Kur'an sadrži 114 sura, oko 6888 ajeta. Sve sure su raspoređene u 30 džuz'ova (dijelova) a svaki džuz ima 20 stranica. Kur'an je Allahova, dželle šanuhu, knjiga u kojoj Gospodar svjetova, onaj koji nas je stvorio i koji zna našu prirodu, izlaže nama, Svojim robovima, sistem života i zakona po kojima ćemo se vladati. Jer, ko zna bolje od Allaha, dželle šanuhu, Tvorca svijeta šta treba ljudima?
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije taj koji je pisao zakon koji se nalazi u Kur'anu, on je bio samo posrednik u Objavi, koji je ljudima dostavljao Allahove poruke. Nije ništa svoje dodao niti je po svom hiru postupao. Allah je za njega rekao: "Reci: Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Gospodar jedan Bog." (Fussilet: 6) U drugim ajetima Allah kaže: "Ti si samo opominjać." (Fatir: 23) Ili: "Na tebi je samo da dostaviš Objavu ljudima." (En-Nahl: 82)
Kur'an je upuaćen čitavom čovječanstvu bez razlike na rasu, boju, mjesto i vrijeme. On vodi čovjeka u svim domenima njegova života; duhovnom, tjelesnom, ličnom, društvenom itd.
Historijat Kur'ana
U Islamu postoje dva izvora na kojima se zasniva islamsko učenje, a to su Kur'an - Allahova Knjiga i Hadis - izreke i naćin ponašanja Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mi ćemo ovdje govoriti o Kur'anu koji je glavni izvor islamskog učenja. Kur'an je kod Allaha bio čuvan u Knjizi koja se zove "Lewhi-mahfuz", u kojoj je inaće sve zapisano što će se desiti tokom dunjalućkog života. Zatim ga je Allah, dželle šanuhu, spustio na zemaljsko nebo u "Bejtul-izzah". Odatle je melek Džebrail tokom 23. godine poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u razlićitim intervalima, spuštao Objavu - Kur'an na zemlju Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.
Prvo što mu je objavljeno bili su prvih pet ajeta sure El-'Alek, a to se zbilo u Ramazanu 610. godine po rođenju Isaa, alejhisselam.
Riječ Kur'an je izvedenica od glagola karee'-jekreu', i znaei čitanje ili citiranje. Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, je objava dolazila u različitim vremenskim intervalima, nekada je to bilo svaki dan, nekada po nekoliko puta na dan, kadkada bi pauza bila toliko velika da su ljudi pomišljali da da više neće ni dolaziti Objava. Odmah po primitku Objave Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bi je saopštavao svojim pisarima koji bi je sa velikom preciznošću zapisivali. Pisanje Objave je nadgledao sam Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Ona se tada pisala najčešće na kori drveta, na koži, na kamenu, životinjskim kostima i dr.
Kako je Objava stalno pristizala tako se i broj vjernika stalno povećavao, a samim time i broj kopija već objavljenih tekstova Kur'ana. Svaki bi vjernik iz prevelike ljubavi prema Kur'anu lično prepisivao određene citate.
Ogroman broj ajeta-citata imao je svoje povode objave, a to su bili aktuelni događaji koji bi se zbili na očigled Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba. Allah, dželle šanuhu, bi tada objavio određene ajete koji bi bili kao tumači toga događaja ili komentari istog. Ćesto puta bi Kur'an došao kao potvrda da je ono što se desilo bilo pogrešno i Kur'an bi tada ponudio ispravno rješenje dotičnog problema.
Ponekad je Objava sadržavala čitavu jednu suru, ponekad ajet a ponekad dio ajeta.
Karakter Objave zahtijevao je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano pamćenje i obnavljanje Objave. Prema vjerodostojnom hadisu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je pred melekom Džebrailom ponavljao Kur'an svakog ramazana. A posljednjeg ramazana dva puta što je bio znak Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu je to posljednji ramazan i da je smrt blizu. Ćitav Kur'an je bio zapisan za života Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali nije bio sastavljen u jednu zbirku. Poslije njegove smrti, muslimani su u jednoj bici izgubili 70 hafiza (euvara Kur'ana) i to je dalo povoda da se cijeli Kur'an prepiše u jednu zbirku (Mushaf). To je urađeno za vrijeme halife Ebu Bekra koji je naredio pisaru Zejd ibnu Sabitu da formira komisiju pod čijom će se kontrolom sabrati Kur'an u Mushaf. U tu komisiju su ušli hafizi (oni koji su znali čitav Kur'an napamet).
Prvi takav Mushaf bio je pohranjen kod Ebu Bekra, a nakon njegove smrti kod halife Omera, a poslije njega kod njegove kćerke Hafse. Treba istaći i to da da je na Arabijskom poluotoku u to vrijeme živjelo dosta plemena, i da su oni govorili različitim dijalektima. Allah, dželle šanuhu, je objavio Kur'an na sedam narječja da bi raznim arapskim plemenima bilo lakše razumjeti Kur'an. Kako se Islam širio tako su se i ashabi, koji su direktno od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, slušali kako se uči Kur'an, raširili po novooslobođenim krajevima i tamo podučavali narod učenju Kur'ana. Svako od njih je podučavao narod onako kako je on čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ti isti ashabi bili su iz različitih arapskih plemena. Tako, da kad su se oni sastali i kada je počeo svaki od njih da govori kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Kur'an došlo bi do rasprave među njima i sukoba. Tako nešto se desilo u Armeniji odakle je došao najmesnik halife Osmana i obavijestio ga o sukobu koji je izbio i o pojavi različitih prepisa Kur'ana. Osman je tada zatražio od Zejd ibnu Sabita da sastavi komisiju i da napišu još sedam primjeraka Kur'ana. Zatražio je od Hafse, kćerke Omerove prvi primjerak Mushafa i na osnovu njega komisija je napravila još sedam istih Osman je poslao te Mushafe u razlieite pokrajine kako bi svi učitelji na jedinstven način podučavali ljude Kur'anu i kako bi se otklonili sukobi. Dijalekti po kojima se do tada podučavalo Kur'anu su ukinuti, a ostao je samo onaj kojim je govorio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Od tada datira naziv "hatt Usman", tzv. Osmanovo pismo Kur'ana, kojim se danas štampaju svi Kur'ani u čitavom islamskom svijetu. |
