Da nije žalosno bilo bi smiješno...
Svijet u kojem živimo

Da nije žalosno, bilo bi stvarno smiješno, ali toliko je žalosno, da smijat se i radovati u svijetu u kojem živimo, je velika glupost...

Ljudi su toliko slijepi, nezainteresirani...utučeni i iztraumatizirani, da više ništa veze sa vezom nema, već se život živi samo da se preživi, a ne da se živi kako treba da se živi...

Ima toliko primjera koji mogu dokazati agoniju ljudskog života, našeg trenutačnog položaja i svih mizerija kroz koje prolazimo, ali jedan samo primjer ću uzeti u obzir, da nebi razvlačio i odugovlačio...i da nebi odma smak svijeta proglasio...

Naime, zdravsto ili medicina, jer živimo u vremenu teških malignih oboljenja, opaki tumori, smrtonosne vrste leukemije, virusi, zračenje i radijacija, talasi i frekvencije, staklenik i zagrijavanje, potresi, tsunamiji, zemljotresi...poplave, požari...kriminal, mito i korupcija...itd, itd...

Kada si zdrav, nije te ni briga, ali kada se razboliš...i to nedao dragi Bog, teško razboliš, pa moraš ići na operacije, preglede i neke druge medicinske tretmane,...ne možeš otići samo lječniku sa urednom zdravstvenom legitimacijom, već tražiš sponzore, donatore...ili rasprodaješ što imaš, uzimaš kredit i zadužujuš se...

Da bude još crnje, medicinska struka ti ništa ne garantira, operacija košta stotine tisuća eura, pa do nekoliko milijuna...

Dakle, poslije našeg dragog pokojnika, koji se nije izborio za životnu bitku, ostaju dugovi, krediti, rasprodata imovina...i grobari, koji apsolutno nisu više jeftini...

Situacija je, dakle, takva da ti nitko ne garantira ništa, ali platiti moraš, jer ako ne platiš, možeš samo nadriljekaru ići, a čak i takav voli koji euro da mu se zakiti, pa taj koji euro može ići od sto, tisuću...nekada i desetine tisuća...

Za one koji nisu smrtno bolesni, bolesni jesu, ali hvala, dragome Bogu, nisu baš do kraja usrali motiku sa svojim lječničkim dijagnozama, čekaš mjesecima na lječnički termin, na pregled specijaliste, na ultrazvuk ili snimak glave, na ovo ili ono, da kada dođeš na red...još tri dijagnoze ti pronađu, ali naravno, za svaku dijagnozu čekaš još po nekoliko mjeseci za termin...

Prema tome, liječnik i cijela medicinska struka ili služba se svela samo na to, da za malu gripu, blagu upalu, nedostatak apetita, vitamiski ili mineralni dodatak, dođes kod svoga liječnika, čekaš malo u ordinaciji....cirka od 10 minuta-do 2 sata, i dobiješ blagu terapiju da te malo osvježi i podigne...

Za one koji crkaju,...hitni slučajevi, hitna relativno brzo stiže, u najbližoj ambulanti spase život, ukoliko je moguće, a onda opet od trenutačne situacije, da li si puno bolestan ili osrednje, uzimaš kredite, tražiš donacije, rasprodaješ imovinu, ili sa druge strane, pošalju te kući...i čekaj nekoliko mjeseci do narednoga termina za pregled.

Da bude najžalosnije, jer svi kažu da svijet ostaje i opstaje na mladima, ni mladi, ni trudnice, ni stari...apsolutno nitko nije pošteđen, pa vrlo često možete vidjeti kako djeca, odnosno roditelji od djece traže donacije, kredite, prodaju svoje nekretnine, da dijete uopće ni ne uspije, već samo dugovi ostaju i bol ucviljenih roditelja...

I još na kraju svih krajeva, stiže i Covid 19...eto, hvala dragome Bogu, tko želi da se cijepi, može odma, tkome srce otkaže ili bubrezi, nedao Bog jetra...može sutra,...ili neki drugi dan u mjesecu, ako naravno pacijen izdrži...

Rekao sam da neću do kraja katastrofu proglasiti, jer ne želim da pričam o gladnima, o beskućnicima, o bespomoćnim i najmlađoj populaciji po domovima i sirotištima, o starima koji ukoliko nemaju nekoga svoga, a da ih voli i podržava, žive kao kerovi, jer za dom ili skrb, opet puno moraš imati novca...

 

I onda na kraju, uvijek se pojave ljudi koji kažu uživajte maksimalno u svome danu, nemojte biti pesimisti, nemojte biti negativni, nemojte se brinuti i sekirati, ali...kada vrag dođe po svoje, a nikada se u životu ne zna šta je tkome suđeno, e tad...ljudi ne umiru više dostojanstveno, jer su bili svjesni u kakvome svijetu žive, već tada ljudi...svu nepravdu primjete, nebrigu društva i državnih institucija, pljačke i bezobzirnog bogaćenja, svijeta koji nikome nije mama, već vrlo loša maćeha....

Prema tome ljudi, nije stvar u tome da se treba plakati ili očajavati, ali niti sebičan i nezainteresiran biti, već umjeren, blag i objektivan, kako primjetiš da je tebi danas dobro, a ne vidiš da se drugome smrklo...jer onom mjerom kojom mjeriš, tebi će se isto mjeriti...!?

 

Ova pandemija u svezi Covida 19 i inače sjelokupne agende koja se vrti oko ovoga virusa je samo mala i blaga opomenaa za sve, jer svijet koji smo stoljećima tolerirali, opravdavali, i u kojem smo se ne zainteresirano ponašali dolazi u svoju krajnju fazu, sada svijet traži svoje pristaše, sada svijet traži javno i otvoreno sve one koji su mu već decenijama i stoljećima poslušni bili, koji su mu slijepo vjerovali, i koji su za svu ljudsku muku i nevolju sebični bili...

 

VAŠA REAKCIJA?



Facebook razgovori