Danas je u društvu moderno tvrditi kako za sve društvene, socijalne, materijalne, političke, kao i za ostale probleme ili životne turbulencije edukacija jedino pomaže. Pa u kontekstu toga, za sve nepravilnosti, neispunjena očekivanja, loše životne uvjete. životni standard, itd., čovjeku se savjetuje da će educiranjem sebe dovestii na željeni nivo, odnosno drugim riječima, što je jedinka više obrazovana to će prije riješiti svoje egzistencijalno pitanje, a samim tim i ostale životne probleme. Gledajući samo površno na "Edukaciju" kao ključ rješenja svih životnih izazova, može nam se učiniti da ona usitinu nudi adekvatno rješenje za većinu ljudskih problema. Budući da čovjek što je više educiran, razina intelektualne svijesti raste, a sa većom sviješću otvara se više mogućnosti za uspješno rješavanje problema, pa samim tim i edukacija ima svoje neizostavno mjesto u svakodnevnom životu.
Međutim, ukoliko je to ustinu tako, i ukoliko edukacija daje otvorene mogućnosti svima za uspješno rješavanje egzistencijalnog pitanja i većinu životnih problema, onda nam ostaju dva pitanja: koja edukacija je konkretno nama potrebna i takođe drugo, što ako netko želi da manipuliše samom edukacijom?
Sa druge strane, vidimo također da u današnjem društvu nikada nije manjkalo edukacije, jer u našoj bližoj i daljnjoj povijesti nikada nismo bolje stojali po tom pitanju, budući da danas svatko ima mogućnost završiti neku školu, bilo da je srednja naobrazba, visoka ili čak doeducirati se raznim kursevima i tečajevima. Također, kada pogledamo na sve najbitnije strukture u društvu koje čine okosnicu svakodnevnih interesesa običnog čovjeka, kao što su političke, zakonodavne, naučne, intelektualne, medicinske, ekonomske, itd., vidjet ćemo na naše veliko iznenađenje, da su sve ove strukture ispunjene visoko educiranom radnom snagom, odnosno, stručnjacima u svojoj domeni i oblasti djelovanja, pa u kontekstu toga se barem blago rečeno postavlja pitanje, koja edukacija onda nama fali, budući da svako društvo ima neophodne ljude na odlučujućim pozicijama, ali ipak sa druge strane često nam se čini da napretka konkretnog nema, već čak što više, kako vrijeme prolazi kao da je situacija i nekako gora, a u praksi nebi trebalo biti tako, ako bi se povodili konstatacijom da je edukacija ključ riješenja!?
Ne neku konkretnu edukaciju mi kao društvo ne možemo pretendirati, budući da danas se nude raznorazni kursevi i tečajevi u obliku raznih menadžmenta u okviru poboljšanja poslovanja, rukovođenja sa organizacijskim strukturama, itd., kao i potpuno nove grane u tehnologiji i nauci kao što su informacijske tehnologije, itd.
Dakle, danas ako nikada do sada društvo ima stručnjake i visoko profilirani kadar koji je zastupljen u svim društvenim sverama, pa uz sav trud i najbolje namjere, vjerojatno nitko živ nebi znao odgovor na ovo pitanje, u kojem se traži neka konkretna edukacija, da bi se u društvu osjetio konkerni napredak, ali isto tako smanjio mito i korupcija, ali i povećala kvaliteta života?
Jer, ako pogledamo situaciju u Africi, Aziji, kao i na probleme u drugim siromašnim zemljama, problem nije nikada u edukaciji već u kriminalu, eksploatisanju, odnosno, sebičnim interesima pojedinaca.
Na kraju, ukoliko bi jednog uličnog kriminalca etiketirali kao nedoeduciranog i samim tim nedovoljno inteligentnog za riješavanje svojih egzistencijalnih potreba, što bi onda mogli ponuditi jednom političaru, doktoru ili advokatu, koji se bavi kriminalnim aktivnostima? Koja vrsta edukacije ovdje nedostaje?
Netko bi možda mogao pomisliti da je nama, u stvari, samo potrebna restrukturacija radnih mjesta kroz mlađi radni kadar, koji bi svojim intelektualnim mogućnostima, ambicijama i entuzijazmom mogao riješiti pitanje svrsihodnosti i učinkovitosti edukacije. Međutim, danas je totakođer dosta aktuelno, jer dosta mlađeg radnog kadra je uključeno u sve društvene tokove i angažirani su na svim pozicijama. Pogotovo iz razloga što mlađi radni kadar možemo ravnopravno primjetiti u visoko demokratsko razvijenim (podnavodnicima) zapadnim zemljama, kao sastavni dio intelektualnog, organizacijskog, rukovodećeg, itd., angažovanja, pa u kontekstu toga, ostaje još jedino mogućnost da probamo sa najmlađim radnim kadrom ispod 18 godina, ali po nekoj zdravoj logici adolescenti nisu odgovarajuća kategorija, budući da bi prvenstveno njima trebala neka edukacija da bi mogli zauzeti tako visoko profilirane pozicije.
Pa gdje je onda problem u današnjem društu?
Ostaje nam da pogledamo u jednu nezahvalnu kategoriju koja se zove manipulacija, jer ukoliko se jedno tvrdi u teoriji a drugo imamo u praksi, onda po nekom logično-racionalnom slijedu stvari tu bi trebali tražiti problem. Kažem da je nezahvalna kategorija, jer pod manipulaciju može dosta toga da stane, kao što je na primjer, manipulacija u samoj edukaciji ili drugim riječima, pogrešna edukacija koja nije učinkovita i svrsihodna, ali također pod manipulaciju može se uključiti i mito i korupcija kao rak rana koja izjeda ovo naše društvo, pa također kroz raznorazne sebične interese koji se stavljaju pod veću važnost od opće društvenog interesa, također, veze i vezice u svim društvenim sverama koje imaju pravo prvenstva veće od realne situacije i mogućnosti, pa do svih ostalih poznatih i nepoznatih interesa koje se vode u društvu, naravno, uvijek na korist pojedinca, a na štetu većine.
Dakle, o manipulaciji bi se moglo pričati na dugo i na široko, i ova tema nikada nebi bila iscrpljena u svom obimu, jer je činjenica i realna slika današnjeg društva, odnosno, manipulacija i interesi prodiru u sve i najmanje svere današnjice.
Međutim, ono što je takođe simptomatično je činjenica da edukacije danas uopće ne fali, a nije je falilo ni ranije u prošlosti, jer možda je bila rijetka, ali je također visioko profilirani kadar čak i tada bio na pozicijama, dok sa druge strane, manipulacija i ljudski sebični interesi prate društvo od njegovog postanka, budući da u cijeloj našoj povijesti primječujemo da je uvijek bilo ljudi i situacija kada društvu jednostavno nije išlo.
Danas je također popularno suditi i kriviti sve i svakoga, pa se iz tog razloga stvaraju svakim danom nove teorij eurote, osim toga, prst osude je jedino rješenje kod svih životnih problema, jer čovjek dok sudi izbjegava da mu bude suđeno. I po ustaljenoj praksi prate se senzacije na svim poljima ljudskih djelovanja u svijetu, te se u ovisnosti od spoznatih manipulacija, ali također i onih ne dokazanih pravi velika halambuka, gdje ljudi komentiraju ili pokušavaju osudama i uperenim prstom ispraviti cjelokupnu situaciju, Međutim, opet blago ostaje nejasno, čak ukoliko bi i osudama ispravili situaciju u kojoj se društvo nalazi, još uvijek nije jasno koju bi tada adekvatnu situaciju ponudili? Da li bi opet tvrdili da je nama samo edukacija prvenstveno potrebna, kao ključ rješenja svih problema!? Pa naravno da bi, jer ukoliko pogledamo malo u prošlost, bilo bližu ili daljnju, primjetit ćemo da je društvo uvijek ispravljalo situacije protestima, štrajkovima, bunama, revolucijama, pa čak i ratovima, a danas je tome svemu ekvivalent u novim urotama, odnosno, nova metoda rješavanja problema ali stari način prakse, gdje na kraju poslije svih nepravilnosti koje se pojavljuju u društvu nudimo na kraju obnovu i rekonstrukciju sa naravno neizostavnim stručnim i educiranim kadrom.
Dakle, u svim okolnostim i pod svim uvjetima, uvijek se tvrdilo da edukacija riješavala sva životna pitanja i probleme, samo još nitko nije konkretno iznjeo stav o kojoj eksplicitno edukaciji je riječ, jer se stvara utisak suprotan, da što je čovjek više educiran ima bolje mogućnosti i prilke da bolje i manipulira, budući da zauzima odgovornije pozicije u društvu!?
Budući da je društvo postavilo laž nenorme i standarde u kojem se edukacija samo još služi za bolju manipulaciju ,ili drugim riječima, što je pojedinac na boljoj poziciji to je u boljoj mogućnosti da manipuliše ostalima, edukacija kao takva ne donosi apsolutno ništa što bi ljudskom društvu moglo doprinjeti u rješavanju životnih problema, bez obzira da li je restrukturirali, ponudili nove planove i programe u njenom oplemenjivanju ili eventualno postavili mlađi radni kadar u svim strukrurama društva.
Pa što onda nama fali, budući da edukacijom ne možemo riješiti probleme, kao i u većini slučajeva popraviti naše životne uvjete, ukoliko edukaciju ne želimo iskoristiti kao sredstvo bolje manipulacije?
Ono što društvo zanemarje već stoljećima i što je istinski ključ uspjeha za sve životne probleme i izazove koje stoje pred društvom, je "Istina", jer društvo kada izgubi ovaj neizostavni segmenat koji čovjeka brani od bilo koje manipulacije, gubi također mogućnost da uspješno riješava svoje egzistencijalno pitanje, budući da bez "Istine" svatko pokušava da postavi svoje norme i šablone, a kroz edukaciju se samo opravdava pravo jačega i spretnijega da dođe do svojih interesa.
Dakle, "Istina" je ta koja svima nama nedostaje, te nam je moderni sistem obrazovanja ne može i ne želi ponuditi, jer je "Istina" simetrična za sve ljude i ona ne dozvoljava bilo kakvu manipulaciju, ali također niti bilo koji disbalans snaga koji će se automatski pojaviti bez njenog prisustva.
Također, uz istinu stoji i svijest, jer istina nema nikakvu ulogu ili važnost, ukoliko istu neće pratiti odgovarajuća svijest, što automatski znači da čovjek što bolje poznaje "Istinu" je samim tim i bolje educiran, ali nikada na štetu drugoga, jer edukacija kroz "Istinu" dozvoljava svima da budu na istom nivou intelektualne svijesti, budući da je "Istina "uvijek "Jedna" i ne trpi osobnu interpretaciju.
Kada društvo konačno shvati daje "Istina" jedini ključ svih životnih turbulencija, malih i velikih problema, neispunjenih očekivanja, kao i sigurna prevencija odbilo koje manipulacije, ljudi će se jedino razlikovati u takvom društvu na one koji je bolje poznaju, ali također sa pravom ravnopravnosti u kojem će neukiji ili manje educirani do nje moći da stignu.
"Što se više poznaje Istina;- to je jedinka istinski više educirana, što je više istinski educirana;- to je viša razina svijesti zastupljena, što je viša razina svijesti zastupljena; to je manja manipulacija prisutna!"