»U našoj zemlji čuda, odavno već sve štima, ljudi su sretni i imaju dobar dan, lijepo se živi i sreća svuda vlada, pravo i zakon daju miran san. Demokracija nas štiti i uvijek je uz nas, vlade naše brinu da narod ima glas. Predsjednici se biraju da su nam na usluzi, političari naši glasaju što im narod naloži.
Ministri naši su ažurni i uvijek su uz nas, sve amandmane oni usvajaju, što je dobro za nas. Okoliš nam čuvaju i bdiju za nas, pesticidi i razni otrovi nepadaju na nas.
Kod nas nema zaprašivanja, niti kemijskog oprašivanja, naši zrakoplovi lete, te nam sreću žele.
Kemijska industrija, uvijek je bila samo za nas, ona nam je garant da je priroda uz nas
Farmaceutska industrija, također je uz nas, svi naši ljekovi prave se besplatno uvijek samo za nas. Kod nas zloćudnih tumora sve manje je i manje, u nekim drugim nedemokratskim zemljama čuli smo, sve je više i više...
Naše bolnice postaju, također, sve manje i manje, zdravstvo naše brine se za opće narodno zdravlje. U našoj zemlji čuda živi se sve dulje, djeca i mladi rijetko su nam bolesni, a ne kao nekada davno ljudi su već u 80/90-tim umirali.
Tehnologija naša čini, sve samo za ljude, moderni abortus i atomsku bombu nam nude; da nas manje bude! Kod nas nema zračenja, niti smo pod opasnim frekvencijama, svi naši talasi su bezopasni, rekli su nam u"večernjim vijestima".
Kod nas mobilni telefoni, radio prijemnici i razni bežični uređaji nemaju štetnih emisija, kome treba zračenje može ići na rendgen kod doktora.
Pravosuđe naše je na visokom nivou, revnosno se brine da su svi kriminalci na broju. Zakonske regulative se pišu i redovno nadopunjavaju samo za nas, tisuće točaka zakona je za bezbrišan san.
Prehrambena industrija naša je velika uzdanica, sve prirodno i čisto, da nam pred očima bude sve bistro. Naša hrana nije vještački modifikovana i pod štetnim sastojcima, zato naši proizvodi prirodno stoje svježi u trgovini tjednima.
Naša djeca mala pod posebnom su pažnjom, za njih naše prehrambene kompanije garantiraju, da ih hrane 100% zdravom prirodnom hranom.
U nas nema bezobzirnog bogaćenja, niti po ulici prosjačenja, da sve kod nas štima, rekli su nam u "jutarnjim novinama".
U našoj zemlji čuda, kompanije naše, postaju sve manje, sve što one činu je da se za narod brinu.
Organi javnog reda uvijek su uz nas, kriminalci, profiteri i ostali tajkuni razni zato ostaju nesrećni i sami.
Prosvjeta je naša, također, na visokom nivou, poslije završene škole nama su sve ovce na broju.
Razni državni porezi također su za nas, političari naši kažu u porezima je spas.
Banke naše drage uvijek su bile samo za nas, svaki novčić posuđen kod nas postaje dobro otplaćen. Krediti razni uvijek su nam dostupni, tko ga jednom uzme, recesija mu je spas!
Elektro kompanije sve čine za ljude, uredno računi podmireni i malo više štednje, da ti dugo žarulja bude.
Vodovodna kompanija, također je uz ljude, po jako niskim cijenama mi našu svježu vodu kupujemo u trgovinama. Da je sve prirodno i čisto garantira kemijska industrija
U našoj zemlji čuda, naši ljudi mali, ne trebaju ništa puno da činu, sve što oni treba da činu je o zavodu za zapošljavanje da se brinu.
I na kraju krajeva, mi u našoj zemlji čuda sve imamo pod kontrolom, nama više ni svijest ne treba, jer se o nama drugi brinu. A istinu mi svi već odavno poznajemo, a tko je nije još uvijek pronašao, ima zato, poneku reklamu ili dobru sapunicu.
I tako život, u našoj zemlji čuda, polago i ugodno teče, nek je samo kruha i dobre zabave i nemože biti veće sreće...«
Uistinu bi bilo smiješno da nije žalosno. Mi živimo u XXI stoljeću u vremenu kada svijest pojedinca bi vjerojatno trebala biti na visokom nivou, te sa druge strane, "Istina" bi trebala biti primarni cilj svake jedinke, budući da istina i svijest idu skupa pod ruku, odnosno, da bi se realizirala ma koja istina, treba biti adekvatna svijest uz nju. Ukoliko nema istine kao primarnog faktora u svijesti pojedinca i ukoliko nije težnja svake jedinke ponaosob da diže svoju svijest u pravcu istine, onda ostaje jedino velika i gusta mreža manipulacije, koja širi svoju pipke u sve svere društva, te baca gustu tamu na svakodnevne aktivnosti ljudskog društva. Istina je uvijek i samo jedna, i u normanlnim okolnostima do nje apsolutno nije teško doći, ali kada se u društvu umetnu lažni standardi i lažne norme u njenoj interpretaciji, ali također i njenoj implementaciji, onda društvu uspavano i sa jako lošom kvalitetom osobne svijesti pokušava da riješava svakodnevne probleme, i kao pospano u bunovnom ili polubunovnom stanju, nema izraženu volju da se definitivno probudi, jer buđenje često nije lagodno i jednostavno, pogotovo kada nas iz noćnog sna i toplog kreveta čeka eventualna zima ili loše vrijeme napolju.
Međutim, iako buđenje stvara izvjesne probleme i remeti nam cijelu koncepciju o životu kao ugodnoj zemlji čuda, ipak, spavanje po cijele dane je uvijek i samo sanjanje, odnosno, san ne može zamijeniti život, pa čak i ukoliko je život često neugodan.
Da bude još žalosnije, ovaj san koji se pojavljuje kao prirodni fenomen, odnosno, pojavljuje se kao prirodna odbrambena reakcija svijesti na probleme i sva životna iskušenja, je, u stvari, nametnut, jer u prirodi sve što postoji, rađa se, živi i umire, čini to u harmoniji i budnom stanju, dok čovjek, sa druge strane, popušta pod bremenom i teretom svakodnevnih situacija, odnosno zaboravlja na istinu, jer spavati i dizat isvijest, ili se raspitivati o istin, i nije moguće u istom momentu, te se zato i umeće u svijest jedinke topli krevet i kvalitetni san kao najbolje rješenje.
Da čovjek spava dok je i budan pokazuje još jedna nepobitna činjenica, a to je takozvani fenomen "Gunđanja", koji se uvijek pojavljuje u svijesti koja spava, jer pojedinac koji spava duboko u svom krevetu se često okreće i gunđa u snovima, odnosno, priča, svađa i raspravlja se. Feneomen gunđanja je prirodna reakcija svijesti koja spava i odmara se, ali nikako nije prirodna u budnom stanju, odnosno, ukoliko pojedinac ne drijema i poznaje istinu. To što čovjek žali se i gunđa po cijele dane, odnosno, primjećuje uvijek neku nepravdu i lošu sreću koja ga zatiče, je klasičan primjer spavanja, sa druge strane, svi koji su se probudili ili se već polako bude smanjuju intezitet svojih doživljaja u ovisnosti od stepena budnosti.
San kao san, ima svoje pozitivne, ali i negativne momente, ali nikada ne korespondira sa realnosti, pa se iz tog raloga za spavaće tvrdi da su u neznanju, jer oni žive, komentarišu i doživljavaju snove, baš kao i javu.
Ukoliko se u društvu izdvoje entiteti koji žele da dovedu pojedinca ili cijelo društvo u topli i slatki dnevni san, odnosno, da pojedinac ili drušvo se gotovo više ne budi po čitavi dan, povećava se samo nivo dnevnih doživljaja i fokus pažnje pojedinca se striktno usmjerava na njih.
Kao i ujutro kada se čovjek probudi, koji je bio suviše suživljen sa svojim snom, te počne obrazlagati svoja noćna iskustva, svijest ima potrebu da polako opet zadrijema , te ovdje jedino pomaže jaka kava, koja će svijest razdrmati i smanjiti tenzije svih noćnih doživljaja.
Ova jaka kava koja se pojavljuje kao prisilno sredstvo buđenja ujutro kod noćnih spavaća, je u stvari istina kod dnevnih, jer jedino istina ima moć da pojedinca prodrma i rasčisti svijest od svih uspavanih dožvljaja. Ali kada se kaže istina, onda se misli na čistu istinu, odnosno jednu i jedinu koja i postoji, a ne na pokušaje kroz gunđanje uspavane svijesti da se do nje stigne. Jer svijest koja se želi probuditi mora prvo smanjiti sve tenzije i prestati ovisiti od svojih iskustava, bilo noćnih ili dnevnih, da bi oči mogle konačno malo progledati.
Što se manje žalite(gunđate); -to manje sanjate, što manje sanjate; -to više primjećujete realnost, što više primjećujete realnost; -to više počinjete živjeti stvarni život, a što više živite stvarni život, manja je i manipulacija, odnosno, istina se sve više otvara koje je i bila cijelo vrijeme tu, ali je umorne oči nisu primječivale!l