također nemože izbjeći. Živa bića koja ispunjavaju cjelokupnu materijalnu kreaciju, bez obzira da li su u vidljivim sverama ili nevidljivim za ljudsko oko se razlikuju samo u nivou ili procenttu služenja, odnosno drugim riječima, da li služe dobrovoljno (slobodnom voljom) ili prisilno.
Ukoliko živa biča ovise eksplicitno od iskustava svijesti, ona sebe udaljavaju od dobrovoljne službe, iako ipak služe sve okolo sebe na nesvjestan način, ipak, jedino čovjek ima slobodnu volju i od njega se očekuje da služi dobrovoljno, ali budući da ljudi žele da izbjegnu dobrovoljnu službu te iskustva svijesti da stave pod svoju kontrolu, ili drugim riječima, prirodu da prilagodavajui svojim potrebama će morati ići u novi krug stvaranja Nove Zemlje, kroz neku dodjeljenu formu, da bi bila podvrgnuta prisilnoj službi u ovisnosti kakvu su kvalitetu svijesti (zrelost duše) ostvarili prije okončanja ove vremenske epoge ili Sudnjeg Dana.

Živa bića koja nisu eksplicitno ovisila od iskusatav svijesti, već također i od njene kvalitete, odnosno, manje ili više su se stavljali dobrovoljno u Službu  imaju predalternativu na Novoj Zemlji da postignu spasenje bilo u životinjskom ili ljudskom obliku, ovisno opet od postignutog nivoa službe ili kvalitete svijesti.

Ipak treba naglasiti i shvatiti, da Nova Zemlja poslije Sudnjeg Dana koja će biti dodijeljena za sva živa bića koja nisu ostvarila Spasenje nije sami smisao i suština stvaranja, već također predalternativa, ali za razliku od onih koji moraju ući u novi proces stvarana prislno kroz tvorevine, neće sa druge strane morati ponavljati cijeli ciklus stvaranja, već direktno i finalno sa Nove Zemlje će moči ostvariti smisao i cilj života.

Ljubav

Ljubav je već dosta puta bila spomenuta i stalno se potenciralo na njenoj važnosti, ali ona na žalost u većini slučajeva nije nikada dovoljno shvaćena, jer upravo ova čista i nesebična ljubav znači dobrovoljnu službu.. Budući da smo već naglasili da svijest nesmije jedino ovisti od fizičkih iskustava, odnosno mora ih što više reducirati u praksi, jer fizička iskustva vuku svijest poput kamena prema zemlji, odnosno, poslije okončanja fizičkog života i Sudnjeg Dana će dobiti priliku u novim strukturama Nove Zemlje, a sa druge strane se također mora povečati nivo dobrovoljnogSluženja, jer svijest mora služiti sve okolo sebe bilo dobrovoljno ili prisilno, Ljubav ostaje kao JEDINA alternativa, jer Ljubav jedina Služi, a ne stvara niti jedino fizičko iskustvo, odnosno, Ljubav se uvijek i samo daje, te svijest ispunjava kvalitetom ili drugim riječima, svijest koja Ljubi služi dobrovoljno, a ne ovisi od fizičkih iskustava.

Budući da svijest ili duša (po teološkoj terminologiji) koja Ljubi sve okolo sebe jedino i eksplicitno daje, a nikada ne prima ništa za uzvrat, Ljubav se kao takva Jedino može razmjenjivati, a ova njena Razmjena je jedino iskustvo, budući da svijest koja Ljubi je svjesna sebe, bez niti jednoga fizičkog iskustva.
Kao u primjeru majke i djeteta, gdje je ljubav uvijek u službi drugome, ali ipak, majčina ljubav nije Čista Ljubav, budući da još uvijek ovisi od fizičkog iskustva, jer majka ne može voliti nešto što ne može fizički doživiti.
Dakle, kada svijest se konačno probudi iz svoga uspavanoga stanja, stanja koje jedino ne ovisi od iskustava svijesti ili sna materijalne egzistencije, svijest počinje da daje Ljubav, a upravo njena razmjena čini jedino stvarno i vječno iskustvo.

Spasenje po Isus Kristu

Budući da je Isus Krist Osobno demonstrirao put koja jedna svjijest mora da prođe do svoga Spasenja, On je živi primjer u praksi i realizaciji, i svaka svijest (duša) koja želi da ostvari spasenje svoje duše (svijesti) u ovoj i bilo kojoj vremenskoj etapi MORA slijediti put Isusa Krista!
Jer Isus Krist je bio u Službi svega okolo sebe i to na dobrovoljnoj bazi, a jedino iskustvo od kojeg je On ovisio je bila Ljubav koju je nesebično davao prema svima, jedino što je bio problem u Njegovo vrijeme, a isti problem je i danas, da je bilo malo onih koju su bili spremni i sposobni da razmjenjuju ovu ljubav sa Njim, pa je iz toga razloga Isus Krist rekao:

Dosta je pozvanih, a malo je odabranih! (Matej 22:14,)

Dakle još jednom, jedina suština i smisao cjelokupne egzistencije bilo materijalne ili duhovne je u Ljubavi  i njenoj Razmjeni, jer Ljubav se nesebično daje, i onaj tko već ljubi on također i dobrovoljnoSluži, dok sa druge strane, osobe koje još uvijek nisu na tom nivou da mogu ljubiti nesebično MORAJU povećati nivo dobrovoljne fizičke Službe, služiti sve i svatkoga u svim prilikama i situacijama, jer ovo Služenje je upravo Ljubav, koja će se poput blistavog sunca otvoriti u srcu pojedinca.
Sa druge strane, kada osoba dođe na nivo čiste ljubavi, budući da eksplicitno iskustvo od kojeg ovisi je u njenoj razmjeni, bez obzira što pojedinac još uvijek živi u snu materijalne egzistencije ne podliježe determinisanom vječitom vremenu, odnosno, poslije fizičkog okončanja materijalne egzistencije doživljava "Oslobođenje ili Uskrsnuće, budući da njegova svijest niti jedno iskustvo više ne percipira osim vječne i sveprisutne Ljubavi, što je konačni cilj i misija života, i ovo stanje se zove Produhovljavanje Tijela.

Zaključak

Na Sudnjemu Danu koji je najavljen po svim relevantnim svetim objavama će biti samo Jedan parametar, kroz koji će Ososbno Isus Krist suditi, a taj parametar ili uvijet je ostvarena Ljubav ili dobrovoljna Služba u toku života, koja je sinonim za ljubav, odnosno Ljubav i Služba imju isto značenje i smisao.
Te na kraju krajeva, cijeli smisao i svrha svih objavljenih svetih spisa nije u njenom čitanju ili proučavanju, kao niti u obilasku bogomolja ili svetih mjesta, iako ovakva služba može pomoći jednom vjerniku, ali nije smisao u svojoj suštini, već je smisao i cilj života ostvariti odgovarajuću svijest (zrelost duše) koja može prihvatiti Boga, budući da je Bog Čista Ljubav, te On nikada nije i nikada neče biti ništa osim Ljubavi

Živa bića u cijelom univerzumu koja ne uspiju ostvariti svoje Spasenje u određenoj vremenskoj etapi, odnosno, koja ne upoznaju ili pronađu svoga Stvoritelja će morati kroz novi ciklični krug da pokušaju još jedanput, i u skladu slobodne volje i zrelosti duše sa Nove Zemlje ili čak i poslije okončanja slijedećeg narednog cikličnog kruga kroz neko buduće spasenje doći finalno do cilja ili svoga Spasenja.


Print PDF        Email this page

 

   
 

Biblija

Biblija (Stari Zavjet)

Kuran

Kuran

Propovedi probuđenja

Propovedi Probudenja

Bhagavad-Gita 1.dio

Bhagavad-Gita 2.dio

Hare Krišna Folk

Krišna Folk

Mali oglasi

Oglasi

Knjige

Knjige

RS Forum

RS Blog

Video prezentacije

Video

Audio prezentacije

MP3

RS Zajednica


 

RSS
RefleksijaSvijesti