Zablude i dileme su svakodnevna praksa u životu vjernika, iako će vjernici tvrditi da zabluda u njihvovim redovima nema, odnosno, da su zablude prisutne kod nekih drugih, koji ne razmišljaju indetično kao oni. Čim čovjek prihvata istinu po inerciji, odnosno, prihvata istinu po ustaljenim standardima i šablonima, a da predhodno tome ne provjerava činjenicno stanje, pojedinac ili čak i cijele vjerske grupacije nisu u mogućosti da razlikuju očigledne kontradikcije koje se pojavljivaju, mada, i dalje će tvrditi kako kontradikcija nigdje nema. Pa možda i nema, ali da bi ih prikrili ili odklonili spremni su da ubacuju vještačke implatate u svoju objavu ili u objave drugih vjerskih grupacija, a ovi vještački implatati samo naizgled otklananju neke zablude, dok u svojoj suštini su laž i kamen spoticanja u razumjevanju čiste istine. Ovi vještacki implatati su ljudske umotvorine koje se postavljaju na mjestu gdje se ne može dokučiti smisao dijela pojedine objave, ili čak sa druge strane, vjernici su spremni i sposobni tvrditi da je cijela objava pogrešna i krivotvorena i tako odkloniti sve nesporazume, odnosno, sa pobijanjem dijelova ili kompletnih objava mi ćemo riješiti problem, budući da sve što ne razumijemo je najlakše i najjednostavnije ili pobiti, ili ubaciti neku osobnu priču, odnosno mišljenje.
Vještački implatati u svijesti pojedinaca
Vještački implatati su uvijek ljudska umotvorina i nikada nemaju apsolutno nikakve dodirne točke sa istinom, budući da čovjek ne razumije ponešto o životu i svijetu koji ga okružuje, ponaša se poput nedozrelog djeteta koji pokušava da u svojoj mašti izgradi zamišljeni svijet. Bez razlike da li su u pitanju ateisti ili vjernici, i jedni i drugi koriste vještačke implatate, budući da je uvijek najjednostavnije izgraditi u svojoj svijesti jedan mini svijet, koji odgovara pojedincu da se osjeća ugodno. Problem se javlja u činjenici da kada taj mini svijet treba da pređe u makrosvijet, pojedinac će možda primjetiti da ga nitko ne razumije, odnosno, implementacija određenih stavova i uvjerenja je gotovo nemoguća u praksi, pa će se onda pojedinac korstiti vještačkim implatatima, a ako ni tada ne bude ozbiljno shvaćen, biti će u stanju da pobija i sve predhodne dokaze.
Vještački implatati u svijesti grupe
Naravno da karakteristika neistine ili laži nije nikada oslonjena na filozofiji usamljenosti, odnosno, čak i lud čovjek ima potrebu da svoje stavove i uvjerenja unese u društvo, jer nitko ne voli da živi u svom nekom mini svijetu zabluda i neshvaćenosti, ovi vještački implatati koji se pojavljuju u svijesti pojedinca imaju uvijek potrebu da se izraze, a budući da kada se u čovjeku pojavi osjećaj bespomoćnosti ili osjećaj minornosti, čovjek ima fanatičnu želju da svoje dileme unese u zajednicu, što mu na kraju se vraća dvostruko, jer od svog mini svijeta dobija makrosvijet sa jedne, a sa druge strane sa prirastom vjernika ili pristalica dobija i osobnu autentičnost, odnosno verifikaciju nečega što se pojavilo u njegovom umu. Energija i entuzijazam koji šire ovakvi pojedinci je neosporna, isto kao i energija i entuzijazam malog djeteta, budući da njihov svijet mora biti akceptiran i shvaćen, te je jako malo ljudi koji se mogu oduprijeti silnoj upornosti koja zrači iz ovih takozvanih vjernika.
Dakle, ukoliko poznajemo cijelu filozofiju ljudske psihe, nesavršenosti i dječije svijesti, koja se pojavljuje radi nemogućnosti da se nađu odgovori na vječito pitanje što je prava istina, onda ćemo također zaključiti da su ovi vještački implatati prirodna odbrambena reakcija ljudske svijesti. Ovi implatati se pojavljuju i u svijesti ateista takoder na sličan način, budući da ateisti sve što ne mogu dokučiti ljudskim intelektom prave odbrambene reakcije u cijelom arsenalu naučno popularnih teorija, koji su u većini slučajeva ništa manje nego naučna fantakstika, budući da dosta tvrdnji i dokaza nemože biti podkrijepljeno i argumentirano već se moraju koristiti predpostavke. Naravno, vjernik će reći da on ne korisiti nikakve pretpostavke, budući da intepretira jedino objavu, ali što ukoliko vjernik ne razumije objavu na ispravan način i skolon je fantaziranju, odnosno, svijest nudi neke vještačke odgovore da nebi doveo u pitanje autentičnost cijele objave!?
Da ovo nije tek neko puko naglabanje, mi kao takvi bi trebali ponuditi neke valjane dokaze sa kojima možemo dokazati činjenično stanje o vještačkim impaltatima u svijesti ljudi, pa u kontekstu toga ćemo krenuti sa svim zabludama i pogrešnim uvjerenjima kroz primjere i praksu, a koristit ćemo se relevantnim objavama i logično-razumskom stranom naše svijesti, odnosno, pokušat ćemo na tren odbaciti sva ustaljena razmišljanja koja prate vjernike kroz generacije. Dakle, nama nije namjera da kritiziramo određene objave kao što je to obično slučaj kod vjernika, već da uputimo na njihovoj pogrešnoj interpretaciji, odnosno na vještačkim implatatima koji su usađeni u svijest ljudi i njihovo prenošenje na zajednicu.
Kršćanstvo (Hrišćanstvo)
U krćanstvu/hrišćanstvu ima toliko zabluda i grešaka koje su se usadile u svijest vjernika, da je danas gotovo nemoguće otkloniti neke implatate, a upravo oni nedaju da se istina spozna do kraja, budući da su od suštinske i krucijalne važnosti za njenu spoznaju. I ne samo to, neke zablude su toliko uvrijedljive sa aspekta čiste istine, a budući da ih vjernici svom silinom i sa velikim entuzijazmom brane, ostali koji teže spoznaji čiste istine su jednostavno primorani da odbacuju cijelu objavu, budući da nisu u stanju da shvate da je sa objavom sve u redu, ali nije sa njenom interpretacijom.
Sveto Trojstvo
Ovo je prva, osnovna i najveća zabluda kod takozvanih pripadnika bilo katoličke, pravoslavne ili bilo koje kršćanske doktrine, koja i dalje inzistira na trojedinom Bogu. Nikakvih argemenata za ovakvu tvrdnju nema, osim u svijesti pojedinca koji se služe vještačkim impalatima, budući da Bog nikada ne može da bude troosoban, već uvijek samo "Jedan". Dakle, činjenica jeste i to je neosporna istina, da postoji Bog, Sin i Duh Sveti, ali to nisu troje već JEDNO, i nikada nisu bili i neće biti troje! Kako je moguće onda da se pojavljuje troje u svijesti pojedinaca, pitat će se jedan dobronamjerni vjernik, ukoliko smo konstatirali da je Bog uvijek Jedan?
Pa to troje i jesu JEDNO!;- te radi ne razumijevana ove činjenice ljudi ubacuju takozvano sveto trojstvo u osobna uvjerenja.
Ovo najbolje možemo shvatiti na primjeru sunca koje također širi toplinu i svjetlost. Pa iako sunce širi toplinu i svijetlost, takvo sunce nikada ne može biti troje ili troosobno, već jedino i uvijek manifestacija jednoga sunca. Dakle, Bog se može manifestirati u bilo što, ali to je uvijek "Jedan Bog" i nikada nisu tri osobnosti. Odakle se onda pojavljuju ove Njegove tri manifestacije ukoliko je on uvijek samo JEDAN? Kao što smo već u primjera sunca obajsnili, da je to sunce u našem slučaju bog, a budući da je Bog također i Duh, onda po inerciji možemo shvatiti da su Bog i Sveti Duh sinonim ili jednoznačni.
Još nam je ostalo da objasnimo odakle se pojavljuje Sin, budući da ovaj pojam pravi dosta zbrke i pometnje?
Sve što je stvoreno u materijalnom univerzumu je stvoreno od strane Boga, zar ne!? Odnosno drugim riječima, ništa što postoji ne može postojati ukoliko Bog Osobno nije njegov Stvoritelj. Ukoliko je Bog Osobno Stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog, onda On mora automatski biti uzrok stvaranje, budući da ništa ne može postojati bez svoga Tvorca. Dakle, postoji Bog koji krćani nazivaju Otac (Stvoritelj), Sin- koji se odnosi na sve stvoreno (kreacija), a Duh je taj iz kojeg sve vidljivo i nevidljivo nastaje.
Dakle, Isus Krist je personificirani oblik stvaranja, te On kao takav nije Stvoritelj ili Izvor kreacije, ali budući da je Bog uvijek JEDAN i nikada ne može biti troosoban, razlike izmedu Stvoritelja i kreacije nema, ali ipak Stvoritelj je bio i ostao prvobitni uzrok svega stvorenog ili drugim riječima, prvobitni uzrok svih uzroka. Kao i u primjeru sunca, gdje je sunce prvobitni izvor svega, ali se njegova toplina i svjetlost ne mogu razdvajati od izvora sunca.
Kada bi u našem primjeru sunca upitali jednu njegovu zraku, da li je ona (zraka) sunce osobno, ona bi odgovorila, da ona (zraka) izvršava volju svoga stvoritelja, kao što je Isus Krist tvrdio da izvršava volju svoga Oca!
Ivan 5:30 Ja sam od sebe ne mogu ništa učiniti,kako kažem, sudim i moj je sud pravedan jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me je poslao.
Dakle, Isus Krist ne tvrdi da je On Stvoritelj, već naprotiv, da izvršava volju svoga nebeskog Oca.
Ali, ukoliko u našem primjeru sunca upitate zraku, da li se razlikuje od sunca, ona (zraka) će odgovoriti isto kao što je odgovorio Isus Krist:
Ivan10:30 Ja i Otac jedno smo!
Islam
U samom Islamu nema toliko pogrešnih doktrina, kao što je slučaj sa kršćanstvom, ali na žalost, radi ne razumijevanje "JEDNE" istine i radi lažnih tvrdnji, odnosno, radi vještačkih implatata koji su se pojavili u svijesti vjernika, pokušava se doći do istine na izvrnutim osnovama, tako što se ili umeču neke osobne doktrine i stavovi, ili se poništavaju čak i cijele objave. Budući da vjernici ne razumiju pravilno objave, ali također niti ne slijede riječi Vlasnika njihovih objava, oni su skloniji kritiziranju drugih, ali također rade i veliki grijeh, jer ne slijede pravilno svoju niti razumiju objave drugih pod navodnim znacima, jer svoja i objava drugih i jeste "JEDNA" objava, iako Bog drugačije tvrdi:
Sura 3.3.
On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je!
U ovoj suri uzvišeni Allah potvrdava sve ranije objave, te je stvarno nelogično i neprimjereno za vjernika da sumnja u predhodne objave, a još uz to sve da se smatra pravi ili ispravni vjernik.
6:79, 6:115
A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mucčli sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi izmijeniti – i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti. Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.
Dakle, ove sure lijepo govore o nepromjenjivosti objave, a budući da su i ranije potvrdene kao Allahove vjerodostojne objave, onda se stvarno nameče logično pitanje, tko sumnja u vjerodostojnost objava, odnosno, da su objave iskrivljene ili oskvrnjene? Da li sumnjaju u to vjernici ili nevjernici? Ukoliko pojedinci tvrde da su vjernici, ali ipak sumnjaju, onda moraju preispitati svoju vjeru, jer slijediti objavu i sumnjati u njih nije i nebi trebao biti slučaj sa čistim i iskrenim vjernikom.
Da bi se izbjegle ove kontradikcije, odnosno, da nebi otvoreno rekli da sumnjaju u objavu i njene poslanike, takozvani vjernici će reći da oni ne sumnjaju u objavu i poslanike već u njenu iskrivljenost što samom tom tvrdnjom krše ili poriču Sure: 3.3, 6.79. i 6.115.
Pa zašto se onda dešavaju ovakvi apsurdi u kojim objava i Vlasnik objave tvrdi jedno, a dok sa druge strane vjernici tvrde drugo?
Pa naravno, radi vještačkih implatata, odnosno, radi ne razumjevanja objave, a ovi vještački implatati mogu da se pojave nenamjerno u svijesti vjernika ili čak dapače, namjerno i zlurado. Svejedno, pravi i iskreni vjernik mora sve provjeravati samostalno i sa punom odgovornošću, a nikada sumnjati u objave i prihvatati što mu drugi govore!
“I zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiju, Isusa, sina Marijinog, Allahova poslanika!" A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili” (Časni Kur'an 4:157)
Što u ovoj suri uzvišeni Allah govori!? I tkome se učinilo da je Isus ubijen i razpet? Da li se učinilo vjernicima ili nevjernicima? Pa naravno da se učinilo nevjernicima, odnosno, onima koji su i pokušali da ubiju Isusa tako što su ga razpeli na križ. Prema tome, za nevjernike je Isus završio na križu što automatski znači da je ubijen. Ali ovo se ne odnosi na vjernike, budući da vjernici znaju da je Isus Krist uskrnuo, odnosno, da je dignut od strane uzvišenog Allaha.
...Vec ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar. (158.)
Dakle, takozvani vjernici su opet radi vještački implatata u svojim glavama pogrešno protumaćili ove sure, budući da uzvišeni Allah kaže da Isus Krist nije mogao završiti na križu i umrijeti jer je bio uzdignut od Allaha, budući da su nevjernici govorili da su ga ubili i pokopali, te im se prema tome učinilo da su ga ubili. Ali to ne znači da Isus Krist nije bio na križu, da nije mučen i probadan, i da nije fizički položen u grob.
Jer ukoliko Njegovo tijelo nije položeno u grob sa križa, On nebi moga niti biti uzdignut, ili po kršćanskoj terminologiji uskrsnuti. Ipak, nevjernici će i dalje inzistirati da je On ubijen i da je zavšio na križu, a takozvani vjernici će se stavljati na stranu onih za koji Allah kaže da im se pričinilo, odnosno, onih koji vjeruju da nikada i nije bio na križu.
Da li vjernici ovo uopće razumiju? Da li oni mogu shvatiti što je uzvišeni Allah uopće rekao u ovoj suri 4:157. ?
"Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu"(1 Pt 3:18)
“Ako si Sin Božji, siđi s križa!” (Matej 27:40, 42) - gdje su se prolaznici rugali na Isusovo razpeće na križu.
...da ponese križ” Isusov (Marko 15:21) - gdje su rimski vojnici pojedince primoravali da nose Isusov križ.
Dakle još jednom, oni nevjernici koji su u to vrijeme mučili, tukli i na kraju krajeva razapeli Isusa, za njih uzvišeni Allah kaže da im se pričinilo, budući da je Isus Krist uznešen od Allaha, a za one koji nisu bili prisutni Njegovom raspeću Allah uzvišeni kaže da su u sumnji i samo su nagađali, tako da današnji takozvani vjernici "NE SMIJU" poricati Tevrat i Indžil, tako što će tvrditi da je iskrivljen, odnosno, pogrešno interpretirati sure 3.3, 6.79. i 6.115.
Allah uzvišeni ne tvrdi da Isus Krist nikada nije bio na križu i da nije fizički ubijen, već da se nevjernicima učinilo da su ga ubili i razapeli, jer isus je uskrsnuo iz mrtvih, te prema tome samim tim On je pobio argumente nevjernika.
H)Kršćanstvo i Islam
Budući da je glavna zabluda kršćanstva/hrišćanstva sveto trojstvo, zabluda za zabludom se sama od sebe kalemi kada je vjera postavljena na pogrešnim ili lažnim temeljima, ali to ne znači da je kriv Bog ili Isus Krist, kao što ne znači da nema i ispravnih vjernika. Sa druge strane, muslimani pogrešno interpretiraju svoju objavu sa jedne, a ne prihvataju ili smatraju iskrivljenu Tevrat i Indžil sa druge strane, što samim tim pridonose i proširuju zabludu još više, ali to ne znači da je kriv Islam, Kuran ili Allah, kao niti poslanici već neispravni vjernici.
Bog toliko ljubi svijet da je dao svog jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, nego da ima život vječni (Iv 3:16). (Biblija)
To je Isa, sin Merjemin ' to je prava istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nesto odlući, On za to rekne samo: "Budi!" - i ono bude. (Maryam, 34.-35) (Kuran)
Što ovdje uzvišeni Allah kaže, tko sumnja u Isa sina Merjeminog? Vjernici ili nevjernici? Pa naravno da sumnjaju nevjernici, oni isti kojima se pričinilo da su ubili Isusa Krista, a današnji takozvani vjernici pobijaju raspeće i fizičku smrt Isusa Krista na križu, jer ga nisu ubili već ga je Allah uzdigao, odnosno, uskrsnuo je živ iz groba, budući da nisu niti tjelo pronašli.
Gdje je ovde onda kontradikcija izmedu sure 34-35 i stiha Iv 3.16?
Problem je da kontradikcije uopće nema, već sa vještačkim impalatima u glavama vjernika. Ukoliko je Allah Bog sa jedne, a Isus Krist je takoder Bog sa druge strane, onda ispada da je Bog dvooosban što je samo po sebi najveća hula za našeg jednog i zajednickog Boga. Prema tome, nezamislivo je da Allah ima dijete, jer ukoliko Allah ima dijete, onda On može po toj osnovi imati još puno svoje djece i svi će biti bogovi.
Ali Isus kaže da je Sin Božiji, odnosno, da je Otac i Sin jedno!
Dakle, Sin Božiji ne znači dijete već znači da je On (Isus Krist) uvijek bio, kao što je Njegov Otac ili Stvoritelj uvijek bio! Ukoliko je Otac (Bog) vječan, onda po logici i slijedu stvari i Sin mora biti vječan, budući da bi sve drugo bilo čisti apsurd! Kada se pojavi takozvano sveto trojstvo u glavama vjernika, onda će ispasti da uzvišeni Allah ima djece, odnosno, da se pojedina djeca moraju roditi da bi Allah imao svog sina, što je osnovna i glavna greška kršćanstva, a velika zabluda muslimana.
Da li vjernici uopće ovo razumiju, bez obzira kojoj grupaciji pripadali? Da li vjernici razumiju da Sin Božiji i djeca nisu isti pojam i značenje, jer djeca su nešto što nastaje i rađa se, a Sin Božiji je nešto što je isto sa Ocem, odnosno, niti nastaje, niti se rađa!
Dobro, ukoliko smo razumijeli čak i ovo što je glavni kamen spoticanja kod svih vjerksih gupacija, ostaje nam još da objasnimo zašto se u Ivanovoj poslanici glava 3.16. spominje "Jedinorođeni"- a odnosi se na Isusa Krista, budući da smo konstatirali da Bog/Allah ne može imati djece, a ovdje se ipak spominje jedinorođeni?
Odgovor je opet jako jednostavan i logičan. Ukoliko smo konstatirali da Bog/Allah ne može imati rođene djece i da Sin se ne razlikuje od Oca, odnosno, da Sin nema isto značenje što i dijete, onda ovaj termin "Jedinorodeni" znači, da je Bog dao sam Sebe za sve ljude, ili drugim riječima, spustio se u ljudskom tijelu u tijelu Isusa Krista među ljude, jer je ljubio svijet (ljude) iznad svake granice.
Ili drugim rijecima, "Jednorodeni" znači vječni, odnosno, onaj koji dolazi od vječnog Boga, kao što u gornjem primjeru sunca smo objasnili kao zraka koja dolazi od vječnog sunca.
Iako će ova konstatacija izazvati opet reakciju takozvanih vjernika, kažem takozvanih, buduci da ovi vjernici koji protestiraju na ovu konstataciju su u stvari nevjernici, jer ne poštivaju objave, iako im je drugacije naloženo, ipak, iskreni vjernici nemaju problema sa ovom tvrdnjom, jer je ona ne samo istina, vec također i logična.
Bog je duh i On kao takav nema ništa sa ovomaterijalnim i svijetovnim, ali ipak, radi siline Njegove ljubavi prema čovjeku pristaje da se pojavi u tijelu Isusa Krista. Božije pojavljivanje u ovomaterijalnom ili ljudskom tijelu nebi imalo nikakvog smisla, ukoliko Isus Krist nije i "Spasitelj", što mnogi vjernici ne razumiju kada kritiziraju život i djelo Isusa Krista, budući da ukoliko Isus nije i spasitelj, onda bi uistinu bilo smiješno i nelogično da se Bog i pojavljuje u ljudskom tijelu i druži sa čovjekom na zemljii.
Spasenje
Dakle, spasenje je od fundamentalne važnosti, i tko ne razumije njegovo značenje ne može razumjeti niti svoju vjeru ili religiju. bez obzira da li je: kršćanin, židov, musliman ili pripadnik bilo koje druge vjere ili konfesije. Sam Isus Krist kao čovjek nije toliko bitan, iako se Bog Osobno pojavio u ljudskom tijelu, ali i uprkos tome, Isus Krist u tom aspektu svoga pojavljivanja na zemlji nebi bio toliko bitan, budući da bi se umjesto Njega mogao pojaviti bilo koji poslanik ili predstavnik Boga, ipak, radi samog čina spasenja za sve ljude to je mogao učiniti jedino Netko, tko je JEDNO sa Ocem (Bogom). Naime, pripadnici različitih religija i konfesija ne moraju znati za čovjeka Isusa Krista, jer u svojim izvornim religijama oni se mole svome Bogu, a budući da je Bog uvijek JEDAN, oni se mole također istom Bogu ili Isusu Kristu, budući da je Otac i Sin jedno!
Medutim, svi vjernici bez obzira kojem Bogu se mole i kojoj religijoznoj grupaciji pripadali MORAJU pronaći Isusa Krista i Njegov put u svojoj objavi, jer se Isus Krist, budući da je JEDNO sa Ocem, nalazi u svakoj relevantnoj objavi, jer NE MOGU imati spasenje, odnosno, ne mogu se približiti Bogu dok ne pronadu ovaj put!
Da li Vi, dragi moji vjernici, razumijete što uopće ovo znači? Kršćani, Muslimani, Židovi i svi ostali vjernici bez obzira kojoj religiji pripadali, da li vi razumijete što ovo znači i od koje je fundamentalne važnosti?
Isus Krist nije religija ili neko novo učenje i objava, Isus Krist je put i to JEDINI PUT do Boga! Nema drugog puta, osim Isusa Krista, ali ponavljam, ne Krista kao čovjeka, jer se recimo muslimani mogu moliti Allahu Đelašanuhu i mole se našem zajednickom Bogu, a pripadnici nekih drugih religija ne moraju čak ni znati za život Isusa Krista, ali svi moraju pronači ovaj zajednički Put, odnosno, slijediti primjer Isusa Krista da bi imali Spasenje.
Kršćanstvo je nastalo na osnovu ovoga puta, puta Isusa Krista, iako Krist nikada nije imao namjeru da formira novu religiju ili da podijeli svijet na takozvane kršćane i ne kršćane, Isus Krist je imao jedino i uvijek samo jednu namjeru, da spasi čovjecanstvo od grijeha i da otvori ovaj put.
Rani sljedbenici Isusa Krista su se nazivali kršćanima, odnosno, drugi su ih zvali kršćani, budući da su ih htjeli razlikovati od ne kršćana, ali su se isto tako mogli zvati i Isusovci i opet bi bio isti i jedini put. U stvari, rani kršćani su se i zvali Isusovci, jer su oni prenosili jedino vijest o činu spasenja i putu Isusa Krista, ali radi različitih dogmi i pogrešnih učenja koja se se uvukla u svim kršćanskim crkvama, nastala je jedna nova religija koja je preko noći podijelila svijet na takozvane kršćane i nekršćane.
Dakle još jednom, Isus Krist pripada svakome, Isus Krist nije religija niti neko novo učenja koje je došlo Njegovom pojavom, Isus Krist je fizičko otjelovljenje puta, nazad ka Ocu/Bogu/Allahu/Stvoritelju, bez obzira kako Ga tko zvao. Ukoliko vjernik ne pronađe ovaj put u svojoj religiji ili vjeri, put Isusa Krista, vjernik ne može ostvariti čin spasenja ili drugim rijecima, ne može NIKADA se približiti našem zajedničkom Bogu, bez obzira što je veliki vjernik i bez obzira što sve svoje vjerničke obaveze i dužnosti izvršava!
Zašto je čin spasenja bitan, odnosno, zašto je ovo jedini put do našeg zajedničkog Boga!?
Svi koji su iskreni vjernici znaju i razumiju, da je Bog milostiv i pravedan. Milost znači da je Bog uvijek spreman da oprosti čovjeku, bez obzira na težinu učinjenog djela ili nedjela, naravno, ukoliko čovjek želi da mu bude oprošteno. Ali isto tako, Bog je i pravedan, što znači da oprost od Boga daje mogućnost čovjeku da se iskupi za svoj grijeh. Oprostiti ne znači da je grijeh zaboravljen, jer ukoliko bi značilo da je grijeh zaboravljen, Bog nebi mogao biti pravedan. U tom slučaju bi značilo da netko može biti veliki griješnik, a drugi opet puno manji i budući da Bog je milostiv, On bi obadvojici oprostio podjednako, pošto bi se obojica pokajala za svoj grijeh. Ali u tom slučaju, kako bi On mogao biti pravedan, jer bi tada i najgriješniji čovjek, poslije što bi mu Bog oprostio, prošao podjednako kao i ovaj što je puno manje griješio !?
Dakle, milostiv znaci da je Bog spreman da prašta, ali da bi se ispunio Njegov aspekt pravednosti mora netko položiti žrtvu za to!
Sa tom žrtvom od netkoga, Bog je u Svojoj pravednosti dao svima podjednaku šansu, iako je nisu svi isto zaslužili.
Da se Isus Krist recimo nije pojavio na zemlji i ponudio svim ljudima spasenje, ali takoder i put sa Njim, koji jedino vodi do Boga, šta bi se desilo onda?
Desila bi se slijedeća situacija, da bi Bog u svojoj milosti oprostio svima koji traže oprost, ali u Svojoj pravednosti bi ljudi morali vječnostima otplaćivati svoj grijeh, jer svaki grijeh se mora otplatiti u onoj količini u kojoj je učinjen, da bi Bog mogao takoder biti i pravedan. To automatski znači da bi ljudi morali živjeti cijele vječnosti da otplate sve grijehe, ali također bi to značilo da jedan pošto isplati svoj grijeh vraća se nazad Bogu, a drugi mora još dosta dugo iza toga da otplaćuje svoje dugove, bez obzira što se i ovaj drugi također pokajao.
Dragi moji vjernici, da li razumijete čin spasenja i važnosti našeg zajednickog Isusa Krista? Da li razumijete zašto se vode polemike, međuvjerski ratovi, neslaganja i različiti vidovi ne tolerancije, budući da se želi prikriti ili umanjii značaj čina Spasenja, odnosno ovog jedinog puta koji je ponuđen za sve ljude svijeta!?
Tko ne pronađe ovaj put, ne može pronači niti Boga, a tko ne pronađe Boga nije ostvario niti misliju života, odnosno, mora vječnostima otplačivati svoje dugove, a budući da se "Sudnji Dan" približava, neće biti više puno prilike za to!
"Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." (Iv 14,6)
Dakle, pod Ocem Isus misli na Boga JEDINOGA, bez obzira da li ga zvali Jahve, Otac, Bog, Allah, Stvoritelj, itd., takoder Isus ovdje tvrdi da je istovjetan sa Ocem, jer tko vidi Njega vidi i Boga (Oca).
Ukoliko bi jedan dobronamjerni vjernik se zapitao što da čini, budući da on ne može vidjeti Isusa fizički, ali također u njegovoj (pod navodnom znacima) religiji Ga ne može pronači, jer u njegovoj objavi se ne spominje Isus Krist, odnosno, možda se i spominje, ali nema isto značenje kao u takozvanom krćanstvu, jer u njegovoj religiji postoji neki sasvim drugi put?
Odgovor je da u svim religijama, bez obzira o kojoj se radilo se nalazi isti Isus Krist, jer Otac i Sin su jedno, odnosno, nema razlike izmedu Boga i Isusa Krista. Dakle, bez obzira kojem se Bogu čovjek moli, moli se i Isusu Kristu također, pa u kontekstu toga, vjernik može bilo koje ime od Boga koristiti i uvijek se moli istom Bogu, budući da Bog ima bezbrojna i najljepša imena. Na primjer, u Indji se ljudi mole i obožavaju Krišnu, Ramu, Narayana, itd., dok neki drugi ljudi koriste imena kao: Allah, Jahve, Emanuel, itd., i svi se mole jednom našem zajednickom Bogu.
Zato Boga Isus Krist i naziva Otac, jer Bog imam bezbrojna imena, te se pod Otac podrazumjeva naš Stvoritelj koji je JEDAN, a imena mogu biti razna.
Ipak, jedino put Isusa Krista donosi spasenje, i nema drugog puta do Boga bez obzira koje ime uzimali. Ovaj put svaki vjernik mora pronaći u svojoj objavi, jer put Isusa Krista se nalazi u svakoj religiji, budući da razlike nema izmedu Oca i Sina, odnosno, Boga i Isusa Krista.
Sa druge strane, ukoliko vjernik ne pronađe ovaj put koji je JEDAN za sve ljude, on ne može pronaći niti Boga, pa je u kontekstu toga sasvim nebitno kojoj religijoznoj grupaciji pripadao vjernik, jer bez Isusa Krista ili Njegovog puta svi će napori biti uzaludni.
Idoli/Kumiri
Jevreji govore: "Uzejr je Allahov sin", a kršćani kažu: "Mesih je Allahov sin." To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih, ubio ih Allah! Kuda se odmeču? Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svečenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.
Mateju - 16. glava
15. Reče im Isus: a vi šta mislite ko sam ja?
16. A Simon Petar odgovori i reče: ti si Hristos, sin Boga živoga. Psal. 2, 7. Mat. 14, 33. Mar. 8, 29. Luka 9, 20. Jovan 6, 69. Jovan 17, 8. 1.Kor. 12, 3.
17. I odgovarajuči Isus reče mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu to tebi javili, nego otac moj koji je na nebesima.
Da li vjernici razumiju što ova sura govori, kao i poslanica po Mateju 16.glava? Kršćani, muslimani, jevreji, kao i pripadnici ostalih vjeroispovjesti i konfesija, da li razumijete što ovdje uzvišeni Allah govori, naš jedini i zajednicki Bog, odnosno, naš Otac (Stvoritelj) na nebesima?
Uzejr je Allahov sin", a kršćani kazu: "Mesih je Allahov sin.
Allah uzvišemi kaže da On nema rođene djece, prema tome, kada jevreji ili kršćani kažu da je Isus Krist ili Uzeir sin Jahvin ili Allahov, onda je to najveća bogohula, a ako se uzima sveto trojstvo kao metoda da se ispravi ova zbrka, onda Bog ispada dvoosoban, plus duh sveti što sve skupa čini troosobnost.
Međutim, kada Simon kaže u Mateju- 16. glava -17. stih, da je Isus (H)Krist sin Boga živoga, onda to znači da je Isus Krist vječan ili živ kao što je i Bog, odnosno, da je uvijek bio i biti će. Ili drugim riječima, da Isus Krist i Bog su JEDNO, ali da Isus Krist dolazi od Boga/Stvoritelja/Allaha, jer je Bog/Stvoritelj/Allah bio i prije Krista, odnosno Bog je Njegov izvor!
Dok jevreji čekaju svoga mesiju, kršćani doživljavaju trojedinog boga, a muslimani poništavaju Tevrat i Indžil, odnosno, riječi Isusa Krista, jer niti jedna vjerska grupacija ne razumije da su Otac i sin JEDNO, odnosno, da nema drugog Boga osim Allaha/Oca/Boga/Stvoritelja; koji se utjelovio u Sinu!
Allah je - nema Boga osim Njega - Živi i Vječni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije... (Ali ‘Imran, 2-4)
Dakle, ukoliko vjernici muslimani ne mogu da povežu stvari koje se govore u časnom Kuranu, oni MORAJU koristiti Tevrat i Indžil, a najviše od svega pratiti riječi Isusa Krista, i ne smiju ustrajavati na tvrdnjama da su ranije objave iskrivljene, jer direktno krše sure 3.3, 6.79. i 6.115,
Također vjernici kršćani MORAJU izbaciti takozvano "sveto trojstvo" iz svoje vjere, jer sa tim bogohule na JEDNOG Boga i pod lažnim su doktrinama, ali također žrtva Isusa Krista kroz čin spasenja je sporna ili umanjena, budući da je Bog Osobno se pojavio u tjelu Isusa Krista, što svakom dobronamjernom vjerniku treba ako ništa drugo, proći barem trnci ili doživjeti veliku zahvalnost i poniznost, kao i radost, da je Bog osjećao toliko ljubav za čovjeka pa je dao na križ Svoga sina, odnosno, sam Sebe kroz čovjeka Isusa Krista., ali isto tako MORAJU konačno poćeti slijediti put Isusa Krista.
Jevreji MORAJU prihvatit Isusa Krista kao spasitelja također, jer bez obzira što oni prihvataju Jahve (Jehova) za Boga, koji je ime kao i svako drugo ime našeg jedinog i zajedničkog Boga, ipak, nema čina spasenja o kojem smo govorili već.
Pripadnici istočno-duhovnih tradicija i filozofija MORAJU promaći put Isusa Krista u svojoj spoznaji ili učenjima, jer bez obzira koliko oni revnosno i zdušno slijedili neki duhovni prosec i ostvarivali zapažene reultate u svojoj unutarnjoj spoznaji, ne mogu ostvariti čin spasenja, a bez čina spasenja se ne mogu približiti Bogu do kraja.
Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svečenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, nema boga osim Njega.
Osim svetog trojstva (h)kršćanstvo je također zatrovano obožavanjem ili odavanjem naklonosti, odnosno, traženjem posredništva do Boga kroz svečenike (monahe), svetce, ili neke druge takozvane svete osobe, koje su naravno proglašavane od crkava i ljudi, a ne od živoga Boga.
Ovo je takoder velika bogohula, budući da nema posrednika niti jednog do Boga, osim Sina Isusa Krista, jer tražeći posredništvo bilo koga osim Isusa Krista se takoder umanjuje čin spasenja i uloge Sina, koji je svoj život položio za sve ljude. Ukoliko takozvani vjernici uzimaju posrednike do Isusa Krista, istu zabludu čine, jer Otac i Sin su jedno, što automatski potvrđava još veću bogohulu od predhodne, budući da u ovom slučaju treba posrednik do sina, a sin je posrednik do Boga što na kraju krajeva stvara cijelu hijerarhiju, koja podsjeća na neke druge hijerarhije koje ne dolaze od Boga, već od nekog ili nečeg što i stvara zabunu, zabludu i neistinu.
Takoder, još jedno veliko bogohulje je prihvatanje majke božije kao još jednog od posrednika, a sve u sklopu vjerovanja da je Gospa majka Isusa Krista, pa prema tome ona je i naša majka, ili najveći posrednik do Isusa Krista, a Isus Krist je opet posrednik do Boga. Isus Krist je JEDNO sa Ocem, a Marija (Merjema) to nije, prema tome ona može biti časna i poštena žena (čista), ali nema nikakvu važnost niti uticaj, kao niti posredništvo.
Prema tome, sve k(h)ršćanske doktrine MORAJU izbaciti ova vjerovanja i ubjeđenja iz svoji redova, kao što bi sve crkve trebale izbaciti kipove i ikone: gospe, svetaca i drugih idola/kumira iz svojih crkava, osim jednog i jedinog Isusa Krista, Medutim, čak i držanje slike ili kipa Isusa Krista neće puno pomoći, ukoliko vjernik ne pronađe živog Isusa Krista u svojoj vjeri, odnosno, ukoliko ne postane živi put u svojoj praksi i realizaciji, budući da je Krist personificirani oblik puta kojim svaki vjernik mora ići!
Tko je u stvari onda Isus Krist-sin Marijin/Merjemin?
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici * a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmecu. Reci: "Kako se mozete, pored Allaha, klanjati onorne koji vam nije u stanju kakvu stetu učiniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je taj koji sve čuje i zna?" (Al-Ma'ida, 75. -76.)
Dakle, šta ova sura govori? Da li ovdje konačno možemo pronać valjani dokaz da je Isus Krist ipak samo poslanik kao i svaki drugi prije Njega, budući da uzvišeni Allah kaže: Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici?
Kad rekoše meleci: "O Merjem! Uistinu, raduje te Allah Riječju od Sebe. Ime njegovo je Mesih, Isa, sin Merjemin, istaknut na Dunjau i Ahiretu - a od bliskih je Allahu -(Kur'an 3:45).
-ona reče: "Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?" – "Eto tako" – reče – "Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: 'Budi!' – i ono bude."
Evanđelje po Luki
(34) Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" (35) Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. (36) A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. (37) Ta Bogu ništa nije nemoguće!" (38) Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.
Dakle, u ovim surama kao i poslanici po Luki se neosporno može vidjeti da Isus/Isa nema oca zemaljskog, odnosno, da je začet u utrobi Marije/Merjeme po duhu svetom, a budući da je duh sveti istovjetan sa Bogom, to automatski znači po Božijoj ili Allahovoj volji.
Što ovo znači onda? To znači da Isa/Isus nema drugog Oca ili Stvoritelja osim Boga/Allaha. Ukoliko se sada sjetimo riječi uzvišenog Allaha u kojima On također kaže: Allah je - nema Boga osim Njega - Živi i Vjecni! ali također i : Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nesto odluči, On za to rekne samo: "Budi!" - i ono bude - to automatski znači da Isa/Isus Krist je JEDNO sa Bogom/Allahom, odnosno, niko drugi već Bog Osobno.
Da li vjernici ovo razumiju uopće? Da li vjernici razumiju zašto Isus Krist zove Boga svojim Ocem nebeskim? Ne zato što Bog treba i mora da ima svoju djecu, već zato što nema razlike između Oca i Sina, odnosno, Isa/Isus je hodajući Bog na zemlji, ali ipak, On dolazi po volji svoga Oca nebeskoga, jer Allah/Bog nebeski je njegov Stvoritelj ili Izvor!
Dakle, kada takozvani kršćani uzimaju boga pored boga, odnosno, kada uzimaju sveto trojstvo kao nešto što opisuje njihovog izmišljenog boga, onda je Mesih sin Merjemin samo poslanik kao i svi drugi prije njega, budući da je imao majku Mariju/Merjemu i oboje su jeli hranu, međutim, kada se izbaci takozvano sveto trojstvo, onda je Isus/Isa hodajući Bog, jer nema zemaljskog oca, a Allah uzvišeni ne može da ima djece, ali i radi razloga jer je začet po Duhu Svetom, a rekli smo već da su Duh i Bog istovjetni ili JEDNO.
Uskrsnuće/Uzašašće od Allaha
I kada Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. ( Ali-Imran: 55.)
Evanđelje po Mateju 28
16 Jedanaestorica pođu u Galileju, na goru, kamo im je zapovjedio Isus.
17 Kad su ga ugledali, padnu pred njim ničice, ali neki su ipak posumnjali.
18 Isus im priđe i reče im: 'Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
19 Idite zato i učinite sve narode mojim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
20 Učite ih da ispunjavaju sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.'
Dakle, još jednom, nema nikakvih kontradikcija između časnog Kurana i svete Biblije, budući da je JEDNA istina, ili riječ Božija. Isa/Isus - sin Merjemin/Marijin je Bog, jer se Otac u Njemu obznanio i svu vlast mu dao, budući da nema razlike između Oca i Sina i Svetog Duha.
Na žalost, radi lažnih doktrina i zabluda koje su se uvukle u sve (h)kršćanske crkve, ali također i radi ne propisnog intrepretiranja časnog Kurana i zabluda koje su se uvukle u redove muslimanskih vjernika, istina se izvrće i pogrešno tumači, što naravno svim dobronamjernim vjernicima izaziva veliku štetu. Što je najgore od svega, umanjuje se značaj čina spasenja i žrtve Isusa Krista, a samim tim i jedinog puta do Boga kroz Isusa Krista, gdje će (ne)vjernici morati polagati svoj račun na "Sudnjem Danu", a mnogi neće ni biti svjesni prije toga da su bili zavedeni.
Uskrsnuće je također od fundamentalne važnosti, jer bez uskrsnuća nema niti Isusa Krista, odnosno, Njegovo učenje je nevažno i nesvrsihodno. A bez Njegovog učenja nema niti današnjih takozvanih kršćana, kao i ostalih konfesija i vjeroispovjesti koje dolaze iz kršćanstva, ali nema također niti današnjih muslimana, jer bez uzdizanja i spasenja od uzvišenog Allaha nema puta do Boga.
Uskrsnuće je još ima jednu esencijalnu vrijednost u sebi, budući da je Isus Krist uskrsnuo treći dan iz groba, On je dokazao da je Bog Osobno, jer se nije rodio po fizičkom začeću, već kroz duh, a nije također niti umro, jer je uskrsnuo!
Budući da Allah uzvišeni ne može da ima djece, a Isus Krist nema Oca, i budući da Bog ne može da umre jer je vječan, a Isus je to dokazao Svojim uzašašćem, slijedeće sure su potvrđene:
Allah je - nema Boga osim Njega - Živi i Vječni! , i slijedeća: Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On!
ali također i poslanica po Ivanu:
Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.
Stvarno je smiješno da današnji vjernici, bez obzira kojoj grupaciji pripadali, spore žrtvu Isusa Krista u bilo kojem smislu, a najviše kroz takozvani dokaz da Isus Krist ne može da bude JEDNO sa Ocem ili Bog Osobno, budući da je razapet i ubijen ili mučen i probadan, jer koji Bog može biti u tako lošem stanju pa da završi kao običan čovjek?
A tko može biti rođen po duhu svetome i tko može uskrsuti? Čovjek to sigurno ne može učiniti, bez obzira koliki je vjernik, pa da je čak i božiji poslanik!?
Naravno, jedino Onaj koji je jedno sa Ocem, odnosno, "Onaj" u tkome se Otac obznanio!
Problem je kod takozvanih vjernika (implatatora) da oni ne razumiju da Isus Krist je svoju božanstvenost dokazao činom uznesenja/uskrsnuća, a ne prije toga. Prije toga nije bila volja Njegovog Oca/Allaha da to pokaže, jer nevjernici bi ionako sumnjali u Njegovu božanstvenost.
Jer Isusa Krista su upravo i pogubili budući da je tvrdio za Sebe da je Božiji Sin, odnosno, Bog Osobno u kome se Otac obznanio.
Da je Isus Krist zanjijekao tu činjenicu, odnosno, odpovrgao Svoju tvrdnju da je Božiji Sin, do takozvanog smaknuća nikada nebi došlo, jer jedino Bog Osobno može da uspostavlja pravila i zakone, koje su neznabožci postavili u svojim vjerovanjima po osobnom nahođenju.
Isus Krista nisu pogubili što je govorio da je božiji poslanik, već Sin Božiji!
Neznabožcima se i učinilo da je pogubljen na križu, odnosno da nije Sin Božiji, a nije pogubljen, budući da je uznesen/uskrsnuo i uzvišeni Allah kaže da im se učinilo!
Sudnji Dan
I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti (An-Nisa', 159).
Jer Otac ne sudi nikome, nego sav sud dade Sinu, I dade Mu vlast da i sud čini, jer je Sin čoveciji.[Ivan.5:22, 27]
I sabrace se pred Njim svi narodi, i razlučiće ih izmedu sebe kao pastir što razlučuje ovce od jaraca [Matej 25:31-32]
..vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazirali i oholili se - na nesnosne muke će staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagaća.[Q.4:173]/
Da li vjernici razumiju ove sure, kao i poslanice po Ivanu i Mateju? Ko će na sudnjem danu biti sudac, i tko neće imati zaštitnika niti pomagaća?
Ne mogu biti dva sudca, kao što ne mogu biti niti dva Boga, zar ne!? Dok će muslimani reči da je to Allah uzvišeni, a (h)kršćani će reći da je to Isus Krist, međutim, da li vjernici razumiju da je to JEDNO!?
U suri An Nisa.159, Gospodar ili Otac kaže da nema niti jednog sljedbenika knjige, a sljedbenik knjige je vjernik, odnosno, onaj koji se ne koristi vještačkim implatatima ili ne odbacuje objave kao izkrivljene, koji neće u Njega (Isusa Krista) povjerovati onako kako treba, odnosno, povjerovat će ispravno i bez zabluda i predrasuda.
...one koji su zazirali i oholili se - na nesnosne muke će staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagaća
Budući da nema niti zaštitnika niti pomagaća, osim uzvišenog Allaha, budući također da nema sudca, osim Isusa Krista, to automatski znači da nema razlike između Oca i Sina, odnosno, da su ovo dvoje u stvari JEDNO!
I (on) je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi Put (Az-Zuhruf, 61).
U ovoj suri se još jednom potvrđava da On (Isus Krist) je Pravi Put, odnosno, da vjernici ne sumnjaju u Njega (Isusa Krista) i da slijede uputstvo Allaha uzvišenog.
Stvarno je smiješno i velika zabluda da takozvani vjernici (implatatori) tvrde da će Isus Krist suditi ili sakupiti samo jevreje i kršćane, odnosno, da će odvojiti muslimane od takozvanih nevjernika. Ne mogu biti dva sudca, kao što ne mogu biti dva Boga. Ukoliko će Isus suditi samo kako oni kažu nevjernicima (kršćanima i jevrejima) , a neće kako oni kažu vjernicima (muslimanima), onda je uzvišeni Allah u pravu kada kaže u slijedećoj suri:
Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svečenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, nema boga osim Njega.
Dakle, nema Boga pored Allaha ili Oca. Na sudnjem danu sudi Bog u Isus Kristu!
116. A kada Allah rekne(na sudnjem danu) : "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!'" - on će reći: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.
Dakle, još jednom u ovoj suri se lijepo kaže da Isus Krist nikada nije tvrdio da se prihvati On i Njegova majka kao dva boga uz Allaha, već je Isus Krist govorio da je volja Njegova Oca (Allaha). Ovdje se još jednom pobija sveto trojstvo kao lažna doktrina, jer Bog može biti samo JEDAN, te iz tog razloga je Isus Krist rekao:
Ja i Otac jedno smo!
Zaključak
Dragi moji vjernici, muslimani, kršćani, jevreji, kao i svi ostali bez obzira iz kojih religioznih uvjerenja da dolazite, nedajte da vas varaju i da vam podvaljuju lažne doktrine, koje nastoje istisnuti istinu i laž ustoličiti umjesto iste. Razlike između časnog Kurana i svete Biblije nema, jer je Bog samo JEDAN i jer je istina samo JEDNA.
Imaju samo različite interpretacije JEDNE istine, koje su manje-više sve zatrovane lažnim doktrinama, budući da se vjernici služe vještačkim implataima, dok sa druge strane, sile tame žele da unesu razdor i neslaganje među istinskim vjernicima.
Koliko sile tame su uspješne u njihovim nakama pokazuje i činjenica, da ne samo da se vodi vjerska borba između takozvanih pripadnika različitih religija ili vjera, već također i unutar sebe, budući da se pojavljuju različita tumačenja iste objave kod vjernika, što čini odvajanje i podjelu unutar iste vjerničke grupacije. Nitko nema ekskluzivno pravo na istinu, osim uzvišenog Allaha ili našeg zajedničkog nebeskog Oca. Nitko drugi ne može da kaže da je on ili čak i cijela vjernička zajednica u pravu, bez obzira da li su oni tradicionalni vjernici ili možda tek neki novokonponovani, budući da jedino Bog to može odrediti i presuditi.
Bog nema posrednika i Istina nema osobnih interpretatora.
Ne zaboravite također, na Sudnjem Danu će svatko za sebe osobno odgovarati, što automatski daje zaključak, da mi svi za sebe polažemo račun i nitko u naše ime ne može stati da nas brani ili eventualno tuži. To znači, da mi svi moramo samostalno tražiti Istinu, koja je samo JEDNA i koju nam ne može neko drugi reči ili ponuditi. To znači, da mi svi moramo koristiti našu svijest i razum, odnosno, uzeti sve relevantne svete spise, bez obzira kako se oni zvali, da li su u sklopu naše takozvane religije ili nisu, te finalno sami i samostalno doći do istine.
I naravno, neizostavno je moliti našeg zajedničkog Boga da nam podari neophodnu inteligenciju da shvatimo istinu, budući bez njegove volje ili milosti mi to jednostavno nećemo biti u stanju učiniti. Ali kada kažem da se molimo Bogu da nam da JEDNU istinu, onda pod tim se podrazumjeva da moramo izbaciti sve predrasude iz svoje glave, jer kako Bog može dati JEDNU istinu vjerniku, kada on već ima formiran stav o istoj!?
Danas je dosta popularno reći: "Nek ti Bog podari razum ili inteligenciju da shvatiš da si u zablud!"
Ova krilatica se koristi kod svih vjerničkih grupacija sa kojom oni se ponašaju poput Boga, budući da su oni već presudili tko je u pravu, a tko je u krivu. Zar ovo nije oholo i tvrdoglavo, i zar ovo ne podsjeća na nevjernike!?
Dakle, pravi vjernik bi se trebao moliti našem zajedničkom Bogu ili Ocu da nas (mene) izvede iz zablude, a ne drugoga! Jer to znači poniznost i skrušenost, to znači da se vjernik ne ponaša arogantno i oholo, i to znači da vjernik uistinu ljubi i traži istinu.
Sve ostalo je zavaravanje, i sve ostalo nas vodi u propast!