"Život ili Smrt"; - ili se to nama samo tako čini?
"Život ili Smrt"; - ili se to nama samo tako čini?
Živjeti da bi se umiralo ili umirati da bi se živjelo

Na ovo vječito kontraverzno pitanje, na koje je naizgled jako teško dati neki adekvatan odgovor,  odgovor kada je u pitanju "Život i Smrt", ljudi često ne žele da ga budu svijesni, odnosno osjećaju izvjesnu dozu nelagode i straha, jer sve što čovjek ne poznaje ili ne razumije najlakše je ne biti svjestan ili barem pokušati što manje razmišljati o tome. Kontradikcija se utoliko veća stvara što čovjek bi prihvatio jednu krajnost, kada se radi o životu, ali jako teško prihvata drugu krajnost u vidu smrti, a opet sa druge strane svjestan je da se one uvijek međusobno isprepliću.
Da li je uistinu tako? Da li se ove dvije krajnosti zaista isprepliću ili možda je samo kriva percepcija?
Da li možda život dolazi samo iz smrti, pa je život taj koji ne postoji ili sa druge strane smrt je ta koja dolazi iz života, pa ona kao takva ne postoji?
Iako je sve kontradiktorno i zamršeno, opet sa druge strane svi smo svjesni da su obadvije krajnosti prisutne. Jesu li uistinu prisutne ili nam se samo tako čini!?
Da bi dobili  adekvatan odgovor na ovo pitanje trebamo obadvije krajnosti biti svjesni, odnosno poznavati njihove razlike!

Laž:                         

Smrt je fenomen koji se pojavljuje sam od sebe. Nitko ne zna odakle dolazi niti kuda završava. Što je najčudnije od svega, nitko je još nikad i nigdje nije vidio!

Da bi vidio netko smrt, ukoliko ona postoji uistinu, onda taj subjekt koji je promatra mora takoder biti mrtav. Jer kako nešto što je živo može vidjeti nešto što je mrtvo!? Ukoliko je to moguće, onda bi ovaj zaključak implicirao odgovor da i smrt može vidjeti život, pa u tom slučaju nije velika razlika, živ ili mrtav mogućnost percepcije neće izostati.

Ipak sa druge strane, dosta ljudi će reći kako su je svjesni, odnosno primjećuju je svakodnevno. Da li je uistinu tako, ili im se samo čini!?

Ukoliko smrt uistinu postoji, postavlja se pitanje odakle ona dolazi? Iz smrti ili iz života?

Ukoliko smrt dolazi iz smrti, odakle se onda pojavljuje život? I kako nešto što je mrtvo može da se uopće pojavi?

A ukoliko smrt dolazi iz života, postavlja se drugo pitanje, kako nešto što je živo može proizvesti nešto što je mrtvo, odnosno ukoliko je to moguće, onda takoder  i smrt može stvoriti život, jer ako nešto što je živo može proizvesti nešto što je mrtvo, onda po zakonu reciprociteta takoder, nešto što je mrtvo može proizvesti nešto što je živo!?

Komplicirano, zar ne!? Kako sada stvari stoje, smrt kao sastavni pojam života, kao da se nekako želi nametnuti sama od sebe, je poprilično komplicirana. Da li je komplicirana uistinu, ili se nama samo tako čini!?

Da bi društvo razjasnilo ovu paradigmu, koja se nekako sama od sebe nameće i kao da je vještački usađena u svijest ljudi, dolazimo do takozvanom fenomena "slučaja". Po ovoj opće prihvaćenoj paradigmi, barem većinski prihvaćenoj u znanstveno naučnim krugovima, pa i šire, teorija slucčja sasvim lijepo daje odgovore na ovakva kontraverzna pitanja, kada se radi o životu i smrti. Daje li uistinu odgovor ili se to nama samo čini!?

Teorija slucaja kaže: " Da sve što je stvoreno, odnosno živo dolazi iz nestvorene, odnosno ne žive matrije": Drugim rijecima, život dolazi iz smrti ili ako ćemo se lijepše izraziti, >iz nešto što ne postoji pojavljuje se nešto što postoji  Ukoliko je to točno, onda po istoj teoriji slučaja nešto što postoji može proizvesti nešto što ne postoji! Može li uistinu nešto što postoji stvoriti nešto da ne postoji, ili se to nama opet samo čini!?

Ukoliko može, onda smrt ima primat nad životom ili pak sa druge strane, život se može po teoriji slučaja revanširat smrti, pa opet vrlo važno, živ ili mrtav sve se na kraju na isto svodi. Svodi li se uistinu ili se to nama opet sve samo čini!?

Komplicirano opet sve, zar ne!?

Smrt kao fenomen koji se nekako uporno nameće u svijest ljudi, pravi sa druge strane dosta zbrke ili možda zbrke nema, već samo imamo pogrešnu percepciju!?

Međutim, da bi pokušali uvesti malo reda u cijelu ovu priču, pokušat ćemo pronaći valjane dokaze za fenomen zvanu smrt, odnosno, ukoliko ona postoji, onda negdje i nekakav njen dokaz mora također postojati! Postoji li uistini neki valjan dokaz?

Ali, da bi prvo uopće pokušali tražiti dokaze, mi moramo točno definirati što to smrt jeste? Po opće prihvaćenoj naučno-zdravstvenoj teoriji, smrt je stanje u kojem život prestaje, a to znači da jedinka prestaje biti svjesna sebe, odnosno sve životne funkcije nestaju, pa tako i rad mozga ili cerebralnog korteksa.

Da li je ovo uistinu smrt onda?

Ukoliko jeste, onda život eksplicitno ovisi od svijesti, jer po ovoj opće prihvaćenoj teoriji ispada, da kada nema svijesti, odnosno kada jedinka nije više svjesna sebe;- nema ni života. To je znači smrt!

Ukoliko jeste, onda život takoder eksplicitno ovisi od mozga, odnosno svijest dolazi iz cerebralnog korteksa, ali ovo nam daje eventualno odgovor odakle dolazi život, dok sa druge strane ne daje odgovor odakle dolazi smrt? Također vidimo da bi smrt uopće bila prisutna, mora biti neka svijest također prisutna, jer ukoliko nema svijesti što onda znači sama smrt?

Budući da ne možemo odrediti odakle se točno pojavljuje smrt, ali također sa druge strane vidimo da u svakom slučaju pojavljuje u svijesti, onda nam ostaje jedino da tražimo dokaze odakle se pojavljuje ta svijest, da li  ona uistinu dolazi iz cerebralnog korteksa ili se to nama samo tako čini!?

Ukoliko se život pojavljuje iz svijesti, a svijest se pojavljuje iz mozga ili cerebralnog korteksa, onda to implicira zaključak da bi se život pojavio, odnosno svijest sa druge strane, mozak ili cerebralni korteks moraju biti razvijeni ili dovoljno formirani. Mora li mozak ili cerebralni kortekst biti formiran da bi se život pojavio?

Po ovoj opće prihvacenoj paradigmi to bi značilo, da sve što nema dovoljno razvijen mozak ili cerebralni korteks je mrtvo. Da li je uistinu tako?

Ukoliko nije, a nije, budući da se mozak ili cerebralni kortekst ne mogu pojaviti iz smrti da bi nastao život, već upravo suprotno, onda se svijest ne formira u mozgu, a život ne započinje takoder tu, pa onda nije dobra ni definicija smrti u kojoj se kaže, "da je smrt stanje u kojoj prestaju sve životne funkcije, odnosno rada mozga ili cerebralnog korteksa."

Dakle, što je onda smrt, jer trebala bi biti opozit životu, ali gdje da nađemo dokaze za to?

Ostaje nam jedino onda mogućnost da zavirimo opet u teoriju slučaja u kojoj se kaže da: "sve nastaje iz ničega, a život iz nežive materije ili smrti". Da li je neživa, ili se to nama samo opet čini? Ukoliko je neživa, onda je mrtva, zar ne!? Ali, da vidimo prvo od čega se materija sastoji, da bi mogli znati je li uistinu mrtva?

Dakle, materija po sve prihvaćenoj naučno znanstvenoj teoriji sastoji se od: atoma, a atomi se sastoje od protona, neutrona i elektrona, itd. Da li su ovi elementi mrtvi? Ne! I te kako su živi, pa iz tog razloga kruže po svojim točno utvrđenim putanjama. Da li imaju mozak ili cerebralni korteks? Ne, ali ipak su živi!

Dakle, gdje onda da pronađemo dokaz za smrt, kada vidimo da je sve živo?  Ili se to nama samo čini, da ona usitinu postoji!?

Dakle, smrt kao fenomen za sada nema niti jedan valjan dokaz i nigdje u prirodi se ne može naći nista što bi je dokazalo, osim u svijesti ljudi kao da je nekako umetnuta.

Istina:    

Svuda okolo nas primjećujemo samo život. Što god čovjek promatra ili sa čime se susreće;- sve je živo! Pa naravno, život ne može proizvesti smrt, a smrt također ne može doći od nikuda. Ono što čovjek doživljava kao smrt je samo kriva percepcija, odnosno ne poznavanje istine ili pravog stanja stvari. Budući da materija kao energija koja se stalno transformiše i prelazi iz jednog stanja u drugo daje ponekad krivi odraz u kojem svijest doživljava takvu transformaciju kao smrt, ali sa druge strane, čak i to što se transformiše je oper živo. Jer ukoliko nije živo, ne bi se moglo niti transformisati. Dok svijest ostaje također uvijek prisutna, bez obzira na sve transformacije koje materijalna energija čini. Pa naravno, mora ostati, jer kako bi inače primjetili te transformacije. To u praksi znači da upravo ta svijest jeste život i bez svijesti ništa ne postoji! Kao i u stanju dubokoga sna, kada svijesti nema;- također nema više ničega, ali to ništa nije smrt, jer ništa je uvijek samo ništa. Sa druge strane također, ništa ne može postojati jer upravo ta svijest neda da ostane sve samo ništa!

Dakle, postoji samo svijest, a sve ostalo je ništa, odnosno kriva percepcija. Svijest doživljava život, u svijesti se pojavljuje fenomen smrti. Također, svijest ostaje i poslije okončanja fizičkog života, jer cijela materijalna egzistencija i jeste samo odraz koji dolazi iz svijesti.

Budući da svijest samo jeste, a sve ostalo nije, to implicira drugo pitanje što to svijest u svojoj genezi onda jeste, ali isto tako zaključak da bi se došlo do odgovora na ovo pitanje, sama svijest se mora dizati ili usavršavati, jer bez iste te svijesti nije moguće niti doći do odgovora!

Smrt je zaista fenomen koji dolazi iz prirode ili samo odraz transformacije materije?

Samo nam istina treba!!!

VAŠA REAKCIJA?

Comments

http://refleksijasvijesti.com/assets/images/user-avatar-s.jpg

0 comment

Write the first comment for this!