Velike kontradikcije se vode u današnjim životima vjernika, ali također i u redovima ateista (nevjernika), budući da je Bog uvijek i samo "Jedan", ali objava nije jedna, pa se onda i nameće naizgled logično pitanje i kod jednih, ali i kod drugih o razlogu i svrsi toliko različitih objava.
Budući da vjernici nemaju jasan i konkretan odgovor u većini slučajeva o velikom broju različitih objava, oni naivno i lakomisleno donose tvrdnje i zaključke, da Bog jeste Jedan, ali kada je objava u pitanju, onda misle da ona nije jedna, ili sa druge strane ukoliko jeste, da samo ona njihova je jedina i prava, dok ove druge objave su manje važne ili nisu uopće nikako važne.
U redovima ateista je slična situacija kao i u vjernika, jer ateisti promatraju na objave kao i vjernici samo je gledište drugačije, budući da većina nema nikakvo mišljenje o Bogu, niti o Njegovim objavama, a ovakvo mišljenje je rezultat ne poznavanja i ne razumjevanja istine, odnosno, budući da ima toliko različitih objava, jedan ateista i u najboljem slučaju ne zna koju bi relevantnu objavu uzeo i proučavao, a ukoliko sluša savjete vjernika, svaki će mu tvrditi da treba pihvatiti ili preći na objavu potonjeg, što u glavi jednog dobronamjernog tragaoca za istinom može dovesti do negativnih reakcija, jer što ukoliko prihvati savjet vjernika za određenom objavom, a sutra već mu neki drugi vjernik kaže daje u zabludi!?
Također, uz sve ovo imamo i treću grupaciju tragaoca za istinom koja sebe naziva naučnicima, koji se ne moraju eksplicitno izjašnjavati vjernicima, ali niti nevjernicima, te od nauke pokušavaju napraviti religiju modernog doba, budući da barataju i služe se dokazima za koje u većini slučajeva nemaju niti jednog argumenta ili dokaza, a ukoliko i nude određene dokaze, oni kao takvi ne mogu ponuditi odgovore na smisao i svrhu života, kao niti na samu suštinu stvaranja, da bi se poput takozvanih vjernika ponašali dosta oholo i arogantno, budući da iznose lakomisleno i naivno brzoplete tvrdnje u kojima ili pobijaju sve ostalo, ili samo drže relevantnim njihovo učenje, a sve ostalo manje važno ili nikako.
Dakle, bez obzira o kojoj kategoriji ljudi se radi, da li su oni religijozni ili nisu, visoko educiriani kroz moderni sistem obrazovanja ili sa druge strane vjernici sa dugogodišnjom stažem prakticiranja određene vjere ili objave, problem velikog broja objava je glavni kamen spoticanja kod sviju, jer da je objava samo jedna kao što je i Bog samo Jedan, onda bi za veliku većinu bez obzira bili vjenici ili nevjernici donjelo olakšanje, jer bi se u tom slučaju svi skoncentrirali na određenu objavu i nebi lutali previše u svojim tvrdnjama i zaključcima.
Pa, zašto se onda pojavljuje veliki broj objava i zašto one sve uporno tvrde za sebe da su prave i jedine, te na kraju krajeva, zašto zagorčavaju život i vjernicima i nevjernicima, jer se vjernici svađaju oko legitimnosti objave, a nevjernici ne znaju koja je relevantna za proučavanje;- te ih sve odbacuju !?
Put je samo Jedan
Iako će se mnogi vjernici složiti sa činjenicom i konstatacijom da put jeste samo JEDAN, kao što je Bog samo JEDAN, ipak, oni neće razumjeti ovu konstatciju na ispravan način, jer vjernici pod ovakvom tvrdnjom podrazumjevaju da se pod religijom smatra put, a ne kao načinom i sredstvom da se pronađe ili dođe do ovoga puta.
Dakle, kada se kaže da je "put samo jedan" to ne znači i da je objava samo jedna, već to upravo znači da svaki vjernik mora pronaći ovaj put u svojoj objavi. Da li vjernici ovo razumiju? Da li ateisti također razumiju činjenicu da bez obzira koliko i koju specifičnu objavu proučavali, da su one sve mrtvo slovo na papiru, ukoliko se predhodno ovaj "jedan i jedini "put nije pronašao!?
Na žalost, danas je takva situacija u društvu, bez obzira da li se radilo o vjernicima ili nevjernicima, svi pokušavaju da proniknu u dubine objave kroz intelektualne napore, jer oni samtraju da je objava tu radi njenog proučavanja ili čitanja, a ne iz razloga da njenim slijeđenjem ljudi moraju pronaći "čarobni put", koji ih jedino vodi do istine (Boga).
Skriveni put
Iako će ovo možda zvučati dosta čudno i kontradiktorno za većinu ljudi, činjenica o kojoj je ovaj "jedan i jedini put " sakriven od strane bilo vjernika i nevjernika je točna, budući da bilo koja objava da se sljedi ili proučava, samo je mrtvo slovo napapiru koje kao takvo ne donosi smisao i suštinu života, osim i ukoliko ovaj "jedini put" do Boga ili Istine nije pronađen.
Zašto bi put bio skriven, pitat će se vjerojatno svaki dobronamjerni čitatelj, kao i iskreni tragalac za istinom?
Najednostavniji odgovor bi bio da se ovaj "jedin i jedini put" ne može proniknuti ili spoznati samo proučavanjem objava, kao niti mlakim i površnim slijeđenjem, već samo živom vjerom i velikom ljubavi za Istinom, odnosno, put je sakriven za sve one koji svim srcem i dušom ne teže da pronađu ovaj put, bez obzira da li slijedili eksplicitno samo svoju objavu ili čak i sve relevantne objave koje dolaze od jednoga Boga.
Kada vjernik i ukoliko shvati da MORA pronaći ovaj "čarobni put" u svojoj objavi ili u svom uvjerenju, da bi se mogao vratiti Bogu ili pronaći Istinu, vjernik će prestati površno i mlako da promatra bilo svoju ili tuđu (pod navodnim znacima) objavu, već će težiti aktivno i sa puno više žara i entuzijazma da pronađe ovaj "jedinstveni put", koji ga hoće, mora i jedino vodi do Boga.
Kada takozvani ateisti (nevjernici) konačno shvate, da nije želja Stvoritelja, odnosno, "Onoga" koji je obznanio sve svjetske relevantne objave da se On ili Njegov "put" spozna ili dokuči suhoparnim intelektualnim, znanstvenim ili bilo kojim drugim spekulacijama, shvatit će također, kao i vjernici, da moraju zavrnuti rukave, kao što to već i rade u svojoj takozvanoj religiji (nauci), te će također kao i vjernici morati uložiti puno truda i znoja, ali ponajviše tražiti živu vjera u svojim srcima da se pronađe ovaj "put", a samim tim i smisao ili suština objave.
Dakle, iako ovaj "čarobni put" u svojoj suštini nije skriven za nikoga, budući da ga je Isus Krist Osobno demonstrirao u praksi i primjeru, ali također i svi relevantni poslanici koji su dolazili od jednog Boga, ipak, svi ga moraju prvo pronaći u svojim objavama, ukoliko već nisu, a zatim striktno i doslovno slijediti, jer ukoliko vjernici ne slijede put, ponašaju se isto i kao nevjernici koji samo spekulišu, i ništa više!
Jer ovaj "jedan i jedini put" se može eventualno prepoznati ili primjetiti, pa da kao takav i ne bude više doslovno skriven, bilo kod vjernika ili nevjernika, ali on se neće obznaniti do kraja ukoliko ga osoba ne slijedi, odnosno, jedino slijeđenjem ovoga puta će vjernik znati da je na pravom "putu". Sve ostalo su špekulacije i suhoparno slijeđenje objave, odnosno, mlako i plitko prakticiranje vjere koje vjrniku ne donosi istinu do kraja, pa iz toga razloga je on ne može niti prepoznati, budući da onda unosi svoje određene stavove i interpretacije o tome šta istina u svojoj suštini jeste ili nije.
"Skriveni ili Pravi Put" je želja našeg Stvoritelja da se na ovaj put dolazi kroz uska vrata, budući da u svakodnevnom životu ima puno takozvanih puteva, ali samo jedan donosi vječnu sreću i vječito blaženstvo, odnosno, obznanjuje Istinu u svojoj srži. Za ovaj put se živi, za ovaj put se umire;-jer drugog puta nema!
Uzak je prolaz
Prolaz je toliko uzan do ovoga "puta", da obično bez Božje milosti nitko nije kadar da ga pronađe, iako će svi misliti da su na pravome putu, bilo da su vjernici ili nevjernici, ali na žalost nisu, jer puno je onih koji traže sreću obećanu, a malo je onih koji je pronalaze.
Da bi se ovaj uzak put poćeo otvarati, odnosno ukazivati u životu vjernika ili tragaoca za istinom, takav pojedinac MORA sebe isprazniti prvo, odnosno, mora sve ono što je mislio da zna i poznaje anulirati ili stornirati, jer kako da se put tragaocu ukaže koji je dosta uzan i poprilično skriven, kada tragaoc dobronamjernik već ima svoju stazu kojom hod i i koje ne želi da se odrekne!?
Dakle, pod ovim se ne misli da se tragalac mora odreći vjere ili svoje objave, kao niti ateista svoga razuma, već ustaljneih razmišljanja i interpretacija, jer dokle god tragaoc za istinom hodi utabanim i naširokim stazama, uzani prolaz se jednostavno neće niti primjetiti.
Široke i utabane staze znače sirok i veliki ego, budući da su i generacije prije već tuda hodile, jer iako se istina (put) traži u svome biću (srcu) i jedino tu može biti pronađena ova uska staza, ipak, i vjernici i nevjernici radije vole da upražnjavaju široke puteve, odnosno, jednu istinu (dogmu) koja će biti prihvatljiva za sve. Istina jeste JEDNA, ali također i dogma, te i jedni i drugi idu istim stazama, samo što prvi idu uskim a potonji širokim.
Prolaz je uzak, a staze su široke i često se ne nazire ovaj "put", međutim, kada se tragalac za Istinom ipak provuće nekako kroz ovu usku stazu, primjetit će da je "put" bio i ostat će isti za sve, ali prilazi su različiti.
Dakle, cijela svrha i misija prakticiranja vjere ili određene objave je da se nađe ovaj uski prolaz koji vodi na "jedini put", a sve ostalo je mrtvo slovo na papiru, bez obzira koju relevantnu objavu da koristimo i bez obzira koju dogmu prihvatili.
Na istome putu
Kada tragaoci za Istinom konačno shvate da im nitko ne može otvoriti ovaj "uski prolaz", već da ga svatko mora individualno naći u svom srcu ili realizaciji, onda će također shvatiti zašto je neophodnost za toliko relevantnih objava. Jer tragaoci za istinom (vjernici) koriste istu objavu, ali ovaj "put" nalaze jedino u srcu, pa u kontekstu toga, nema i ne može biti šabloniranja vjere, već se ona upražnjava na individualnom nivou. Naime, iako se tragaoci za istinom mogu i hoće držati skupa, odnosno, upražnjavati kolektivno svoju vjeru kako im objava nalaže, ipak, ne mogu kolektivno se približiti Bogu ili Istini, već dapače, svatko za sebe traži ovu uzanu stazu, dok kolektivno hode po širokom putu. Uprkos tome, iskreni ljubitelj istine ili tragalac će se povući u osamu svoga bića, te u dubini svoga srca tražiti usku stazu koja će mu se poćeti nazirati, dok će takozvani vjernici ili tragaoci ići na široko i na dugačko.
Na istome putu poslije prolaza kroz usku stazu nije isto kao na istome putu u životu takozvanih vjernika (tragača), jer takozvani vjernici dogmatično i fanatično brane široku stazu i očekuju da je svi moraju slijediti, odnosno, kolektivno upražnjavanje vjere, dok ovi drugi koji su se provukli kroz nju (stazu), ne brane više ništa, več jedino ljube i slave Istinu!
Odakle početi
Odakle god da tragalac za istinom (vjernik) krene, uvijek će biti jedna ista tenzija, istina i put, tragalac će morati uskim stazama da hodi da bi pronašao ovaj "jedini put". Objave kao objave su u većini slučajeva mrtvo slovo na papiru, svi ih čitaju i tumače, ali malo njih prepoznaje ispravno smisao i suštinu, a još manji broj njih je pronašao "čarobni put" koji nas vodi Bogu. Ipak, zazivanjem osobno imena Isusa Krista će puno pomoći, jer Isus Krist je personifikacija ove uske staze kroz koju vjernik treba da se provuće.
Sa druge strane, ukoliko vjernik ide privatnim aranžmanom, ili drugim riječima, pokušava da ovaj prolaz nađe samostalno kroz proučavanje objave-a, on kao takav mora sebe isprazniti od svega, da bi mu se uska staza negdje eventualno otvorila.
Kolektivno slijeđenje vjere ili objave je stranputica, budući da se kolektivno jedino može održavati vjera površno, odnosno, forme i neke ustaljene površne prakse se mogu kolektivno sprovoditi bez problema, ali put koji treba u srcu da se počne nazirati je praktično nemoguće, iako, vjernici ili tragaoci za istinom se mogu i trebaju skupa držati, ali u dubini svoga bića će se ovaj put početi nazirati jedino iskrenom i dobronamjernom putniku namjerniku.
Vede
Vede su najstarija objava na svijetu i znače u prijevodu bukvalno znanje ili mudrost. Nema niti jedne oblasti iz svakodnevnog života sa čim se Vede ne bave, kao što je matematika, fizika, astronomija, socijologija, itd,, ali što je najbitnije i o filozofiji i religiji. Međutim, Vede su toliko kompleksne i glomazne, da jedan putnik dobronamjernik čak i uz veliki napor i dobru volju nije u stanju da preispita svu kompleksnost Veda u toku svog života, a što tek onda reći o uskoj stazi kroz koju sljedbenik Istine bi trebao da se provuće. Iako cijela suština Veda je u pronalasku ove staze, odnosno, pronalasku puta do Boga, oni koji proučavaju Vede i pokušavaju da izvuku maksimalnu mudrost iz ove objave nisu često toga svijesni, a kao što smo već rekli, objava kao objava je obično mrtvo slovo na papiru, svi je čitaju i svi je interpretiraju, a malo je onih koji je pravilno razumiju, te je još manje onih koji su ovu usku stazu pronašli. Iz tog razloga danas postoji jako veliki broj duhovnih filozofija ili pravaca, odnosno učitelja ili škola, koji istinu interpretiraju na osobnom nivou i svi oni idu širokim stazama, kroz koje tvrde da su upravo oni ti koji poznaju istinu i da su pronašli "čarobni put".
Budući da uvijek kada čovjek sebe postavi u epicentar važnosti ili vrijednosti, bilo da je vjernik ili nevjernik, pravi dogmu ili suhoparnu spekulaciju od svoje vjere, jer naravno put do Boga nije prepoznat, a kada nije, onda se moraju ponuditi osobni stavovi i uvjerenja. Pa u kontekstu toga, sa svetom objavom kao što su Vede je sve uredu, i ona kao takve je sredstvo ili način da se pronađe ovaj prikriveni i uski put, ali tragaoci za istinom nisu često u redu, pa se onda jedna te ista objava ili učenje interpretiraju na toliko mnogo načina, gotovo koliko je i vjernika.To ne znači da nema i ispravnih tragalaca za istinom, odnosno onih koji su pronašli ovaj uski put ili se iskreno trude, ali od velike halambuke ovih potonjih nemogu jednostavno biti preopznati.
Kao što smo već i rekli, svi putevi koji vode naširoko i glomazno, odnosno, koji su bučni, uporni i naprasni obično su stranputica, jer privlače pozornost velikog broja ljudi, a istina i uska staza koja se mora otvoriti u srcu vjernika/posvećenika ostaje zatvorena.
Cijela suština Veda, bez obzira na svu Njenu kompleksnost, jer u Vedama Bog Osobno obznanjuje sve segmente života, ipak, jedina svrha i cilj ove svete objave je pronaći "Put IsusaKrista", ova mala i uska vrata koja jedino vode do Boga, odnosno, probuditi uspavanu ljubav u našim srcima prema Bogu, koju sljedbenici ove objave nazivaju bakti - put ljubavne predanosti Bogu. Prakticiranjem ili slijeđenjem bhakti-yoge se slijedi put Isusa Krista, jer bhakti-yoga upravo i znači obožavati (voljeti) i služiti, upravo ono što je Isus Krist osobno demonstrirao u toku svoga zemaljskog života.
Kršćanstvo
S obzirom na svu kompleksnost Veda i svete objave koja dolazi od "JEDOG i ZAJEDNIČKOG" Boga, te sa druge strane jako male svijesti ili zrelosti duše kod ljudi, a opet radi jako malog broja vjernika koji su uspjeli da pronađu ovu usku stazu koja vodi do našega zajedničkog Stvoritelja, dolazi do potrebe za naizgled još jednom svetom objavom, koji su sljedbenici knjige prozvali "Kršćanstvo", iako glavni Protagonista kršćanstva Isus Krist nije nikada imao namjeru osnovati neku novu religiju ili učenje, ipak, da bi se sljedbenici Isusa Krista razlokovali od sviju ostalih, ljudi su ih prozvali kršćanima.
Isus Krist je imao jedino i eksplicitno jednu namjeru, a to je da otvori ovaj izgljubljeni put (usku stazu) do našega zajedničkog Boga, ali također i da ponudi svim ljudima spasenje, ljudima koji prihvataju i slijede put Isusa Krista. Iako je sveta knjiga Biblija nešto reduciranija u odnosu na Vede, a reducirana je iz razloga jako male svijesti ili zrelosti duše, ljudi (vjernici) čak ni tako nisu uspjeli da shvate svrhu i ulogu Isusa Krista, kao niti značenje Biblije.
Budući da su Vede jako kompleksne i budući da su se počeli pojavljivati mnogi takozvani duhovni učitelji koji tvrde da poznaju istinu do kraja, njihovi sljedbenici su postajali zavedeni, a što je i najgore od svega, "jedini put" koji vodi do našeg zajedničkog Boga nije postao prepoznat. U Božijoj milosti i mudrosti se pokušalo reducirati kompleksnost Veda kroz Bibliju i učenja Isusa Krista, pa iz tog razloga današnji kršćani nisu upoznati sa mnogim terminima i značenjima, kao što je np.; princip karme, reinkarnacija, ali i još puno toga što se može pronaći u Vedama, dok sa druge strane Biblija o tome ne govori, ili govori možda ali na više prikriven način. Bez obzira što je Biblija mini verzija od Veda i bez obzira što mnoga značenja u ovoj svetoj objavi nisu otkrivena, Biblija kao takva i učenje Isusa Krista imaju samo jedu namjeru i svrhu, a to je da otvori ovaj izgubljeni put do Boga. Vjernik kršćanin ili sljedbenik Isusa Krista ne mora, odnosno, nije neophodno da je upoznat sa svom kompleksnošću koja je obznanjena u Vedama, ali vjernik MORA pronaći ovaj "jedini put" koji vodi do Boga, isto kao i sljedbenik ili vjernik koji dolazi iz neke duhovne filozofije, koje su sve bazirane na Vedama.
Na žalost, iako je sveta objava Biblija dosta reducirana, također, iako je Isus Krist osobno demonstrirao ovaj put, put koji jedini vodi do Boga, sljedbenici krćanstva ne samo da nisu prepoznali smisao i značenje Biblije, već također niti svrhu i ulogu našega zajedničkog Isusa Krista.
Iz kršćanstva su nastale razne vjeroispovjesti i konfesije, a sve se one manje ili više baziraju na nekoj crkvenoj organizaciji, koje opet nude naširoko i naveliko put u kojem vjernici će skupa i kolektivno proći kroz ovu usku stazu. Iako Isus Krist osobno nije formirao niti jednu novu crkvu, čak dapače, i one koje su već bile formirane prije Njega je kritizirao i odbacivao, vjernici ipak su prestali slijediti put Isusa Krista, ali su zato mnogi redovno počeli posjećivati crkve.
I kako to obično biva kada se istina prestane cijeniti, odnosno, kada se istina ne ljubi i više od osobnog života, takozvani kršćani su počeli sve više padati u svoje lokalne dogme, dogme koje na ljudskim interpretacijama i izmišljotinama pokušavaju dočarati istinu i suštinu Biblije, kao i puta Isusa Krista, što je finalno rezultiralo jako lošu svijest ili zrelost duše kod vjernika (sljedbenika), te zato sa druge strane povećalo jaz između čovjeka i Boga, a mrtvo slovo koje stoji u objavama svatko pokušava na svoj osobni način da dokuči i interpretira.
Islam
Budući da je krćanstvo, kao i učenje Isusa Krista se pretvorilo u crkvenu dogmu, odnosno, ceremonije, priredbe i manifestacije, a sa druge strane jako malo je vjernika koji uopće shvata put Isusa Krista, a da ne govorimo da ga slijedi, također, radi obmanjujućih učenja i stranputica koja su se pojavila u redovima vjernika kao što su: takozvano sveto trojstvo, obožavanje božanske majke, proglašavanje svetaca, raznorazna ikonografija i simboli koji se mogu pronaći u gotovo svim crkvama, i generalno traženje posredništva do Boga kroz bilo tkoga i na bilo koji način, umjesto one uske staze koju svaki vjernik mora pronaći u svome biću, krćanstvo je postalo glomazna i utabana staza, gdje vjernici kolektivno idu do imaginarne i izmišljene istine, i što je najžalosnije od svega, mnogi još uvijek ne vide da su zavedeni.
Islam je bio jedino rješenje u Božijoj milosti i mudrosti, budući da je "Sudnji Dan" na pomolu i nema više puno vremena, a putnici namjernici su svjetlosnim godinama daleko od uske staze i jedinog prolaza koji vodi do našeg zajedničkog Boga. Sveta objava Kuran koji je još više reduciran u odnosu na Vede i Bibliju, budući da je svijest toliko mala kod vjernika i putnika namjernika, a laž i manipulacija zamagljiva i ono malo inteligencije koja je preostala čovjeku, naizgled nova sveta objava ili "Božija Riječ" je došla sa pojavom poslanika Muhammeda A.S.
Cijela suština i smisao ove objave je kao i u svim drugima, jer su sve one od JEDNOG I ZAJEDNIČKOG Boga, da se pronađe ova uska stazica koja jedino nas vodi "Kući", te prakticiranjem živoga Islama, a živi Islam je prakticiranje ljubavi prema Bogu, istini i svojim bližnjima; se otvara ovaj put, put Isusa Krista koji muslimani mogu i trebaju zvati "Islam".
Međutim, iako objava relativno jako mala naspram kompleksnosti Veda i dosta reducirane Biblije, Kuran kao takav gotovo uopće nije shvaćen od strane vjernika, jer većina vjernika barem sve što uspjeva u toku svog vjerničkog života je da ide utabanim i glomaznim stazama, kroz dogme, obmanjujuća učenja i interpretacije, kako Kurana, tako i vjere, te generalno baca vjernika ili putnika namjernika na sami početak, početak puta koji nikada i nigdje neće dovesti. Da ne bude u tome svemu kraj, današnji muslimani (barem većina), ne samo što ne slijede svoju vjeru na ispravan način, i ne samo što nisu pronašli ovaj zajednički i uski put do našeg zajedničkog Boga, pretvorili su se i u sudije, odnosno, postali su glavom i bradom Isus Krist, budući da oni smatraju da Njegov put njima ne treba, kao što smatraju i svi ostali, bez obzira iz koje svete objave da vjernici dolaze, ali zato većina vjernika sudeči i kroz optuživanje svega i svakoga što ne razmišlja indentično smatra da će tako da se približe istini.
I naravno, na kraju kada je svijest jako loša kod takozvanih vjernika, sve što nam ostaje je da pobijamo i poništavamo sve predhodne objave, a ako ništa barem da ih smatramo oskvrnjavljenim, jer takvim tvrdnjama će jedan vjernik prikriti svoju nesvijest, dok će drugome izazvati kompleks manje vrijednosti.
Ovo je još jedna prilika i svima nama upozorenje, budući da se "Sudnji Dan" primiče ,dan suda koji je najavljen u svim relevantnim svetim objavama, da još jednom preispitamo svoje stavove i uvjerenja, te da finalno shvatimo da je cilj i svrha svih svetih objava, koje dolaze od samo JEDNOG Boga, bez obzira kako Ga zvali, je da pronađemo ovu usku stazu koja vodi do Njega, put jedan koji jedino i eksplicitno vodi vjernika do Boga, bez obzira kako ovaj put zvali, dok sa druge strane, sve je ostalo stranputica koja nas vodi u propast!!
Šta je za vas prakticiranje vjere?
Comments
0 comment