Tko je bio Isus Krist
Isus, čovjek ili Bog; ili jedno i drugo!?

Uvod

Budući da je danas dosta popularno da se komentira, kao i da se iznose razni argumenti i kontra argumenti o ulozi i svrsi pojave Isusa Krista, odlučio sam se da napišem ponešto o ovoj temi, budući da ukoliko ima nekih sporova o tome da li Isus Krist može biti Bog ili ne, a može biti na žalost sporno za one koji nisu dovoljno duhovno osvješteni i imaju slabu unutarnju vjeru, ali onda nikako nebi trebalo biti sporno, bez obzira da li se radi o vjernicima ili nevjernicima, kao i pripadnicima nekih drugig religija i vjeroispovjedi, da je Isus Krist "Sin Božiji", kao i istina, život i put!;-budući da On sam za Sebe tako tvrdi!

Nažalost, danas je došlo vrijeme da Istinu svatko pokušava na osobnom nivou da interpretira, često ne slušajući glavnog "Protagonistu" Njene objave, što daje jednu cijelu lepezu i šarolikost u različitim tumačenjima i zaključcima, što finalno nanosi štetu svima, a ponajviše iskrenim ljudima koji žele da znaju "Čistu Istinu".
Međutim, ovo vrijeme vjerske borbe je također najavljeno u razotkrivenim svetim spisima i kao takvo je sigurni pokazatelj i dokaz, da niti jedni koji se prepiru oko uloge i svrhe našeg zajedničkog Isusa Krista, nisu u pravu, kada je barem "Čista Istina" u pitanju, budući da prepirka i vjerska borba pomaže samo neistini sa jedne strane, a sa druge, svatko tko barem i malo nosi istinu u srcu, kao i oni koji su ozbiljni u namjerama da je spoznaju duboko u svom biću znaju, da je "Ljubav" glavna i jedina okosnica oko koje svi bi trebali gravitirati, jer ukoliko nema ljubavi u ljudskom srcu ili biću, "Istinu" bilo kakve vrste je teško spoznati, a što tek da kažemo onda o spoznaji Čiste Istine ili Jedne Vječne Istine.
Dakle, da bi se spoznala "Čista Istina" jedini parametar koji je neophodan je "Ljubav", budući da ljubav jedina otvara kapije srca i omekšava ljudsku oholost i aroganciju, te sa druge strane, dozvoljava da se Istina polako realizira u svojoj punini u ljudskom biću, ali također, budući da je "Bog Osobno Čista Ljubav", te je iz tog razloga stvarno teško očekivati da pojedinci, grupe ili čak i cijele armije vjernika mogu i hoće spoznati Istinu, ukoliko ovaj jedini preduvjet nije uključen u njenu spoznaju.
Također sa druge strane, ova ljubav mora biti prisutna i kada je Čista Istina u pitanju, odnosno, čovjek mora ljubiti Istinu čak i više od vlastitog života da bi mu se ona obznanila i da bi je mogao spoznati do kraja, jer ukoliko bilo koji oblik osobne ljudske intepretacije, duhovnog egoizma ili vlastitih stavova, interesa i zaključaka prevlada, Istina mu se ne može u svom punom obimu prikazati ili otvoriti, a kao što smo rekli već, "Ona" jedino i eksplicitno se može u ljudskom srcu (duši) spoznati, ukoliko čovjek ne želi da ostatak života provede u argumentiranju ili kontra argumentiranju.

"Čista Istina" se ne može i neće spoznati jedino i isključivo intelektom,  iako je razum ili intelekt također jako bitan u realizaciji i spoznaji Istine, međutim, ukoliko zakaže srce i unutarnji osjećaji, onda će zakazati i duboka vjera, a kada zakaže duboka ili unutarnja vjera, onda se Istina ne može do kraja spoznati, jer tada svatko pokušava ispred svoga stanja zrelosti i intelektualne mogućnosti da pronikne u njene dubine, a to bi bilo ekvivalent pokušaju da pojedinac želi da pronikne u srce majke prema svome djetetu samo tako što zaključuje po osobnom nahođenju i razumjevanju. Naravno da nije moguće razumjeti srce majke dok se i samo srce ne otvori, ali ono što je moguće za ljubitelje Istine je da otvore svoja srca, te također uz veliku dozu razumno-logičke komponente naše svijesti  traže i ostvare Istinu duboko u svom biću.

Pa u kontekstu toga, ukoliko nam je poznato da Ljubav mora biti involvirana u cijelu priču, kao i na činjenicu da bez nje nema niti "Čiste Istine", onda ovaj dio ili neizostavni segment ostaje svima nama kao obaveza i zadatak da "Je" moramo svi uključiti u dubini našeg bića, te iz tog razloga nam ostaje mogućnost jedina da ponudimo logično-razumne odgovore u daljnjem nastavku ovoga teksta, budući da nismo sposobni, niti kadra da otvaramo ljudska srdašca, jer Ljubav se može jedino i eksplicitno otvoriti i realizirati ljudskom željom i voljom, -da ljubi i da bude ljubljen-, a nikako argumentima i uvjeravanjima.
Dakle, poznavajući sve ove činjenice, ostalo nam je onda da zavirimo u razumsko-logičnu komponentu o pojavi, djelu i životu Isusa Krista, pa ćemo krenuti na prvu i veliku dilemu, tko i što je Isus Krist, sin, čovjek ili Bog Osobno?

Isus Krist Sin Čovječiji (Božji)

Budući da Isus Krist sam i u više prilika i navrata govori i potvrđava ovu činjenicu, da je On Isus Krist -Sin Božiji-, onda je stvarno smiješno i krajnje nelogično tvrditi da On to nije, također tvrditi da su vjernici to pogrešno zaključili, te jedino logično i razumno riješenje ili odgovor bi bio da Isus Krist to nikada nije izjavio, odnosno sa druge strane, da ukoliko je i izjavio tako nešto, da je bio lažov! Dakle, ukoliko koristimo razum i logičku komponentu naše svijesti, ovdje se nikada ne može postaviti upitnik na vjerodostojnost objave i pogrešnih zaključaka vjernika, već jedino na mogućnost iskrivljenja objave ili pogrešne interpretacije od samoga Isusa.
Ukoliko uzmemo u obzir prvu mogućnost, da je objava djelimično ili u potpunosti iskrivljena, kao i ovako bitna i vjerojatno esencijalna činjenica o ulozi Isusa Krista kao Sina Božijeg, onda također sa punim pravom logički i razumno možemo zaključti, da je moguće sve ostalo iskriviti, pa u kontekstu toga, tko dovoljno pametan i zdravog razuma može tvrditi da je njegova objava Ćista Istina!? Dakle, nitko i nikada ne može tvrditi da se ovakve esencijalne stvari mogu iskriviti, a da ne dovede u pitanje također svoju (svoju pod navodnicima)  objavu koju pojedinac smatra i drži kao legitimnu i validnu, jer bi to bilo sinonim tvrdnji da nečiji rodni list nije validan , dok sa druge strane moj jeste!?
Iz ovoga razloga, ukoliko vjernici kao i ljubitelji Čiste Istine, bez obzira na religijsku pripadnost ili vjeroispovjest žele da ne dovodu i osporavaju legitimitet objava, onda ne mogu i ne smiju ovakve stvari negirati, jer ukoliko to čine i rade, onda negiraju legitimitiet i svoje objave recipročno!

Ukoliko uzmemu drugu mogućnost u obzir, da je Isus Krist ipak lažov, onda u kontekstu toga nam razum govori da on kao takav nije, niti ispravan i legitiman, te su također njegova učenja nevalidna pred Bogom, što također razum i logika ne može odobriti, budući da je Isus Krsit potvrđen u svim razotkrivenim svetim spisima, i On kao takav nikada ne može biti osporen!

Pa, gdje je onda problem? Ukoliko shvatimo da problem ne može biti u iskrivljenoj objavi, kao niti u nejnoj legitimnosti, onda nam jedino i isključivo ostaje razumno-logičan zaključak, da je problem kod ljudi, odnosno, da ljudi pogrešno zaključuju i interpretiraju "Istinu ili Objavu", te iz tog razloga se otvara cijeli niz nerazumjevanja i iskrivljenosti što nas sve skupa samo udaljuje, a nikada ne približava Istini.

Dakle, što je onda Istina!? Istina je da je Isus Krist bio i ostao "Sin Božiji", ali ne po rođenju svome, jer se rodio kao ljudsko biće, već po svojoj realizaciji, odnosno, po prihvatanju Očeve volje u kojoj Isus Krsit Osobno kaže, da između Njega i Oca nema razlike, što znači da On priznaje i prihvata Oca, ali i potvrđava svoje "Sinovstvo".

Sin Čovječiji

Budući da se Isus Krist naziva dvojako: "Sin Čovječiji i Sin Božiji", samo na prvi pogled izgleda da ova dva naziva su jednoznačna ili indetična, ona to ipak nisi i potpuno su različita, budući da Sin Čovječiji se odnosi na nešto što nastaje i rađa se, a Sin Božiji na nešto što je istovjetno sa Bogom, odnosno, niti nastaje niti se rađa.

Dakle, budući da je Isus Krist rođen od majke Marije/Merjeme, ali ipak začet po "Svetom Duhu" i bez fizičkog uplitanja kroz prirodno začeće, Isus kao takav već na svome startu ima božansko podrijetlo, budući da Sveti Duh i Bog ili Otac nebeski; kako Isus zove Boga su jednoznačni, odnosno, nema nikakve razlike između Boga i "Svetog Duha".
U ovome momentu Isus Krist je Sin Čovječiji što implicira zaključak, da bi potvrdio svoje božansko podrijetlo i postao Sin Božiji mora prihvatiti i ispuniti Božiju volju, odnosno, mora postati "JEDNO" sa Ocem.
Razlika između običnih ljudi, božijih poslanika, duhovnih učitelja i Isusa Krista je u tome što ovi svi potonji ne mogu i nisu začeti po Duhu Svetom, pa u kontekst toga, nikada ne mogu biti ili nositi titulu "Sina Čovječijeg", osim "JEDINOG" Isusa Krista.
Čak i ukoliko bi netko prosvjedovao na ovu činjeicu podatkom, da se u Svetim Spisima, osim Isusa Krista, spominju još i ostala eventualna bezgrešna začeća, bez fizičkog uplitanja, ipak jedino Isus Krist je "Jedinorođeni" Sin Božiji što znači da On dolazi direktno po Božijoj volji ili drugim riječima, Isus Krist je fizičko utjelovljenje Oca, odnosno, Bog Osobno koji se pojavljuje u ljudskom tijelu u tijelu Isusa Krista. Ovaj termin "Jedinorođeni" je krivo shvaćen i doživljen kod gotovo svih vjerskih grupacija, budući da vjernici podrazumjevaju pod ovim pojmom da se Bog morao roditi ili drugim riječima, da Jedinorođeni" podrazumijeva dvojnost, odnosno, da su Isus Krist i Otac/Bog dvije osobe. Međutim, to uopće ne odgovara istini, budući da je Isus Krist već začet po Duhu Svetom što znači, da se On (Isus Krist) nije morao roditi da bi nastao, već upravo suprotno, da Isus Krist dolazi kao otjelovljeni Bog, ali radi misije i zadatka koji se trebao ispuniti kroz Isusa Krista, "Sin Čovječiji" mora svoje božansko podrijetlo potvrditi kroz Uskrsnuće/UzašašćeJedinorođeni također znači, da nitko drugi osim Isusa Krista neće se više pojaviti u ovoj ulozi, pa se iz tog razloga Isus naziva i "Mesija" ili drugim riječima, da je Bog obznanio "Sam Sebe" kroz Isusa Krista svim ljudima na zemlji, te kao takav Isus ostaje JEDINI i vječiti Bog za sva vremena u vječnost ili drugim riječima, tko vidi Isua Krista vidi i Boga, jer apsolutno nema nikakve razlike, niti su ovo dvije osobe.
Iako Bog se ne mora utjelovljivati u ljudskom obliku budući da je kao prvo Duh, a kao drugo, nema ništa zajedničko sa materijalnim i ovosvjetovnim aspiracijama, ipak čak i tako, radi specijalne misije i zadatka, kao i puta koji se treba ostaviti svim ljudima koji tragaju ili teže za povratkom Bogu, to je jedino mogao učiniti Netko, tko je utjelovljen kao čovjek, a opet sa druge strane Bog Osobno.
U ovome momentu Isus Krist je "Sin Čovječiji", jer On iako božanskog podrijetla još uvijek nije JEDNO sa Ocem, budući da mora ostvariti misiju svog pojavljivanja na zemlji, ali također i radi činjenice u kojoj mora ostavi put svim ljudima koji žele da postanu Jedno sa Bogom,  kroz potvrđivanje svog sinovstva.
Budući da se Isus Krist u ovome momentu predstavlja bogo-čovjekom ili "Sin Čovječiji", On kao takav ima pravo slobodne volje i može podbaciti u svojoj misiji kao i svaki drugi čovjek, odnosno, ne mora potvrditi svoje "Sinovstvo", jer upravo cijela misija i snaga Isusa Krista i jeste u tome, da je On u potpunosti ipak prihvatio volju svoga Oca nebeskoga, odnosno, apsorbirao se u Božiju volju, pa je tim činom postao JEDNO sa Ocem, jer ove dvije slobodne volje su postale "JEDNA" volja.
Iz ovoga razloga Isus Krist je bio testiran i kušan cijelo vrijeme od Sotone/Šejtana što se neosporno može vidjeti iz otkrivenih svetih spisa, jer bogo-čovjek je morao potvrditi svoje sinovstvo i prijeći kompletno u Božiju volju i sa tim činom postati "Sin Božiji", odnosno, Onaj koji je JEDNO sa Ocem.
Da je Isus Krist kojim slučajem podbacio u toj misiji u kojoj je trebao potvrditi svoje Sinovstvo, On kao takav nebi nikada postao JEDNO sa Ocem, ali također iza Njega nebi ostao niti put kojim svaki čovjek mora ići, te nebi mogao biti niti spasitelj svijeta.

Ovo implicira slijedeći zaključak, da Isus Krist nije bio Bog od svoga rođenja, iako božanskog podrijetla jer je začet po Svetom Duhu, te također opovrgava tvrdnje nekih određenih religioznih tvrdnji o Isusu kao rođenom Bogu, već o činjienici da je Isus prihvaćajući volju svoga Oca postao Jedno sa Njim, budući da svojom realizacijom to u toku života na zemlji postigao.

I ne samo to, nije Isus Krist jedini koji je postigao ili prihvatio Očevu volju te postao jedno sa Bogom, već također svi pojedinci koji to učine u toku svoga života mogu i hoće postići svoje Sinovstvo, odnosno, postače Jedno sa Ocem, jer ukoliko pojedinac prihvati volju svoga Oca/Boga, onda nema apsolutno nikakvog razloga da to i ne postigne ili postane!

Sin Božiji

Budući da je Isus Krist imao više misija i zadataka koje je morao obaviti u toku svoga fizičkog utjelovljavanja na zemlji, kao što su: učiteljski, proročki, poslanički, iscjeliteljski i ostali angažmani, ipak, najbitnija uloga Isusa Krista je u tome da je On kao prvo "Spasitelj" svih ljudi, a kao drugo, ostavio je iza Sebe put, i to "JEDINI" put koji vodi do Boga!
Iako i prije pojave Isusa Krista je bio put prisutan, budući da je Bog obznanio svetu objavu kao što je Stari Zavjet, ali također i Vede, ipak, sa pojavom Isusa Krista je ovaj put dobio svoju osobnost, jer prije utjelovljavanja "JEDINOG" puta do Boga u Isus Kristu su vjernici morali samostalno da ga traže u relevantnim objavama, a od pojave Isusa i potvrđavanja "Njegovog Sinovstva" put je dobio svoju fizičku prezentaciju, te svi vjernici bez obzira odakle dolaze mogu i trebaju zazivati Isusa Krista Osobno, te će im se živi put ukazati ili prikazati. Također, ovaj otjelovljeni put u Isus Kristu su vrata i ulaz do vječnog života.
Da bi ostvario Svoju misiju Spasenja za sve ljude i da bi otvorio jedini put do Boga, Isus Krist je morao predhodno potvrditi svoje Sinovstvo, odnosno, morao je potpuno se apsorbirati u Božiju volju ili drugim riječima, morao je postati JEDNO sa Ocem/Bogom, dok sa druge strane, sve ostale funkcije i zadatke koje je obavljao na zemlji je mogao učiniti i kao Sin Čovječiji.

Dakle, iako se vode velike kontaverze oko djela i uloge našeg zajedničkog Isusa Krista, budući da Ga jedni uopće ne prihvaćaju ili prihvaćaju ali jako ograničeno, a drugi opet sa druge strane ne shvataju Njegovu pravu ulogu i svrhu, pa iz tog razloga misle da je On Bog po svome rođenju što i donosi zabludu o dvojnosti ili trojnosti Boga, budući da Isus Krist iako utjelovljeni Bog ipak, morao je potvrditi Svoje Sinovstvo sa kojim će Čovjek i Bog postati JEDNO, jer Oni to u stvari i jesu, ali radi čina Spasenja i otvaranja jedinog puta za sve ljude "Sin Čovječiji" poslije uskrsnuća/uzašašća će biti i ostati utjelovljeni Bog.
Budući da je Isus Krist začet ili dolazi po Duhu Svetome, a Duh Sveti nema ni oblika niti forme, jer Bog vječni, neograničeni i sveprisutni se ne može uobličiti u niti jedan oblik, sa druge strane "Ljubav" koja je jedini parametar da bi se Bog mogao realizirati u ljudskom biću ili srcu je skroz zakazala, ipak, sa začećem Isusa Krista i potvrđavanjem Njegova Sinovstva u kojem ovo dvoje postaju Jedno, Bog u Isus Kristu postaje utjelovljen ili vidljiv za sve ljude.

Dakle, prije pojave Isusa Krista i ostvarivanja Njegove misije u Jedinstvu sa Bogom, odnosno, u potvrđivanju Svoga Sinovstva, Bog koji je Čisti Duh nije bio spoznatljiv od običnih ljudi ili drugim riječima, nije imao Svoje fizičko utjelovljenje, pa iz ovoga razloga mnogi koji su tražili ili težili ka Bogu su morali predhodno se potpuno produhoviti u toku svoga fizičkog života da bi mogli spoznati ili priči Bogu, a produhovljavanje je bilo moguće samo kroz nesebičnu ljubav prema bližnjima, što je bilo gotovo nemoguće postići za veliku većinu ljudi jer su živili u velikoj duhovnoj tami, ipak sa činom Spasenja od Isusa Krista otvoren je ovaj jedini put ka Bogu, ali također i zazivanjem ili osobnim predavanjem Isusu Kristu, Bog koji je Jedan će se pojaviti ili prikazati svakom čovjeku u obliku Isusa Krista, iako je Bog bio i ostao Čisti Duh, ali kroz Sina Čovječijeg i potpune apsorbacije i prelaska u Sina Božijeg, Bog kroz Isusa Krista postaje vidljiv Bog za sve ljude, odnosno, postaje vidljiv za sva živa bića u cijelom univerzumu.

Još jednom da rezimiramo, jer je ovo od krucijalne i neprocjenljive vrijednosti kao i najbitnija uloga našeg zajedničkog Isusa Krista i Njegovog fizičkog utjelovljenja na zemlji je u tome, da je Bog radi silne ljubavi prema čovjeku, iako je Čisti Duh u Isus Kristu dobio svoju vidljivu fizičku prezentaciju za sve ljude svijeta, te od momenta potvrđivanja "Sinovstva Božijeg" ili potpune apsorbacije u božansku volju Isus Krist postaje vidljivi Bog čak i za one ljude koji još uvijek nisu dovoljno duhovno osviješteni i nemaju nikakve mogućnosti da se približe Bogu. Ipak, čak i tako, Bog i Isus Krist ostaju i dalje Jedno, te On nikada neće biti dvoje, jer je Isus Krist samo Božija vidljiva prezentacija za sve ljude, odnosno drugim riječima, Isus Krist dolazi od Svoga Nebeskog Oca i nikad nije i nikad neće biti Izvor ili Stvoritelj!

Također, sa druge strane, budući Boga nikad i nitko nije vidio, jer do uzvišenog Allaha pogledi ne dopiru, i jer je Bog iznad svega, na sudnjem danu i poslije njega, neće se moći vidjeti nikakav drugi Bog, osim jednog i jedinog "Sina Božjeg", a to je onaj koji se rodio po duhu, a uskrsnuo od mrtvih. Dakle, niti se rodio, niti je umro, u duhu se pojavio u ljudskome tijelu, poslije uskrsnuća ostaje vidljiv na svim svijetovima! 

Da li Jedno može biti dvoje?

Drugo sporno pitanje je o dvojnosti ili čak trojnosti Boga, te iz tog razloga se takozvani vjernici i ostali interpretatori istine upuštaju u dijaloge, u kojima tvrde ili osporavaju božanstvenost Isusa Krista, budući da Bog nikada ne može biti podjeljen na dvoje ili troje, pa u kontekstu toga su u pravu ovi koji tvrde da je Bog JEDAN, međutim, također, po logično-razumnoj komponenti naše svijesti možemo zaključiti da Isus upravo to i kaže, da između "Njega i Oca" nema razlike što implicira zaključak na jednakost ili "Jedno". Dakle, istina je da se u (h)krćanskoj crkvi i među vjernicima pojavila zabluda o troosobnosti Boga, sa kojom su Bog i Isus Krist dvije osobe, plus "Sveti Duh", koja kao takva je čista neistina i manipulacija, ali ova neistina i manipulacija opet ne dolazi od Isusa ili iskrivljenih svetih spisa, već od čovjeka naravno i njegove loše i pogrešne obaviještenosti. Također, sa druge strane, muslimani ili pripadnici Islama pogrešno tumače svoju (pod navodnicima) objavu, kao i mnogo lažnih tvrdnji i doktrina koje su se pojavile u njihovim redovima.
Još kad uz to sve znamo da i mnoge duhovne škole koje uglavnom dolaze iz istočnih zemalja su također pod lažnim i pogrešnim doktrinama, onda je sasvim logično što nitko ne razumije i pogrešno interpretira ulogu i svrhu našeg zajedničkog Isusa Krista, koji je, poslije uskrsnuća, vidljivi Bog za sve ljude.

 

Uskrsnuće/Uzašašće

Što je najgore od svega, čin Uskrsnuća/Uzašašća je je poptpuno postao nebitan i nevažan za gotovo sve pripadnike bilo kojeg vjerskog opredjeljenja, a upravo ovaj čin je jedinstven i od neprocjenjive vrijednosti za sva živa bića u cijelom univerzumu iz dva razloga:

Božije Otjelovljavanje

Kao što smo već u gornjem dijelu teksta dosta toga pojasnili, ovdje ćemo još samo da nadopunimo.
Budući da je Isus Krist začet po "Duhu Svetom" ili po Allahovoj volji ukoliko koristimo muslimansku terminologiju, i budući da je Isus Krist uskrsnuo/uzašao treći dan iz groba, On ostaje vidljivi Bog za sva vremena, odnosno, Bog koji je Čisti Duh u osobnosti Isusa Krista dobija svoju vidljivu prezentaciju za sve ljude. Bez čina uskrsnuća/uzašašća se nebi mogla desiti ova transformacija, odnosno, Bog/Otac i Isus Krist nikada nebi mogli postati JEDNO. Iako Isus Krist je u toku još svoga fizičkog života se potpuno produhovio, budući da se potpuno predao Bogu/Ocu i potpuno se apsorbirao u Božiju volju, te je već tada bio JEDNO sa Bogom, što je On u toku svoga fizičkog života to i izjavio, da nema razlike između Njega i Oca, ipak, svojim uzašašćem je to i potvrdio!
Ovo je jedinstven događaj u ljudskoj povijesti za sva vremena, i ovako nešto se nikada ranije nije, niti će se desiti u budućnosti, da je se Bog koji je "Čisti Duh" utjelovio i postao vidljiv za sve ljude.
Isus Krist je i dan-danas vidljiv za sve ljude, iako nije više fizički prisutan na zemlji, ali predavanjem ili zazivanjem Isusa Krista, Bog će se Osobno prikazati/ukazati u "Sinu Božjem"..
Prije pojave Isusa Krista i Božijeg otjelovljavanja u Isus Kristu, ljudi (vjernici) su mogli zazivati i moliti se Bogu, ali budući da je Bog Čisti Duh nisu Ga mogli vidjeti ili realizirati dok se nebi poptpuno produhovili ili drugim riječima, postigli božansku svijest (određeni stepen ljubavi u svom biću) da bi ga mogli doživiti. Poslije Božijeg utjelovljavanja u Isusu Kristu, svatko, ali apsolutno svatko može vidjeti i ugledati Boga, čak i da nije jako duhovno osviješten ili do kraja predan Bogu, i ovo je jedan od najsamilosnijih čineva koje je Bog Osobno učinio za sva živa bića u cijelom univerzumu, radi silne Njegove ljubavi prema svima i radi guste duhovne tame koja vlada na zemlji.

Dakle, dovoljno je samo zazivati ili moliti se "Sinu Božjem", koji će se pojaviti ili ukazati na pravi put, dok sa druge strane, ukoliko vjernik se  moli Bogu/Ocu koji je Čisti Duh, biti će također upućen na Isusa Krista, jer Isus Krist je fizičko utjelovljenje ovoga puta koji jedino vodi do Boga!

Spasenje

Druga neprocjenjiva važnost Isusa Krista ili Božijeg otjelovljavanja i njegovog čina Uskrsnuća/Uzašašća je u "Spasenju", jer niti jedan čovjek na svijetu, koji je živio i koji živi ili će živjeti se ne može vratiti Bogu bez Uskrsnuća/Uzašašća ili po muslimanskoj terminologiji uzimanja od strane Allaha, a ako ćemo koristiti duhovnu terminologiju bez Oslobođenja ili savršenstva.
Dakle, bez obzira odakle dolaze vjernici i koju objavu da slijede, bez obzira koje ime od Boga da koriste ili mu se mole/klanjaju, nitko neće moći okončati uspješno svoju misiju života, odnosno vratiti se Bogu ukoliko nije predhodno uskrsnuo/uzašao, pa iz tog razloga Isus Krist i kaže, da nitko ne dolazi Ocu osim po i kroz Njega.
Iako konvencionalni vjernici koji slijede određenu objavu, kao i ostali tragaoci za duhovnim znanjem koji slijede neki od duhovnim procesa računaju, da njima vjerojatno ne treba Isus Krist, budući da svaka vjerska grupacija računa da će postići oslobađanje/uskrsnuće/stapanje ili kako već tko naziva svoje uzdignuće, ipak, ovo je najveća neistina i čista manipulacija, jer bez obzira što pojedinci su jako napredni u duhovnoj spoznaji ili u svome vjerničkom opredjeljenju, ipak, jedino pravo i istinsko Spasenje je moguće kroz Isusa Krista, i tko se ne Spasi ili ne uskrsne/uziđe uz i kroz Isusa Krista, taj ne može imati svoje Spasenje, odnosno, ne može se nikada vratiti Bogu što implicira zaključak, da misija ili cilj života nije postignut.

Na žalost, radi sistemske maipulacije i izvrtanja istine, kao i radi puno lažnih i obmanjujučih interpretacija koje su se pojavile u svim vjerskim grupacijama, Isus Krist ostaje gotovo sasvim potisnut ili zanemaren, a ukoliko se eventualno i priznaje On kao takav nije do kraja prepoznat, a opet bez Isusa Krista i Njegovog puta nitko ne može se približiti Bogu.

Jer, upravo cijela poenta svake objave, kao i bilo kojeg duhovnog pravca ili procesa je u tome, da vjernik (pojedinac) ostvari svoje uskrsnuće/uzašašće, jer kako vjernik se može približiti Bogu koji je čisti duh, ukoliko ne umre jednom zauvijek u fizičkom obliku, ali zato sa druge strane ne uskrne/uziđe u vječni život za koji mu je Isus Krist neizostavna karika!

Da bi vjernik (posvečenik) doživio svoje uskrsnuće/uzašašće uz i sa Isusom Kristom, vejrnik kao prvo mora slijediti put Isusa Krista, koji je u toku Svoga zemaljskog života demonstriaro kroz praksu i realizaciju kako se slijedi Njegov put, a budući da nema razlike između Isusa Krista i Oca/Boga, jer je ovo "JEDNO", slijedeći put Isusa Krista se slijedi u stvari put Boga/Stvoritelja/Allaha/Krišne.
Put Isusa Krista koji je demontriran za sve ljude u praksi i realizaciji je bio u potpunom predavanju Očevoj volji, kao i nesebičnoj ljubavi prema bližnjima.
Samo slijeđenjem puta Isusa Krista vjernik (pojedinac) može reći ili smatrati da priznaje Isusa Krista, dok priznavanje riječima ili deklarativno što je slučaj većine vjernika danas se ne može pronaći niti Isus Krist, niti Njegov put.


Međutim, ukoliko smo ovo sve do sada ispravno shvatili i ukoliko bi se mogli složiti da sve do sada što smo izložili odgovara Čistoj Istini, ostaje nam vjerojatno najbolnije pitanje o jednoj neizostavnoj činjenici u kojoj će se početi slamati koplja u različitim i oprečnim mišljenjima i interpretacijama, a pitanje je da li je Isus Krist i zašto ukoliko jeste, različit od ostalih poslanika ili duhovnih učitelja, odnosno, zašto je On različit od sviju ostalih?

Ja sam put, istina i život

Kao i do sada cijelo vrijeme, ovo je još jedna od tvrdnji Isusa Krista, oko koje se također vode pravi mali vjerski ratovi i religiozni sporovi i dijalozi, koji također bacaju sumnju na lošu obavještenost i interpretaciju Istine, a ne na pogrešnu ili iskrivljenu objavu, jer je sa objavom i riječima Isusa Krista sve u redu, ali na žalost, vjernici i ostali interpretatori istine ovdje imaju velikih problema.
Dakle, ono što Isusa Krista odvaja ili razdvaja od svih ostalih poslanika ili učitelja, kao i općenito od bilo tkoga je u činjenici, da Isus Krist je također i "Spasitelj", odnosno "Iskupitelj" što smo već objasnili, te finalnog zaključka da bez Isusa Krista koji je: istina, život i put; nema dolaska do Boga, odnosno, "Božije Sinovstvo ili Gospodarevo Ropstvo" se ne mogu realizirati; ili ako ćemo po duhovnoj terminologiji, nema sjedinjenja između Boga i čovjeka!

Odakle sad ovo i kako; pitat će se vjerojatno neki!?

I da li to znači da pripadnici ostalih religija ili duhovnih  ubjeđenja su duhovno hendikepirani, budući da oni ne prihvataju Isusa Krista kao svog poslanika, mada Ga priznaju sa druge strane (barem poneki), a da ne govorimo o tome da On nije njihov Iskupitelj ili Spasitelj, kao niti "JEDINI" put do Boga?

Ovdje opet samo radi loše obaviještenosti i vjerske arogancije i oholosti se pojavljuju različite kontradiktorne tvrdnje i pokušava se istina izvrnuti, odnosno protumačiti na osobnoj razini, budući da Isus Krist nije specifičan po svojoj formi ili izgledu, jer bi se umjesto Njega u tom slučaju mogao pojaviti bilo tko, već po onome što je Isus Krist u praksi i realizaciji!

Put

Budući da je Isus Krist Osobno demonstrirao živi put koji svaki vjernik mora da prođe, bez obzira kojoj vjerskoj organizaciji ili duhovnom pokretu da pripada, On je u toku svoga fizičkog života utjelovio ovaj put, jer sa potvrđavanjem svoga "Sinovstva" i potpunim predavanjme Očevoj volji je demonstrirao Osobno kako svaki vjernik/posvećenik treba da slijedi put, gdje je Isus Krist i tražio od svojih učenika da Ga slijede.
Nažalost, opet radi pogrešnih učenja, izvrtanja istine i sistematične manipulacije, put Isusa Krista se pokušava prikriti, budući da se stoljećima već nude razne vještačke alternative kroz koje će takozvani vjernik naizgled biti na pravome putu. Jedna od njih su crkvene organizacije i raznorazno svećenstvo koje se stavilo samo naizgled u Božiju službu, koje je kao takvo zamijenilo živi put Isusa Krista, a umjesto toga ponudilo vjernicima takozvano redovno bogoslužje. Iako Isus Krist Osobno nije oformio niti jednu vjersku organizaciju, kao što nije izgradio niti jeden vjerski objekat, jer naravno, da je Isus Krist gradio crkve i ostale vjerske objekte kada bi stigao da demonstrira živi put kojim svaki vjernik mora ići, ipak, vjernici su odbacili živi put Isusa Krista i mnogi počeli redovno posjećivati crkve.
Iako čak i prvi Isusovi učenici, kao i učenici od učenika nikada nisu formirali niti jednu crkvenu organizaciju, kao nit jedani vjerski objekat, osim što su išli od čovjeka do čovjeka i demonstrirali živi put koji je Isus Krist ostavio iza Sebe, te su na tom putu svi bili proganjani, mučeni i ubijani, da bi doživili/imali svoje Spasenje i Uskrsnuće, gdje Isus Krist također kaže; "da tko je na Njegovom putu će proći slično kao što je prošao i On Sam", ipak, takozvani vjernici računaju da njima ne treba put i uskrsnuće već formalnim priznavanjem Isusa Krista i periodičnim odlaskom u neku bogomolju će kompezirati sve.
Ovo je najveća laž i neistina, i ako ljudi konačno ne shvate da su prevareni, nikada neće moći slijediti put Isusa Krista, imati svoje spasenje i uskrsnuće, niti se približiti Bogu.

Život

Tko ne slijedi put Isusa Krista, odnosno, tko ne prizna Isusa Krista;- a može ga priznati jedino ukoliko slijedi Njegov put, taj nikada neće postići svoje Uskrsnuće, kao što neće ni otići u život vječni. Iz ovoga razloga Isus Krist kaže da; "onaj tko Njega prizna živjet će, iako je fizički umro, dok onaj tko živi bez Njega (njegovog puta) je već praktično mrtav, samo se čeka još zvanično da se i potvrdi.
Dakle, opet radi vješto planirane manipulacije i izvrtanja istine se želi prikazati da vjernik treba samo formalno priznati Isusa Krista i odlaziti redovno u neki vjerski objekat, ali to nije put i na takav način se ne može postiči Uskrsnuće, koje je neophodno da bi vjernik prešao u vječni život.
Da bi vjernik prešao u vječni život i doživio svoje uskrsnuće, pojedinac mora se početi odricati ovosvjetovnih udovoljavanja, kao i ostalih zadovoljstava, jer kako vjernik može biti na živom putu Isusa Krista ukoliko gleda samo na fizičku udobnost!?
Kao drugo, kako vjernik može u potpunosti prihvatiti Očevu/Božiju volju i produhoviti svoje postojanje, jer put Isusa Krista i jeste u tome da prihvatajući Očevu volju se potpuno produhovio i postigao Svoje "Sinovstvo", a "Uskrsnućem" to i potvrdio, što svaki vjernim mora ostvariti u toku svog fizičkog života ukoliko želi vječan život, ako, sa druge strane, takozvani vjernici trče samo za fizičkim udovoljavanjima i materijalnim aspiracijama.
Dakle, Isus Krist je vrata za vječni život, a kroz ova vrata se može jedino proći kroz prihvatanje Očeve volje i slijedjenjem puta Isusa Krista, te se na svakom pojedincu život treba ocrtavati kroz potpunu preobrazbu i transformaciju u "putu".

Istina

Ukoliko smo uspjeli shvatiti pravilno ovo sve do sada izloženo, onda nam je također jasno što Isus Krist podrazumjeva kada kaže da je On istina. Budući da se danas vode pravi mali vjerski ratovi, dijalozi i međuvjerska neslaganja, ali, također, sa druge strane, pokušava se prikriti ili umanjiti put Isusa Krista kroz lažne alternative, Isus Krist kaže da je On jedina istina, također, da je Njegov put jedino vodi do istine.
Dakle, nema druge istine, osim Isusa Krista, budući da Isus Krist i Bog/Stvoritelj/Allah/Krišna su "JEDNO", te vjernici moraju konačno shvatiti da ljude ne može ništa približiti Bogu, kao što ne mogu postići svoje uskrsnuće, dok ne prihvate Isusa Krista kao svoga Spasitelja ili Boga, a prihvatanje Isusa Krista znači slijeđenje Njegova puta.

Druge istine nema, osim ukoliko ćemo Isusa Krista zvati lažovom, ili se služiti još perfidnijim metodama u kojima ćemo pobijati Njegove riječi kao oskvrnjene ili iskrivljene.

Put Isusa Krista

Što je to Isus Krsit podučavao, odnosno, koji je to put ostao iza Njega?

Isus Krist je imao samo dvije zapovijedi koje je Svojim fizičkim primjerom demonstrirao. Budući da je sve predhodne objave, kao i poslanike prije Njega potvrdio, gdje Isus Krist kaže da nije došao da promijeni niti jedno slovo zakona, dakle, iza Isusa Krista nije ostala nikakva nova religija ili neko novo vjersko ubjeđenje, već jedino i eksplicitno put, koji se sastojao u samo dvije osnovne stavke:

1. Ljubi Gospodina Boga svojega  svim srcem svojim, i svom dušom svojom , i svim umom svojim.

Prva i najvažnija zapovijest ili Kristovo učenje je da se ljubi Bog, te iz tog razloga se postavlja pitanje, da li možda u nekim drugim takozvanim  religijama, duhovnim pravcima ili školama ovo učenje nije prihvačeno kao mjerodavno ili legitimno? Naravno da jeste, jer ne postoji niti jedna božanska objava ili knjiga koja tvrdi da je drugačije, pa u kontekstu toga, onaj tko vrši ovu prvu zaposvijest je već na putu Isusa Krista, odnosno, pronašao je Krista u svojoj unutarnjoj vjeri.

Budući da se danas vode sporovi i dijalozi između takozvanik kršćanskih i muslimanskih lidera ili predstavnika, kao i između ostalih vjerskih grupacija u kojima se želi dokazati ili pokazati da ima neki drugi put osim Isusa Krista, međutim, to ne odgovara istini, budući da je jedini Isus Krist JEDNO sa Bogom/Ocem, odnosno, Njegov put se nalazi u svakoj razotkrivenoj objavi.
Poslanik Muhamed a.s. je također bio na putu Isusa Krista, budući da je širio živi islam ili živi put, kao i potpuno predavanje Bogu što se po muslimaskoj terminologiji zove predavanje roba svome Gospodaru.
Isto kao i takozvani kršćani koji su prestali slijediti put Isusa Krista, ali zato redovno počeli posječivati crkve, takozvani slijedbenici Islama su prestali slijediti živi put svoga poslanika, ali su zato redovno počeli posječivati svoje vjerske objekte.
Iako uzvišeni Allah u Kuranu izričito naređuje da se slijedi put Isusa Krista i da je to Njegovo upustvo, takozvani muslimani izmišljaju neke svoje imaginarne puteve, koji ih nikad i nigdje neće dovesti.
Također, sa treće strane, razni duhovni lideri ili vođe koji, uglavnom, dolaze iz Indije izmišljaju svoje neke takozvane alternative, koje će im kompezirati put Isusa Krista, međutim, ovo je također laž i neistina, budući da nema drugog puta osim i kroz Isusa Krista. Ali to ne znači da se Isus Krist ne nalazi u Svetoj Objavi kao što su Vede, ipak, sljedbenici raznih procesa, joga ili duhovnih škola Ga moraju pronaći prvo ili sa druge strane, zazivati Osobno Isusa Krista sa kojim će se utjelovljeni put ukazati pojedincu.

Radi zabluda, vjerske arogancije i općenito radi nesitine koja kruži u vjerskim redovima, put Isusa Krista se ne može prepoznati i što je još gore u večini slučajeva se potpuno odbacuje kao nevalidan ili nelegitiman.

Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe

Druga najvažnija zapovijest, koja se može također naći u svim relevantnim objavama, te iz tog razloga, onaj tko implementira ovu zapovijest u praksi je već na putu Isusa Krista, bez obzira iz koje religiozne grupacije ili učenja da dolazi.
U Islami je to objašnjeno kroz davanje zekata/milostinje i sve ostale službe koje se vrše za svoga bližnjeg.
Međutim, kako vjernik/posvećenik može davati zekat ili ljubiti bližnejg svoga kao samog sebe, dok ne počne da se odriče i dok nije na živome putu, kada sa gleda da zadovolji svoje osobne materijalne aspiracije!?
Ako će ljubiti bližnjega svoga kao samog sebe, to onda znači da ako je pribavio sebi neku materijalnu korist mora pribaviti i drugome!
Također, ako će neko sticati ili zgrtati materijalna dobra, onda mora proporcijonalno povećati davanje zekata/milostinje svojim bližnjima, jer se u protivnom ne može slijediti živi put.
Dakle, iako živi put Isusa Krista nalaže da se ljubi bližnji svoj kao sam sebe, po muslimanskoj terminologiji pomaže kroz zekat i skrb, takozvani vjernici su počeli ljubiti ili sami sebe, ili vjerske objekte i redovno prilažu dobrovoljne priloge i donacije, iako im to nigdje i nikad nije rečeno!
Sa druge strane, vjerske organizacije povećavaju svoja materijalna dobra, koje bi opet trebali darovati i donirati kroz zekat ili ljubav prema bližnjem svome, ali se to u praksi ne čini, što na kraju krajeva vjernika/posvećenika udaljava od pravog puta.

Ljubav prema bližnjem svome je generalno u svojoj suštinin najvažnija zapovijest, čak se može staviti i prije prve u kojoj se traži ljubav prema Bogu, jer budući da ljudi su danas u većini slučajeva jako udaljeni od Boga i pod lažnim su doktrinama, jedino ljubav prema bližnjiem svome može još u čovjeku probuditi duboku vezu sa Bogom. Osim toga, ukoliko smo svjesni činjenice da mi svi imamo istog Stvoritelja ili Oca i da je u nama ista božanska iskra, onda to automatski podrazumijeva da smo svi  braća i sestre po Bogu. Ukoliko nećemo ljubiti jedne druge kao sami sebe, kako tek onda možemo ljubiti našeg nebeskog Oca ili Stvoritelja!?
Također, u većini duhovnih organizacija ili pokreta se forsira i potencira na hramskom obožavanju, kao i na bogoslužju koje je primjereno njihovim vjerskim ubjeđenjima kao apsolutna istina, ipak, iako je točno da je Bog prisutan Svuda, budući da je On Stvoritelj neba i zemlje, te da ga se može pronaći na svakome mjestu, On se također po najviše i najprije može pronaći u svakom čovjeku, te iz toga razloga Isus Krist kaže da se ljubi drugi kao sam sebe, jer ljubeći jedne druge mi u stvari ljubimo Boga!

Zaključak

Dakle, uistinu je bez razložno i krajnje neinteligentno, da nekažemo glupo do kraja, da se ljubitelji Istine svađaju i prepiru oko nečega što za sve ljude na zemlji je sinonim, odnosno, isto značenje, život i put, bez kojeg nema uopće nikakvih mogučnosti da se približimo istini ukoliko sa druge strane, ovaj Put Ljubavi (put Isusa Krista) ne postane naš osobni put!


Bez obzira sa koje strane čovjek da krene i bez obzira koju  Objavu da slijedi, uvijek je jedna te ista težnja, misija i cilj, a to je da se pronađe ovaj Jedini Put koji vodi do našeg zajedničgog Oca, Gospodara, Voljenog, Allaha, itd,, a pravi put se ne može dobiti ili steći rođenjem ili suhoparnim spekulacijama, kao i akademskim proučavanjem ili čitanjem, kao niti mlakim prakticiranjem vjere, već jedino i eksplicitno njegovim slijeđenjem, pa u kontekstu toga, kada ljudi shvate ovu Istinu i počnu je implementirati u svojim životima, svi ljudi će se susresti na istom putu, bez obzira kako ga zvali i koju vjersku terminologiju koristili, a taj jedini put je Put Ljubavi, jer Bog ili Stvoritelj i jeste Ljubav, te čovjek ako hoće da vidi ili upozna svoga Stvoritelja mora konačno i bezuvjetno početi Ljubiti!

Audioizdanje knjige „Put Kristu“ - 01 - Božja ljubav prema čovjeku

VAŠA REAKCIJA?



Facebook razgovori