Buđenje ljubavi

Ljubav je jedina frekvencija od nama spoznatih ili nepoznatih frekvencija u čitavom materijalnom univerzumu, koja je čisto duhovne kvalitete i ona kao takva nema apsolutno ništa sa ovosvjetovnim ili materijalnim. Medutim, da bi se ljubav doživila ili realizirala u svom punom smislu, odnosno, da bi je osoba doživjela direktno u svom srcu (svom biću), ljubav kao takva mora biti potpuno čista i ne  smije posjedovati u sebi niti trunkicu prljavštine, jer ljubav i jeste apsolutno čista, dok u kontaktu sa ovomaterijalnim težnjama i željama postaje neka njena izvedenica, koja se može doživiti kroz emocije, ali ona kao takva nije nužno čista ljubav, koja je neophodna da bi se realizirala istina u svom biću i ostvarila misija života u "Ljubavnom sjedinjenju sa Stvoriteljem".

Ljubav kao energija koja pokreće apsolutno sve, bilo u materijalnim ili duhovnim sverama, je apsolutno čiste prirode i ona je kao takva je dino zaslužna da se sve odvija u svojoj harmoniji i bez uporabe bilo koje fizičke sile, budući da ova ista "Ljubav " personificira sve oblike i forme, jer "Ljubav" ima uvijek jednu i jedinstvenu karakteristiku naspram svih ostalih energija ili frekvencija, a to je da se bezuvjetno predaje, jer "Ljubav " se ne može ispoljiti ili samorealizirati, ukoliko se ne vrši njena razmjena. Dakle, "Ljubav" koja jedina i postoji, dok sve ostale frekvencije ili energije koje se pojavljuju su samo Njene izvedenice ili sjene, odnosno, kada se ova Čista i Izvorma Ljubav kontaminira sa bilo kojim materijalnim aspiracijama, dolazi do promjene temeljne frekvencije u kojoj se "Čista Ljubav"  ne može više davati (predavati) već postaje ovisna.

Kada temeljna frekvencija koju mi nazivamo "Ljubav" promjeni svoju izvornu frekvenciju koja je čini blaženo sretnom i zadovoljnom, ali u isto vrijeme slobodnom i nesputanom, budući da ne ovisi od nitkoga i ničega, jer "Ljubav" uvijek ima samo jednu konotaciju u svome predavanju, ovaj temeljni osjećaj postaje ovisan od druhih frekvencija, koja su sve zasnovane na uzimanju ili crpljenju, jer jedino "Čista Ljubav" ne ovisi od niti jedne frekvencije, dok sve ostale ovise od temeljnog osjećaja.

Božanska Ljubav

Cjela svrha i cilj života, bilo u grubo materijalnoj ili suptilno duhovnoj egzistenciji svih živih bića je upravo oživljavanje "Božanske Ljubavi", koja se nalazi u svima nama (u našem biću), budući da smo svi iskre ili čestice Božanske Ljubavi, pa kao takvi jedino možemo doživiti Čistu Istinu  (Božansku Svijest) onda, kada se pretvorimo kompletno u Čistu Ljubav, dok sa druge strane, ukoliko imamo bilo kojih ovosvjetovnih želja ili težnji mi ne možemo se povezati na temeljnu frekvenciju, a samim tim naša svijest je kao magnet privučena za ovozemaljske užitke i materijalnu egzistenciju, ali i produžetak života egu.

Budući da ova Čista i Izvorna Ljubav personificira oblike i forme, jer Ljubav ima svojstvenu karakteristiku u predavanju i razmjeni, budući da ukoliko nema razmjene ostaje umrtvljena ili uspavana, temeljni osjećaj koji mi nazivamo "Ljubav" personificira prvo Vrhovnu Osobnost koju mi prepoznajemo kao Bog, jer ova "Vrhovna Osobnost" je upravo jedina Osobnost koja i postoji, jer osim Vrhovne Ososbnosti i temeljnog osjećaja Ljubavi apsolutno više ništa ne egzistira. Vrhovna Ososbnost u svojoj personifikaciji se pojavljuje samo iz jednog i jedinog razloga, budući da temeljni osjećaj ima simptomatičnu karakteristiku u svome predavanju i razmjeni, jer Ljubav ukoliko se ne predaje postaje neispoljena, da bi Vrhona Osobnost  Sebe samorealizirala, reproducira dalje sve ostale forme u osobenim osobnostima ili u svojim mini ekspanzijama (refleksijama);- i to smo mi!

Dakle, ova Božanska Ljubav koja personificira prvo Vrhovnu Osobnost je misterija ili enigma čak i za našeg Stvoritelja, jer iako jedina svijest koja se pojavljuje iz temeljnog osjećaja Ljubavi je Vrhovna Osobnost, ipak čak i tako, Bog ili Vrhovna Osobnost stvara od istog temeljnog osjećaja Ljubavi ostale individualne osobnosti da bi se Ljubav mogla predati i samorealizirti, odnosno ispoljiti i realizirati.

U Njenoj razmjeni između Stvoritelja i individualnih osobnosti (živih bića) se ova Izvorna Ljubav samorealizira, jer Ljubav osim što stvara sve forme ili induvidualne osobnosti,  također u Njenoj razmjeni daje svima autentičnost, budući da ukoliko razmjene nema između Vrhovne Osobnosti i individualne osobnosti, nema također niti jednog iskustva ili drugim riječima, ukoliko se ne vrši razmjena ljubavi svijest ulazi u stanje duhovne smrti, jer upravo "Ljubav" je i personificirala ili prouzročila individulane osobnosti, ali i Vrhovnu Osobnost.

Da individualne osobnosti nebi ušle u duhovnu smrt ili prestale postojati, pridodat im je ego subjekt promatranja od strane Vrhovne Osobnosti, jer su prestale uzvraćati ili razmjenjivati Ljubav, a niti jedno drugo iskustvo osim Nje ne egzistira.

Ipak, ukoliko individulana osobnost želi da se poveže na temeljnu frekvenciju mora se osloboditi ega i početi uzvračati ljubav Vrhovnoj Osobnosti.

Početak Njene razmjene

Kada aspirant/učenik/vjernik u obuzdavanju svih čulnih aktivnosti, bilo kroz post i meditaciju/molitvu ili kroz nesebično služenje drugih (najbolja je kombinacija i jedno i drugo, tj. odricanja od materijalnog + nesebično služenje) počiinje se polako oslobađati ega, ljubav koja se sve više budi u ljudskom srcu počinje polako realizirati Boga tu, odnosno, Stvoritelj mu se polako sve više i više otkriva u njegovom biću, za razliku od mentalnih komunikacija sa Njim i proučavanjem pisane riječi, koje su jedino bile moguće dok se ljubav nije pokazala u dovoljnom obimu da bi to bilo moguće. Ljubav koja je i i bila cijelo vrijeme prisutna u našem biću (srcu) nije mogla doči do izražaja, budući da smo mi svi proizašli iz Božanske Ljubavi i Njeni smo djelići, jer je bila cijelo vrijeme potiskivana sa ovosvjetovnim željama i užitcima, ali također, niti svijest nije mogla realizirati Čistu Istinu, jer se poistovječivala sa egom, odnosno sa iluzijom ili snom.

Međutim, ovdje tek počinje cijela šarolikost, jer ljudi imamju različite doživljaje Istine (Boga), budući da nivo ljubavi nije kod sviju isti, pa iz tog razloga aspiranti/učenici/vjernici imaju različita iskustva, u kojima tvrde ili misle da je onaj njihov dožvljaj upravo najblaženiji ili najsavršeniji. Međutim, ova razlika u doživljaju i osjećaju se stvara upravo radi još uvijek postojećeg ega, pa taman iako je on jako mali, jer dokle god je ego prisutan čak i suptilno prodefinisan, stvaraju se razlike u ljudskom doživljaju "Ljubavi", pa samim tim i Boga ili Istine. Da bi se čovjek ujedinio sa Bogom u Ljubavi, odnosno, prepoznao sebe kao "Božansku Iskru", mora se odreči potpuno sebe, a to znači samo jedno -prestati postojati.

Smrt osobe/Uskrsnuče duše

Smrt tijela (ega/osobe) i uskrsnuće/uzašašće duše je svima nama poznato, budući da je sam Isus Krist govorio jako puno o ovoj temi, ali također je bio hodajući put u svojoj realizaciji.

Smrt ega ili potpuno utrnuče svih materijalnih, duhovnih ili bilo kojih formi je upravo najteže postići, jer mnogi majstori duhovne prakse upravo ovome teže, ali mali broj njih je koji to postiže. U duhovnoj praksi Hare Krišna pokreta se pokušava ovo stanje postići cjelokupnim odricanjem od svim čulnih zadovoljavanja, neprestanim služenjem Boga kroz molitvu/meditaciju, ali također i neprestano služenje svojih bližnjih, početnicima i nešto naprednijima u potpunom predavanju duhovnom učitelju, te finalnom potpunom predavanjem Bogu 24 sata na dan, 7 dana u tjednu/ 365 dana u godini, čak i dok je osoba u stanju spavanja. Jer osoba se vremenom izvježbava da čak i u snovima može realizirati Boga, odnosno, biti mu predan, tako što se odriče svih predmeta čula i svijest polako se sve više okreće ka iznutra, odnosno, pronalazi sebe u svom istinskom biću, a ne u formama.

Isus Krist je bio živi primjer predavanja Bogu (Ocu), jer On je i bio Božanske Svijesti (Bog u hodajučoj formi), i kao takav je bio bezuvjetno predan Ocu 24 sata na dan, u neprestanom služenju Očeve volje, ali i drugih oko Sebe.

Međutim, iako se u nekim duhovnim školama potencira na odricanju od  ovosvjetovnih udovoljavanja i kroz meditaciju/konteplaciju/molitvu se pokušava doći do osobenog Sebstva ili našeg izvornog Ja, koje se po religioznoj terminologiji naziva duša, ipak, pronalaskom našeg osbenog Sebstva  koje se smatra također veliko dostignuće u duhovnoj samospoznaji, čak i tako, mi nismo ostvarili finalnu misliju ili cilj života u povezivanju na temelnu frekvenciju  "Ljubavi", jer za povezivanje na izvornu frekvenciju  individualno Sebstvo mora početi razmjnenjivati Ljubav sa Vrhovnim Sebstvom. Također sa druge strane, pronalaskom osobenog Sebstva se može realizirati najviše Univerzalna Svijest ili Jednota, koja ne garantira postpuno oslobođenje duše (osobenog sebstva) od ega, iako je ego u ovim sverama jako suptilno izdiferenciran. Za oslobođenje od ega i povezivanje na temeljnu frekvenciju "Ljubavi", odnosno, da bi se osobeno sebstvo konačno oslobodilo ega i stopilo u ljubavnoj razmjneji sa Stvoriteljem je potrebno "Spasenje" i uskrsnuće/uzašašće duše, koje je Isus Krist osobno demonstrirao u praksi i primjeru, te se zato Njegov put smatra i drži za Jedini Put, koji nas hoće, mora i vodi do Boga!

Potpuno oslobađanje od ega i postizanje "Djeteštva Božijeg"; - po kršćanskoj terminologiji, "Uzašašće";- po muslimanskoj terminologiji ili "Oslobođenje"; - po duhovno-filozofskim terminologijama je jedino moguće postići isključivo Božijom milošću, jer bez obzira koliko se aspiranti/vjernici trudili i željeli, Njegova milost je odlučujući faktor, u kojem se postiže "Božanska Svijest ili Ljubav". A ta milost se uglavnom od strane Boga dobija kada osoba počne osjećati neizdrživu/nepodnošljivu želju sa sjedinjenjen, odnosno, kada počne kukati/plakati za Stvoriteljem kao malo djete što plače za majkom (kako se objašnjava u nekim istočnjačkim tradicijama), iako, u skladu Božije volje i Njegove milosti se može doživiti stapanje u ljubavi vjerojatno i na drugačije načine. Dakle, onoga momenta kada se osoba oslobodi svakoga oblika, imenovanja, dualnosti, čulnih opažanja, itd. bilo gdje u univerzumu, vidljivom ili nevidljivom stvaranju, odnosno, kada osjeti nepodnošljivu želju za sjedinjenjem sa Stvoriteljem, osoba (ego) jednom i zauvijek umire, ali se zato rađa/uskrisava duša po drugi puta, prvi puta po stvaranju, a drugi puta po njezinom oslobođenju/spasenju, i kao takva stapa se sa voljenim Bogom u ljubavnoj razmjeni. Budući da je ljubav neograničena, nema svoj početak niti kraj, baš kao što je i Stvoritelj neograničen, to znači da svaka individualna duša (sebstvo) čak i tada ima različit doživljaj Boga, jer intezitet razmjene ljubavi sa Bogom nije indetičan kod sviju.

Cijela ljepota i šarenilost doživljaja Božanske Ljubavi upravo i jeste u tome, što je ona neiscrpna u svojoj suštini, te se razlike pojavljuju jedino i eksplicitno u Njenoj razmjeni, odnosno, na individualnom nivou se Ona doživljava u ovisnosti kojim intezitetom se i razmjenjuje sa "Vrhovnim Sebstvom".

Jednom kada je osoba umrla u svojoj formi, odnosno, kada se odrekla ega i uskrsnula u svom istinskom biću, put razmjene ljubavi između Stvoritelja i živih bića je do kraja otvoren, što samim tim znaći, da kada osoba ili živo biće dođe na ovaj nivo koji se naziva u pojedinim duhovnim/religioznim tradicijama Oslobođenje, Uskrsnuće, Mokša, Nirvana, itd, osoba je dostigla "savršenstvo života".

Ovdje treba još jednom naglasiti, iako različite duhovne škole kao i njihovi aspiranti koriste različitu terminologiju da opišu ovo oslobađanje osobenog sebstva (duše) od ega i uslovljenosti od materijalne iluzije, ipak, samo Put Isusa Krista donosi istinsko Spasenje, jer kroz put Isusa Krista se ovaj lažni ego subjek promatranja koji nas drži duboko uronjene u materijanu iluziju poistovječivanja sa formama može Jedino produhoviti, dok u svim ostalim kobinacijama to nije moguće učiniti, pa se iz tog razloga istinsko Uskrsnuće duše može dogoditi Jedino kroz/sa Isusom Kristom, kao personificiranim putem.

Ipak, radi različitog inteziteta Božanske Ljubavi i radi različite razmjene sa Stvoriteljem, čak i poslije uskrsnuća duše (individualnog sebstva) se prave diferencijacije u doživljaju, ali bez obzira na svu razliku osjećaja i doživljaja "Čiste Istine", svi koji su ostvarili savršenstvo života se nalaze u Božanskoj Svijesti, pa kao takvi participiraju cijelom spektru različitih duhovnih doživljaja u razmjeni "čiste ljubavi"!

Je li po vama Bog čista ljubav?