Pismo za Dragu Kopića II

Poštovani gospodine Drago!

Ja vam se želim, kao prvo, iskreno zahvaliti na vašem odgovoru, jer to pokazuje da ste karakterna osoba, ali i također da vjerujete/poznajete u ono što govorite i tvrdite. Kao drugo, ja bi vas zamolio da ostanemo u daljnjem kontaktu, bez obzira na razliku mišljenja i iskustva, jer mislim da ova naša konverzacija može pomoći svima, a ponajviše ljudima koje traže i žele dobiti "Čistu Istinu". Ukoliko se vi slažete, ja bi objavio ovaj naš razgovor na svojoj web stranici "refleksijasvijesti.com", jer iako danas živimo u vremenu kada se istina ne cijeni i ne respektira, ipak, radi nekih rijetkih pojedinaca koji traže odgovore o svrsi i smislu života, kao i o konačnoj istini, mislim da će ova konverzacija puno pomoći.  Ukoliko se pak ne slažete, ja ću objaviti samo svoja pisma, dok vaše odgovore neću stavljati na stranicu. Iz ovoga razloga mi nemojte zamjeriti ukoliko pišem eventualno neke poznate stvari, ili ukoliko neke ponavljam, jer kako rekoh, namjera mi je da od ove konverzacije svi izvuku korist, a ponajviše oni najmanji, odnosno oni koji su na samome početku u svojim duhovnim nastojanjima.

Ne znam zašto, gospodine Drago mislite, da ja filozofiram, te da je namjera moga prošloga pisma bila u tome da eventualno samo iznesem neko svoje mišljenje, baš iz razloga što sam se potrudio da vam napišem i objasnim svu suštinu i smisao života, a smisao i suština života nikada ne mogu biti filozofija, već jedino istina, život i realizacija!? Pogotovo iz toga razloga što sam napisao već dosta tema i uradaka na svojoj web stranici, također i sam pripreman knjigu u kojoj želim da obradim sve nivoe svijesti ili dezintete, kako neki vole da nazivaju različita stanja svijesti u duhovnoj samospoznaji, ali kao što ste i sami rekli, jako je malo ljudi koje uopće išta zna na ovu temu, te je namjera knjige prvenstveno za nešto naprednije, iako pišem najprostije i najednostavnije, da bi svi je mogli razumjeti. Također, ne znam zašto mislite da je Indija epicentar duhovnosti ili duhovnih dostignuća, jer upravo budući da iz Indije dolaze silni duhovni učitelji, koji, manje-više, svi na svoj način pokušavaju da objasne istinu dokazuje, da u ovoj zemlji nisu stvari sve posložene, barem kada je u pitanju svrha i smisao života, te kao što sam rekao u prošlome pismu, različite duhovne škole i pravci tvrde i inzistiraju na njihovoj duhovnoj praksi, kao i što svakodnevni vjernici tvrde i dokazuju da je ona njihova vjera ili objava najbolja, te se onda svađaju i ulaze u dijaloge o tome koji su najveći, upravo isto ono što rade yogiji ili duhovni lideri!?

Najveći problem u svemu tome je uvriježeno mišljenje u kojem za neke određene duhovne rezultate je neophodno fizičko vrijeme, ili određena dužina trajanja neke određene duhovne prakse, te se onda i jedni i drugi ponašaju indentično, budući da vjernici pokušavaju dokazati koliko vremena prakticiraju određenu vjeru (idu u crkve ili džamije), dok yogiji sa druge strane govore o godinama prakticirajnja neke duhovne discipline. Još kada uz sve to znamo da i jedni i drugi odlaze na sveta ili izabrana mjesta, primjerena njihovim ubjeđenjima, jer muslimani odlaze na hadž u Meku i Medinu, kršćani u neka određena svetilišta primjerena za njihova vjerska ubjeđenja, dok takozvani duhovnjaci odlaze u Indiju i pokušavaju ovdje posjetiti određene gurue ili specifična mjesta koja pomažu njihovim vjerskim i duhovnim ubjeđenjima.

Dakle, ista praksa se stalno sprovodi, te su svi kolektivno obmanuti, jer svi uporno i konstantno pokušavaju doći do istine, ili smisla i suštine života na individualnim nastojanjima, a u stvari ne primječuju da se svi ponašaju indentično, te onda u ovisnosti koliko je tko spoznao samu suštinu i smisao, bilo svoje objave ili određene duhovne prakse i tehnike, pokušava druge da uvjeri da je upravo istina ono što pojedinac govori, a ne da je samo jedno skromno duhovno/vjersko dostignuće koje je netko postigao. Pogotovo ovoj zabludi su pridonjeli različiti dugovni učitelji, bilo na zemlji, bilo na nekim drugim denzitetima ili nivoima postojanja, budući da uporno i konstantno tvrde da su Isus Krist glavom i bradom, ili povezani sa njim kroz jedinstvo svijesti.

Evo samo nekoliko najpoznatijih učitelja: Sai Baba i Maher Baba; a ima ih još dosta, te evo sada čujem od vas i za Rishija Pulpunija, gdje svi ovi takozvani učitelji govore da su inkarnacije ili osobno Isus Krist, ili ako ništa drugo, da smo svi sa Njim povezani na nivou kozmičkog jedinstva.

Budući da Isus Krist jasno i nedvojbeno govori, da je On Jedno sa Ocem, a ne mi, da Njega tko vidi;-vidio je Oca, a ne nas, ovi takozvani učitelji koji su, na žalost, zavedeni, pokušavaju da nam objasne ili uvjere da je sve relativno na na nivou materijalne precepcije ili uma, te, u stvari, kako sam već i spomenuo u prošlom pismu, pokušavaju da nas uvjere da su oni bog ili ravni njemu.

Ovdje se još jednom potvrđava činjenica u kojoj dolazi do razdvajanja svijetova u kojima postoje dvije strane, na jednoj je Stvoritelj ili Bog, te Njegova živa Riječ koja se može naći u objavama, a na drugoj su svi ostali, odnosno zavedeni, koji misle da mogu biti ravni ili veći od Njega, te iz razloga su ubjeđeni da mogu uz sopstven trud doći do izvjesnih rezultata.

Međutim, dozvolite mi, dragi Drago, da vam pokušam objasniti svu suštinu i smisao, kao i svim ljudima dobre volje, koje žele da čuju i znaju za "Čistu Istinu". Ja bi najviše volio da ljudi prihvate Isusa Krista, kao i Njegovu žrtvu na križu, jer je to najednostavnije objašnjenje, ali budući da većini ljudi ova konstatacija ništa ne znači, jer tko Ga je htio prihvatiti;-taj Ga je već prihvatio, a takvih je malo na ovome svijetu, iz tog razloga ću morati ući u kompleksnije stvari, iako unaprijed znam da čak niti duhovni učitelji ovo ne razumiju, a kamoli obični ljudi.

Zato Isus Krist i poziva sve da se ostave svakih vjersko/duhovno-špekulativnih razmišljanja ili procesa, te da prihvate Njega i da krenu za Njim, jer je Isus Krist život, praksa i realizacija (put).

Da bi se razumjela sva kompleksnost i složenost dragoga Boga, onda mora biti Njegova milost prisutna, a da bi bila Njegova milost prisutna, onda mora biti duboka vjera prisutna, a da bi bila duboka vjera prisutna, onda mora biti ljubav u ljudskom srcu prisutna, a da bi ljubav bila u ljudskom srcu prisutna, onda se mora nesebično služiti. Budući da ljudi ne prihvataju Isusa Krista, jer Isus Krist je otjelovljenje: ljubavi, milosti i služenja; tako što svakodnevni vjernici misle da On njima ne treba, dok takozvani yogiji idu čak i korak dalje u svojoj zabludi, te se proglašavaju Isusom Kristom ili Bogom, morat ću ući u svu kompleksnost materije, i iskreno se nadam da će barem nekolicina ljudi moći ovo iskoristiti.

Međutim, prije nego što krenem sa objašnjenjima i uđem u svu kompleksnost, moram naglasiti da smo mi u ovome momentu dvokomponentna bića, budući da posjedujemo materijalno tijelo i um, ali također i duhovnu komponentu koja se nalazi u svima nama. Kada ste, dragi Drago, rekli, da je na nivou uma sve relativno, onda ste bili sasvim u pravu, jer um funkcionira na dualnostima ili relativitetu, što znači da funkcionira na iskustvima svijesti, te je na nivou uma ili materijalne koncepcije shvatanja jako teško ponuditi cjelovitu istinu, a kamoli da se ona može do kraja spoznati ili razumjeti. Ali isto tako, svaki pojedinac posjeduje i duhovnu komponentu, koju vjernici obično nazivaju duša, te je ona božanske prirode, te upravo ovaj segment ljudi najmanje poznaju, i upravo ovaj segment sile tame hoće da nam sakriju, a upravo ovaj segment može jedini razumjeti istinu do kraja i u cijelosti

Apsolutna priroda Boga

Bhagavan/Otac/Allah

Dakle, o apsolutnoj prirodi Boga gotovo da nitko ništa ne zna, jer je ovo jako teško razumjeti na materijalnoj koncepciji shvatanja, te je također teško i objasniti da bi prosječan čovjek mogao donekle shvatiti, a upravo ovaj segmenat je najbitniji, jer od Njegove apsolutne prirode sve dalje započinje. Apsolutna priroda Boga se ne može razumjeti niti na nivou uma, a kamoli nekim duhovnim praksama i procesima, te iz toga razloga duhovni učitelji izmišljaju neke stvari, jer budući da oni tek zagrebu po površini sve složenosti, a ostalo ne mogu dokučiti, u zabludi i velikom ne znanju sebe proglašavaju bogom ili ravnim njemu. Svakodnevni vjernici, bez obzira kojeg vjerskog ubjeđenja pripadali, izmišljaju također određene stvari, jer ne razumiju svu složenost, umjesto da slušaju i prate živu "Božiju Riječ" koja stoji u Njegovim objavama.

Da bi razumjeli apsolutnu prirodu Boga, počet ću sa navodima glavnog Protagoniste koji govori o Sebi u svojim objavama:

Vede

"U početku biješe Gospod stvorenja i omah za njim biješe Riječ... Riječ je zaista bila vrhovni Braman."

"Ja sam otac ovog Univerzuma, majka, predak i podrška. Ja sam cilj znanja, pročistitelj i slog Om. Ja sam takoder Rig, Sama i Yajur Veda.

Biblija

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.

Kuran

To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu robujte; On nad svim bdi! Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve."(El-Enam, 102-103)

Dakle, u početku nije bilo nitkoga i ničega, jer je postojao samo Bog kroz svoju "Riječ" ili zvuk "Om"; - kako Ga u Indiji zovu, a ova "Riječ ili Om" je Bog u svome neispoljenom stanju. Budući da ne postoji ništa osim Boga, jer postoji samo On kroz zvuk Om ili Riječ, nema također nikakvih krajnosti ili dualiteta, u stvari, nema nikoga više osim Njega, pa zato uzvišeni Allah u časnom Kuranu kaže da do Njega oči ne dopiru, jer u ovome svome izvornom stanju, ionako nema nitko više da bi Ga mogao vidjeti.

U Indiji su poneki duhovni učitelji ovo shvatili i donekle spoznali, te pokušavaju kroz mantranje određene zvučne vibracije da spoznaju Boga, a vjernici kroz ispravno izgovaranje molitve (riječi). U ovome svome ne ispoljenom stanju, stanju sa samoga početka, vjernik/sljedbenik Ga može doživjeti jedino u svome srcu, a ovo srce netko zove duša ili sebstvo, odnosno, duhovna komponenta koja se nalazi u svima nama.

Ovaj slog "Om ili Riječ", je Bog u svome neispoljenom stanju, i ovaj slog Om ili Riječ je naš Otac ili Allah, te ovaj slog Om ili Riječ je latentna svepožimajuća ljubav, bez oblika i forme, ali sa sviješću i inteligencijom.

Dakle, jako je bitno shvatiti apsolutnu prirodu Boga, da bi se mogla razumjeti sva ostala složenost, a apsolutna priroda Boga znači da osim Njega ne postoji apsolutno ništa! To znači da, u stvari, postoji samo "JEDNO ili On", te nema također više apsolutno nikoga da bi mogao biti jedno uz Njega.

Paramatma/Sin/Stvoritelj

Jedno u razlici

Budući da ne postoji ništa i nitko više osim vječnog Boga, Oca ili Allaha, Bog ne može također ništa niti stvoriti, jer ionako nema ništa više osim Njega samoga, te se u ponekim duhovnim tradicijama i svaćanjima ovaj slog Om ili Riječ upoređuje sa okeanom, mirnim i beskrajnim, budući da je jako teško na materijalnoj razini i sa treperavim umom shvatiti nešto što nema niti početak, ali niti kraj. Ovaj takozvani okean je apsolutni Bog, te u ovome beskrajnom okeanu se apsolutno sve nalazi, te iz toga razloga kaže se, da se u Bogu nalazi apsolutno sve!

Da bi nešto moglo nastati, mora se prvo pojaviti "Božanski Ego", budući da je Bog apsolutan i da osim Njega ništa ne postoji ili egzistira, te jedino što postoji i egzistira je sveprisutni ili sveprožimajući slog Om ili Riječ (Otac/Allah),  dakle, ovaj "Božanski Ego" koji se pojavljuje u apsolutu se naziva "Sin" u krćanskom svijetu, a u duhovnim tradicijama "Paramatma, dok je kod muslimana Stvoritelj.

Ovo je najlakše shvaiti na primjeru sna u kojem postoji spavač i sanjani. Dakle, u Bogu se nalazi sve, a prvi sanjani je Sin, odnosno, nitko drugi već Bog Osobno u Sinu, da bi od Sina (Stvoritelja) nastalo sve ostalo. Iz ovoga razloga Isus Krist kaže da se On nalazi u Ocu, a Otac u Njemu, jer u apsolutu se apsolutno sve nalazi, ali prvi koji dolazi iz apsoluta je Sin ili Isus Krist, odnosno, Otac u Njemu!

Dakle, dragi moj Drago, jedini jednorođeni Sin je Isus Krist, jer se Otac pojavljuje u Isusu Kristu u apsolutu, te iz toga razloga ne mogu biti duhovni učitelji Sin ili Isus Krist, budući da onda nebi mogao biti duhovni učitelji, već apsolutni Bog ili Otac.

Iz ovoga razloga Isus Krist govori da je "Jedno" sa Ocem, budući da je prvi sanjani Isus Krist, ili drugim riječima, sami Otac u Isusu Kristu, ali također Isus Krist govori da dolazi od Oca, te potencira na Jedno u razlici, dok sa druge strane ovo nisu dvije osobe ili dva boga, kako doživljavaju pogrešno kroz takozvano sveto trojstvo u kršćanskom svijetu, već Jedno u razlici! 

Dakle, dragi moj Drago, ne postoji nikakvo jedinstvo na nivou svijesti, osim u uobrazilji uma, već postoji jedino jedinstvo u razlici u Isusu Kristu. Kada kažem jedno u razlici, da se nebi ovo pogrešno shvatilo, budući da nema nikakve razlike između Oca i Sina, te je ovo "Jedno", ali budući da Sin dolazi od Oca, Otac i dalje ostaje prvobitni Izvor ili zvuk Om, (Riječ), dok je Sin Njegova  spoznatljiva manifestacija. Dakle, Oca nije moguće vidjeti, budući da se sve nalazi u Njemu, pa čak i Sin se nalazi u Njemu, ali Sina je moguće vidjeti, jer se Otac nalazi u Njemu također.

Brahman/Sveti Duh

Stvaranje/Božije Kraljevstvo/7.-denzitet

Ovo je sada možda i najinteresantnije, te ukoliko smo uspjeli shvatiti ovo sve do sada predhodno, tek ćemo ovdje razumjeti našu ulogu i svrhu, kao i stvarno mjesto gdje nam pripada.

Brahman po istočno duhovnim tradicijama, ili Sveti Duh po kršćanskoj su sinonim, jer Brahman ili Sveti Duh su sveprožimajuća ljubav, odnosno Riječ ili Om u aktivnom ili stvaralačkom stanju. Ovo je opet najlakše shvatiti kroz primjer sna, u kojem postoji samo spavač (Bog), prvosanjani je On u apsolutu (Sin), a duh sveti je sve ostalo u snu, odnosno, aktivna komponenta ljubavi koja dovodi u postojanje sve!

Dakle, kao prvo, živo biće ili duša, nije apsolutni Bog (Otac), niti isus Krist (Sin), već aktivna komponenta ljubavi ili Svetog Duha, ali budući da se sve nalazi i dalje u apsolutu, i budući da nema i ne postoji ništa osim Boga, a Isus Krist je "On" koji se pojavljuje u apsolutu, sa pravom se kaže da smo mi svi djelići apsoluta ili ljubavi (svetog duha), što znači da smo vječne male božije kopijice, ili kako se kaže u kršćanskom svijetu; "stvoreni na sliku Božju".

Kao drugo, od Isusa Krista ili Sina dolazi cijelo stvaranje, budući da je Otac bez forme ili oblika, što znači bez "Božanskog Ega" u kojem postoji samo On kroz svoju Riječ, te je Sin Njegova stvaralačka komponenta, a Sveti Duh ili ljubav aktivna ili iskustvena.

I tek sada, iz ove aktivne ili iskustvene komponente dolazi duša ili sebstvo, odnosno, duša ili sebstvo je rezultat Svetog Duha ili Njegove stvaralačko-aktivne komponente ljubavi, te je duša ili sebstvo mala Njegova kopijica koja mora uzvratiti ljubav ili transcedentalno iskustvo svome Stvoritelju, budući da je aktivna Njegova komponenta ljubavi, te bez ove aktivne uloge ne ispunjava svoju svrhu, niti razlog postojanja ili stvaranja. Ovo možemo najbolje shvatiti na primjeru majke u kojoj je njeno dijete, stvaralačka komponenta jedne majke, ali i iskustvena, budući da majka želi da osjeti ljubav od svoga djeteta, te dijete samo dok uzvraća ljubav ili služi svoju majku, budući da je ljubav i služenje sinonim, opravdava svoju aktivnu ulogu ljubavi.

Osim toga, budući da sam već objasnio da je apsolutna priroda Boga takva, da osim Njega ništa ne egzistira, da bi se duša ili sebstvo potvrdilo u apsolutu, mora uzvratiti ljubav ili transcedentalno iskustvo svome Stvoritelju, budući da bez ove ljubavi ili transcedentalnog iskustva postoji samo Jedno ili Bog, te duša ne može postati Jedno u razlici ukoliko ne uzvrati ljubav, te bi u tom slučaju morala nestati ili doživiti duhovnu smrt, odnosno preći u ništa, jer osim Stvoritelja, ionako ništa ne egzistira.

Sve dok osobena duša ili sebstvo uzvraća ovo transcedentalno iskustvo ka Stvoritelju, ona sebe potvrđava u apsolutu, te postaje Jedno, ali i različito, dok kad prestane uzvraćati ovo iskustvo, ostaje samo apsolutni Bog, budući da je duša djelić apsoluta i vječna je, ali isto tako i ovisna od Stvoritelja, jer ne može dobiti autohtonost ili osobnost u apsolutu dok se ne potvrdi, odnosno, dok ne počne uzvraćati ljubav svome Stvoritelju.

Sve duše koje se nalaze u apsolutu su rezultat stvaralače komponente jednoga Boga ili Sina, te sve duše u aposlutu su samo kao kapljice u beskrajnom okeanu, te su sve ove kapljice iste supstitucije ili kvalitete, kao što su kapi u okenau iste supstitucije ili kvalitete, međutim, da bi se pojavila razlika u apsolutu, kapljica mora početi uzvraćati ljubav ili transcedentalno iskustvo svome Stvoritelju, te se na ovom transcedentalnom iskustvo stvaraju razlike u apsolutu, iako u isto vrijeme, sve i dalje ostaje samo Bog, te sem Njega ništa ne egzistira.

Radi različitog transcedentalnog iskustva, jer intezitet ljubavi nije isti kod svih potvrđenih duša ili sebstava, kod nekih je malo veći, a kod drugih opet malo manji, stvara se cijela šarolikost duhovnoga neba ili Božijeg Kraljevstva, te u ovisnosti inteziteta razmjene ljubavi, Bog se manifestira u neki oblik ukoliko posvećenih ima određenu naklonost,u svakome slučaju, naša braća i seste uživaju u cijelom spektru duhovnih doživljaja, iako sa druge strane, sve je još uvijek apsolut, odnosno samo Bog.

Opet moram naglasiti, da iako se Bog može manifestirati u neki određeni duhovni oblik za koji posvećenik eventualno ima naklonost, jer određeni oblik projecira određeni intezitet ljubavi ili transcedentalnog iskustva prema Stvoritelju, jedino je Isus Krist jedinorođeni Sin, odnosno, drugoga Boga nema osim Njega, jer je On Očeva vidljiva prezentacija, i od Njega dolazi cijela duhovna i materijalna manifestacija.

Ego/Lažno Ja/ Sotona/6. -denzitet

Nivo lažnog ega/Edenski Vrt/sloboda izbora

Dakle, jedino stvarno i vječno iskustvo je ljubav, te u razmjeni transcedentalnog iskustva sa Stvoriteljem, odnosno, različitog inteziteta njene razmjene, mala božija replikica sebe potvrđava u apsolutu, ali također i sačinjava sve razlike koje su tamo prisutne, dok razlika stvarnih nema u apsolutu, te se iz toga razloga naša braća i sestre doživljavaju kao Jedno u Sinu (Bog), odnosno, dok god ljube ili služe jedno su sa Bogom u Sinu, ali nikada Bog ili Otac, jer Bog ili Otac je Riječ od koje je sve ostalo poteklo, i On je čak i iznad 7.-denziteta, budući da se u Njemu sve nalazi.

Također, Oca ne možemo vidjeti, premda Ga možemo osjetiti u srcu kroz razmjenu ljubavi ili transcedentalnog iskustva, ali zato možemo vidjeti Sina, koji je Otac u spoznatljivom obliku.

Problem nastaje kada duša ili sebstvo prestane da uzvraća ljubav ili transcedentalno iskustvo Bogu, te prestane biti Jedno u Sinu, jer tada osobena duša ne može više da se potvrdi u apsolutu, budući da postaje kap u okeanu koje se utapa u beskrajni okean, te bi morala preći u ništa, jer kako smo rekli već, duša ili sebstvo jedino egzistira u razlici dok uzvraća trancedentalno iskustvo Stvoritelju, dok bez ovoga transcedentalnog iskustva postoji samo Bog  kroz svoju Riječ ili Om, te bi duša ovdje morala duhvno nestati ili umrijeti.

Sada možda možeš, dragi Drago, razumjeti, zašto neki duhovni učitelji u Indiji izmišljaju, budući da oni razumiju neke stvari sasvim dobro, kao što je činjenica da mi pripadamo apsolutu i da osim Boga ništa ne postoji, te onda u zabludi računaju da će poništavanjem lažnoga ega ili svoga sebstva, postati bog, budući da, uistinu, osim Boga ništa nema, ali oni na žalost ne razumiju, da bi sebstvo ili duša se potvrdila u apsolutu i postala jedno u razlici, mora uzvratiti ljubav svome Stvoritelju, jer ukoliko ne, duša ili sebstvo ne postoji praktično i nikada se ne može izjednačiti sa Bogom.

Osim toga, duša mora opravdati svrhu stvaranja, jer je stvorena od Oca da bi mu uzvratila ljubav, ali također, budući da je duša aktivna komponenta stvaranja, ona je takve supstitucije da može jedino biti srećna dok služi ili ljubi svoga Stvoritelja, dok kada prestane ovo služenje, duša se ne nalazi u svome izvornom obliku, te silno pati, budući da ne opravdava svoju izvornu ulogu.

Ipak, duša ili sebstvo je vječna, budući da se u aposlutu ne može ništa pojaviti što će nestati, odnosno, ništa se ne može pojaviti a da nije Bog Osobno, te iz toga razloga duša na 6.- denzitetu ulazi u san svijesti, tako što joj je od Stvoritelja pridodan ego, te ovaj ego čini lažne razlike, koje su nužne i neophodne, budući da bez lažnog ega duša bi prestala postojati u apsolutu, jer u apsolutu opstaju samo potvrđene duše, odnosne one koje uzvraćaju transcedentalno iskustvo Bogu, te u ovoj razmjeni sebe doživljavaju u razlikama.

Na šestom dezintetu duše sanjaju izolovano postojanje u razlici sa Bogom, budući da one nisu više jedno u Sinu, a ovaj ego koji su dobile od strane Stvoritelja da bi izbjegle duhovnu smrt im daje lažnu sliku da je Bog negdje drugo kao izolovan subjekat, premda znaju da se nalaze u Njemu.

Međutim, budući da duša sanja svoje postojanje preko ega ili lažne osobnosti, ovaj ego sebe prepoznaje u apsolutu i on ga jedini drži od dubokoga sna ili nestanka, ali je problem u tome što ego ne može primjetiti nikakve razlike u apsolutu, budući da razlike u apsolutu se mogu pojaviti jedino kada se uzvraća transcedentalno iskutvo ka Bogu, odnosno, kada se duša potvrdi, te na 6.- dezintetu duša preko lažnog ega primjećuje samo sebe u jedinstvu, ali ne u razlikama. Da bi se razlike mogle pojaviti, budući da osim Stvoritelja ništa ne egzistira, a duša se mora potvrditi da bi egzistirala, duša, iako nije niti muško niti žensko, odnosno, nema u sebi nikakvih podjela ili dualnosti, ali ipak, budući da je aktivna komponenta ljubavi i mala replikica od Stvoritelja, a to znači da posjeduje muški princip od Oca ili Riječi, ali također i ženski princip jer je stvorena ili rođena, duša će na 6.- denzitetu sanjati sebe preko ega u dvojnosti, odnosno, postat će muško i žensko u jednom.

Sada možda možeš, Dragi Drago, razumjeti, zašto se slikovno i metaforički spominje "Edenski Vrt" i "Adam i Eva", jer je ovo sve jako teško objasniti i shvatiti na materijalnoj koncepciji shvaćanja treperavog uma, te kroz ovu slikovitu parabolu se objasnilo da je duša, u stvari, djelić Boga i pripada apsolutu, ali budući da se duša odrekla ljubavi ili Boga, morala je preči na 6.- denzitet i podijeliti na dva entiteta, da bi mogla doživjeti razlike u apsolutu.

Osim toga, možda će ti sada biti jasnije, zašto se u Indiji Bog slikovito prikazuje na grafičkim prikazivanjima u obliku podijeljenim sa muškim i ženskim karakteristikama, jer je to samo slikovit prikaz u kojem se želi naglasiti da se u Bogu nalazi sve, te da On posjeduje mušku aktivnu komponentu  Oca koji stvara, ali i žensku pasivnu komponentu u kojoj je sve ostalo stvoreno ili rođeno, a ne iz toga razloga da je On podijeljen u svome biću na dva principa, kao ni duša što nije podijeljena na muško ili žensko.

Također, možda će ti biti razumljivo zašto se u budizmu pogrešno interpretira žesnko-muški  princip postojanja u "Jin-Jangu", jer oni smatraju u zabludi da je ovo aktivna komponenta postojanja ili polariteta, ali ne razumiju da duša kao božanski dijelić nije podijeljena unutar sebe, mada posjeduje u sebi obadva principa, već se duša praktično dijeli u dvoje na 6.- denzitetu da bi primjetila razlike u apolutu, a šeti denzitet je san ili uobrazilja našega ega.

Izbor slobodne volje na 6.- denzitetu

Mjesto tranzicije

Razlika između "Božijeg Kraljevstva" i 6.-dezinteta je u tome, što u šestom denzitetu duša sanja svoje postojanje preko lažnog ega,  dok u samom "Božijem Kraljevstvu" se odvija vječno duhovno iskustvo preko srca, ili naše aktivne komponente postojanja koja se zove duša.

Iako duša u svome izvornom obliku nema slobodnu volju, odnosno ima, ali budući da je njena vječna sudbina predodređena od Stvoritelja po stvaranju da uzvrati ljubav svome Stvoritelju, dakle, duša nema niti jedan razlog drugoga postojanja, niti može uopće postojati bez ove ljubavi, njena slobodna volja se ogleda samo u tome, da li želi uzvratiti ovu ljubav ili ne želi, dok u stvari, predodređena je već za to i nema drugog izbora, isto kao naš "Stvoritelj" što je čista ljubav i također nema drugoga izbora, osim da ljubi.

Ipak, budući da je ljubav stvar slobodne volje, te se na nju ne može silom uticati, jer onda nije ljubav već sila, naš "Stvoritelj" će nam dati priliku i mogućnost da ovu slobodnu volju potvrdimo u skladu naše vječne sudbine, ili da odbijemo.

Na žalost, radi zlouporabe našega prava i radi bježanja od naše vječne sudbine, jedna trećina duša je odbila da se potvrdi u apsolutu, te je dobila ego i krenula na 6.- denzitet da sanja svoje postojanja, ali isto tako, otežala sebi put i svoju vječnu sudbinu produžila za izvjesno vrijeme.

Kao što aktivna komponenta ljubavi prouzrokuje Sina, tako isto ego koji je pridodat duši da nebi ušla u duboki san i nestala, budući da je prestala uzvraćati ljubav svome Stvoritelju, prouzrokuje Sotonu, budući da je Sotona sama pesonifikacija ega. Ova personofikacija ega u Sotoni na 6.- denzitetu se pojavljuje u vidu ponovljene slobodne volje, te se opet metaforički i slikovito spominje "Jabuka" i "Zmija" u Raju, gdje duša podijeljena na Adama i Evu mora izabrati između svojega ega ili vječne sudbine, odnosno Boga!

Duša je izabrala, na žalost, opet svoj ego ili Sotonu, a budući da je 6.- denzitet mjesto tranzicije, isto kao i teći o kojem ću još poslije objasniti, duša nije ovdje mogla zauvijek ostati, već je morala izabrati svoj put koje se sastojao u samo dvije mogućnosti: ka svojoj vječnoj sudbini ili u njenom opozitu,

Budući da je duša, na žalost, izabrala pogrešan put i odabrala svoj ego i samim tim potvrdila Sotonu, a 6.-denzitet je mjesto tranzicije, duša ulazi opet u novi san, ali ovaj put preko svoga ega.

5.- denzitet/san ega

Nivo čiste svijesti/Kozmičko jedinstvo

Sa 5.-denziteta se duša više ne može vratiti direktno Bogu, kao što je to slušaj bio u 6.- denzitetu, već duša mora napredovati povratnom putanjom, i dobiti opet onaj izbor slobodne volje da izabere između Stvoritelja i Sotone, odnosno boga i svojega ega.

Kao što je na 7.- denzitetu ili "Božijem Kraljevstvu" duša morala utonuti u san u egu i odvojenosti od Boga da bi spustila svijest na 6.- denzitet, tako je isto vještački ego morao utonuti u još dublji san da bi došao na 5.- denzitet, i ovo se zove u stvari dupli san ili san u snu, i već je na ovoj točki duša jako udaljena od Stvoritelja.

Osim toga, duša podijeljena na muški i ženski princip ili Adama i Evu koji se nelazio na 6.- denzitetu ulazi u novi san svijesti, ali svaki princip ponaosob sanja, te je duša ovdje ne samo što je podijeljena unutar sebe kao što je bio slučaj na 6.- denzitetu u kojem je podijeljena na muški i ženski polaritet da može primjetiti razlike u apsolutu, dakle, na 5.- denzitetu je podijeljena unutar svoga polariteta, odnosno, muški princip sanja odvojeni san, a ženski princip sanja također odvojeni san.

Na 5.- denzitetu, duša ne samo da je jako udaljena od svoga Stvoritelja, već je udaljena i od same sebe, budući da je zaspala u svome polaritetu i nastavlja sanjati kao dvije odvojene cjeline.

Na 5.- denzitetu nema nikakvih iskusava svijesti, već duša odvojena osjeti samo postojanje, te zato pojedini takozvani duhovni majstori izmišljaju da je ovo naša konačna destinacija, budući da na nivou čiste svijesti postoji samo bivstvovanje, ili kako oni vole da kažu, postoji jedino postojanje, ili drugim riječima, "ti jesi"!

Ovo se dešava iz toga razloga, jer postoji samo Bog, i On samo Jeste, ali budući da duša ne može na ovome nivou primjetiti bilo kakve razlike, te ona osjeti samo bivstvovanje, ili drugim riječima, da osim nje ništa ne egzistira.

Budući da za nju na ovome nivou ništa ne egzistira i osjeti samo bivstvovanje, ona san osjeća kao javu, odnosno, ima lažni osjećaj da je bog, ili drugim riječima, da je sama po sebi uzrok..

Problem na ovome denzitetu nastaje u tome, jer duša nije kompletna, iako osjeti bivstvovanje ili samo postojanje, budući da je svaki polaritet zaspao u odvojeni san, te duša sebe traži, budući da se ne osjeća kompletnom i kompaktnom. Iz ovoga razloga znaju ponekad doći takozvani duhovni učitelji koji nam govore o nivou postojanja samog bivstovanja, gdje je sve samo nivo čiste svijesti ili jedno, te oni u zabludi misle da je taj djelić koji njima fali, da bi bili kompletni i kompaktni, u stvari mi, te u zabludi i velikom ne znaju proglašavaju sebe kroz nas, ili drugim riječima, proglašavaju sebe da su određene inkarnacije koje njima pripadaju.

Budući da na ovome nivou postoji jedno u bivstvovanju, oni također i drugu zabludu čine, jer proglašavaju sebe Isusom Kristom, budući da u iluziji primječuju samo sebe, pa prema tome, moraju biti Isus Krist, jer nema ionako nitko više osim njih. Iz ovoga razloga dolaze stalno takozvani duhovni učitelji koji govore uporno da su oni upravo Isus Krist, a sve ostalo je uobrazilja uma, te nas žele povesti na nivo čiste svjesti da se izgubimo u jedinsvu ili bivstvovanju.

Ovaj nivo pruža izvjesna zadovoljstva i blaženstva, ali su neuporedivo manja od 6. -denziteteta, a pravi san i blijeda kopija poređeno sa 7.- denzitetom, koji je u stvari naša vječita destinacija.

Radi nekompaktnosti i traženja sama sebe, budući da na nivou čiste svijesti postoji samo bivstovanje ili postojanje, te nema niti jednoga iskustva, ili bilo kakvih razlika, duša u potrazi za izvornom srećom je primorana da uđe u novi san, ili kako neki vole da kažu, da se inkarnira na 4.- denzitet.

4.- denzitet/Carstvo uma

Dualna strana uma i iskustvo svijesti

Budući da na 5.- denzitetu postoji samo bivstvovanje u kome je sve jedno, i jedno je sve, duša na ovome denzitetu nije u stanju da razmjenjuje ljubav, jer za razmjenu ljubavi je potrebno dvoje, ili jedno u razlikama, osim toga, budući da se ne osjeća kompletna unutar sebe, jer je svaki polaritet duše utonuo u separatan san, djelić duše je primoran, prije ili kasnije, da utone u novi san, budući joj treba iskustvo u razlikama, ili drugim riječima, potrebna su joj fizička iskustva da kroz dualnu stranu uma objedini jednu cjelinu u razlikama.

Na nivou 4.- denziteta duše lebde na uobrazilji vlastitog uma, ali dobijaju neophodno iskustvo sa kojim se mogu prepoznati u razlikama, te se djelići duše međusobno traže, odnosno, djelić ženskog polariteta traži muški i obratno.

Osim toga, na 4- denzitetu je svakom djeliću duše pridodat um od strane Stvoritelja, te uz ego koji su imali na 6. i 5.- denzitetu, da bi se samoprepoznali u apsolutu, sada su dobili i dualnu stranu bivstvovanja sa umom, da bi se samoprepoznali u razlikama, jer kao što sam već objasnio, budući da osim Boga ništa ne egzistira, a On je apsolutan i u Njemu nema razlika, razlike se mogu pojaviti jedino na transcedentalnom iskustvu u apsolutu, ili sa druge strane kroz dualnu stranu uma, te duše na ovom nivou sanjaju separetne snove kroz svoje djeliće podijeljene na polaritete.

Iz ovoga razloga četvrti denzitet vrvi od fizičkog bivstvovanja, za razliku od 5. u kojem je sve jedno, 6. u kome je jedno kroz ego podijeljeno na dvoje, a u 7. jedno u razlikama, dakle, četvrti denzitet su razlike u jednom, ili drugim riječima, gusti san u kojem svaki djelić duše sanja svoje odvojeno postojanje.

Iz ovoga razloga djelići duše na 4.- denzitetu se međusobno privlaće, te one duše koje su sklone dobru privlaće dobro, a one koje su sklone zlu privlaće zlo, jer duša ima izvornu želju da bude kompletna i kompaktna u svojoj cjelini, kao što je bila na 7.- denzitetu, ali isto tako da uživa u ralikama, jer ne može biti ispunjena dok ne izvršava svoju izvornu ulogu, a izvorna potreba duše je da ljubi ili služi, te se iz toga razloga djelići duše na 4.- denzietu razdvajaju na dvije strane dualnog postojanja uma, jedni žele da služe dobru, a drugi zlu.

Kao što je duša na 6.- denzitetu bila podijeljena u svome polaritetu kroz lažni ego, na 4.- denzitetu je podijeljena unutar dualnosti svoga uma, te one duše koje služe dobru napreduju na više svere, a one koje služe zlu na niže, jer je četvrti denzitet jedna jako gusta i prostrana mreža, budući da na njemu postoje bezbrojne niže i više svere.

Iz ovoga razloga se znaju pojaviti ponekad takozvani duhovni učitelji koji nas žele povesti, bilo u više ili niže svere, ili se pojavljuju učitelji koji su jednostavno svjesni dualne strane uma i svih podijeljenih iskustava između dobra i zla, ili pozitivnog i negativnog iskustva, te konstantno forsiraju na fiksiranje svijesti na određenu točku, da bi um postao smiren, a samim tim svijest osjetila  samo bivstvovanje ili postojanje, što je u stvari 5.- denzitet u najbolju ruku, ukoliko su aspiranti dovoljno uporni i uspješni.

Međutim, četvrti denzitet je pravo carstvo uma, i gust je kao magla, djelići duša ovdje toliko slatko sanjaju da se ne mogu jednostavno otrgnuti svim impresijama, isto kao što ni spavač u krevetu se ne može otrgnuti noćnog sna.

Na ovome denzitetu neke duše su jako siromašne u bilo kakvoj spoznaji, te njih um vodi kroz iskustva svijesti, što je obično slučaj na nižim sverama, dok su neke naprednije pa manipulišu iskustvima unutar uma, isto kao što i pojedinci u noćnom snu znaju da manipulišu kroz lucidno sanjanje.

Ovaj san na nivou uma zna potrajati jako dugo, jer su djelići duša jednostavno općinjeni svim iskustvima ili impresijama koje um projecira, te se jako teško razdvajaju od ovoga sna, budući da jednostavno vole da lebde na svojoj uobrazilji uma.

Ipak, kada djelić duše dovoljno sazrije, i kada se umori od impresija koje um stalno projecira, te radi potrage za svojom izvornom srećom, duša ima potrebu da utone u novi san, te spusti svijest na 3.- denzitet.

3.- denzitet/Svijet grubih iskustava

Ponovljena tranzicija

Budući da je duša došla do završne faze u svome razvoju, jer je praktično prošla sve nivoe, bila je podijeljena na dva polariteta u 6.- denzitetu, osjetila je jedinstvo svijesti u 5., u 4.- denzitetu je bila podijeljena na više cijelina i uživala u razlikama, na trećem-denzitetu se djelići duše skupljaju opet u jednu cjelinu, budući da je duša sazrela i spremna je da služi.

Na trećem denzitetu ego i um i dalje ostaju, budući da se sa egom duša samoprepoznaje, a sa umom primjećuje razlike, te na ovom nivou duša opet ima pravo izbora kao i na 6.- denzitetu, da li želi da služi i dalje svoj ego ili Bogu.

Treći denzitet nema apsolutno nikakve druge vrijednosti, budući da je materija ovdje toliko gusta, i da se iskustva svakoga trena ciklično izmjenjuju u umu, jer je materija stalno u nekom stanju preobrazbe, te svijest promatra samo san, već ovaj nivo ima jedinu ulogu i svrhu u kojoj duša treba definitivno izvršiti svoj izbor, koji je imala i na 6.- denzitetu, ali je izabrala pogrešno.

Na trećem denzitetu dolazi do razdvajanja svijetova, jer je duša sazrila toliko da ima želju da služi, te se ovdje svi ljudi dijele na dvije kategorije:

1.  Oni koji žele služiti Bogu

2.  Oni koji žele služiti svome egu i dalje

Iako samo prividno na trećem denzitetu postoje duše koje nisu duhovno razvijene, te u zabludi i velikom ne znanju su općinjeni materijalnim vrijednostima, i ne mogu otrgnuti nikako od sna trćeg denziteta, jer je ovdje san toliko gust, da je duša praktično zarobljena u tvrdoj materiji i silno pati, ipak, čak i ove duše služe svoj ego, što samim tim znači da nisu još sazrile za pravi duhovni život, ali su spremne da služe.

Osim toga, budući da je treći denzitet mjesto velike tranzicije, mnoge duše su zainteresirane za ovaj denzitet, tako što traje konstantna borba između dobra i zla, budući da jedna mala grupica želi služiti Isusu Kristu, a velika većina Sotoni. One duše koje se utjelovljavaju sa viših denziteta, a uglavnom je to 4.- denzitet, utjelovljavaju se iz dva razloga:

1.  Da bi nas približili istini i Bogu

2.  Da bi nas odveli u pakao

Kada kažem da bi nas odveli Bogu, onda mislim pod tim na 7.- denzitet ili našu vječnu destinaciju, dok ukoliko se kroz nekih od duhovnih procesa popnemo na bilo koji denzitet osim 7.-moga, mi se praktično vrtimo samo u istome krugu. Oni koji žele da se popnu na 7.- denzitet, moraju se predati Bogu bezuvjetno i slijediti Isusa Krista, odnosno, moraju Ga priznati.

Budući da je  6.- denzitet i treći parktično isti, isti u smislu da moramo izabrati između ega i Boga, samo priznanje Isusa Krista znaći da smo napravili pravi izbor, te da smo spremni za duhovni život, a slijeđenjem Isusa Krista ostvarujemo određeni stepen ljubavi sa kojim možemo percipirati Boga, odnosno, možemo se samoprepoznati u apsolutu i potvrditi, te uživati u razlikama razmjene ljubavi.

Sa druge strane, ukoliko izaberemo ego opet i njegovu personifikaciju u Sotoni, a budući da je 3.- denzitet mjesto tranzicije, te se na njemu ne može ostati, duša ne može svijest spustiti niže od ovoga, ili drugim riječima, ne može utonuti u novi san da bi spustila svijest na niži denzitet i samoprepoznala se, te će duša biti razložena na bezbroj odvojenih djelića.

Pakao

Razlaganje duše/svijesti na elemente

Pakao je mjesto namjenjeno za duše koje moraju biti razložene, budući da ove duše ne ispunjavaju izvornu ulogu stvaranja u kojoj je duša stvorena od strane Stvoritelja da služi, te će u paklu duša doživjeti duhovnu komu sa kojom će se svijest podijeliti na više odvojeniih djelića, te će kroz lavu i magmu izaći na površinu u mineralnom carstvu, neki njeni djelići u biljnom, a preostalo u životinjskom carstvu.

Ovo se dešava iz tog razloga, budući da duša ne želi i ne može da se samoprepozna u apsolutu, te bi morala doživiti duhovnu smrt i nestati skroz, jer osim Boga ništa ne egzistira, Stvoritelj će joj dati novu priliku da pokuša, a samim tim će je spasiti od potpunog uništenja, tako što će morati proći kroz tri carstva, te služiti prisilno.

Sve duše na ovome svijetu, i sve duše, bez obzira na kojem su denzitetu, moraju služiti, bilo dobrovoljno-bilo prisilno, budući da je služenje naša izvorna uloga, svrha postojanja i smisao života. Služenje i ljubav su sinonim, budući da nema ljubavi bez služenja i obratno. Osim toga, bez ljubavi ili služenja se duša ne može potvrditi u apsolutu, te ne može nikad odvojeno i samostalno egzistirati u razlici od Boga, budući da je Bog apsolutan, i budući da osim Njega ništa ne postoji.

Ove duše nesretne koje su izabrale prisilnu službu, a samim tim izbjegle duhovnu smrt i propadanje, dobit će priliku preko tri carstva da služe prisilno, te će poslužiti cijeloj kreaciji, budući da će oni koji su momentalnu raspoređeni u neka od tri carstva dobiti opet priliku.

Ovdje su prave vječnosti u pitanju, ukoliko gledamo na vrijeme ljudskim parametrima, te je ovo jako bolan proces u kojem se duša dezintegrira u više odvojenih djelića, ali će zato izbjeći duhovnu smrt, te će poslije jako dugog vremenskog perioda se finalno integrirati u jednu cjelinu na 3.- denzitetu, i opet dobiti priliku da izabere dobrovoljnu ili prisilnu službu.

Jer služenje se ne može izbjeći, budući da bez služenja duša propada i nestaje, te, na žalost, ukoliko duša opet izabere pogrešan put, opet će morati biti dezintegrirana, i ponoviti cijeli ciklus.

Budući da ima toliko tvrdoglavih duša, te budući da stalno i konstantno ponavljaju cijeli ciklični krug, sa pravom se kaže da je materijalna kreacija vječna, i da sam Bog zna kada će ovome doći kraj, ukoliko ga uopće ima.

Također je bitno još naglasiti, da duša se može popeti i na veći denzitet, te izbjeći privremeno dezintegraciju, ali nije uspjela do kraja završiti svoju misiju, te na uobrazilji ega ili uma i dalje levitira na nekom denzitetu ili postojanju, te prije ili kasnije, čak i ove duše moraju učiniti svoj izbor, te se potvrditi u apsolutu.

Zaključak

Iz ovoga razloga je jako bitno da ljudi prihvate Isusa Krista, jer Isus Krist je sama personificirana ljubav i služenje, te oni koji prihvate srcem Isusa Krista, neće morati biti razloženi kroz bolnu tranziciju u tri dodijeljena carstva, i ova kategorija ljudi se zovu spašeni.

Također, ukoliko duša još uvijek nije dovoljno zrela, te luta od jednog denziteta do drugoga, ona izbjegava privremeno bolnu tranziciju, jer nije spašena, odnosno, još uvijek je pod dominacijom lažnoga ega. Ipak, prije ili kasnije, sviju nas čeka izbor!

Također, one duše koje prihvate Isusa Krista, ali također slijede i Njegov put, a Njegov put je u bezuvjetnoj predaji Bogu, slijeđenju Njegove volje i ljubavi prema bližnjima, osim što su spašene, odlaze direktno kući u 7.- denzitet ili "Božije Kraljevstvo".

To se dešava iz toga razloga, jer je duša prihvatanjem Isusa Krista spremna da se oslobodi ega i započne pravi duhovni život, a slijeđenjem Njegovog puta dobrovoljnog služenja će se potvrditi u apsolutu i doživiti svoje uskrsnuće, odnosno, probudit će se na 7.- denzitetu, na istom onom denzitetu odakle je i otišla, te započela svoju avanturu lutanja i traženja.

Dragi Drago, nadam se da će ti ovo pismo pomoći da razumiješ svu složensot i kompleksnost našega života, cjelokupne egzistencije, kao i samu suštinu istine.

Puno iskrenih pozdrava!

Dario Arčon; Orebić/Hrvatska: 20.12.2016.