Duhovan napredak bez prislie

Da bi se krenulo od početka, onda čovjek mora minimalno vjerovati u Boga i biti kreacionista, jer ukoliko nevjeruje u Boga i evolucionista je, onda je ovakvim ljudima jako tesko objašnjavati o početku, budući da oni vjeruju u materiju samo i teoriju velikoga praska, evoluciju i odabir vrsta kroz mutaciju jačeg i sposobnijeg.

Ljudi koji nemaju početne i osnovne vjere u Boga kao Stvoritelja neba i zemlje, i kao vrhovnog autoriteta u svemu što nas okružuje i kroz naš duhovni razvoj stalno prati, je praktično nemoguće objašnjavati na ovakav način, jer oni niti žele, niti to mogu razumjeti, već za ovakvu kategoriju ljudi se koriste drugi načini i metode u objašnjavanju.

Dakle, bazna pretpostavka je u osnovnome preduvjetu da je pojedinac prije svega vjernik i da vjeruje u kreacionizam ili stvaranje, a ne u evoluciju, jer ukoliko vjeruje u evoluciju, onda bi trebali razgovarati na drugačiji način.

Drugačiji bi način u tome slučaju bio u kompletnoj reviziji naših evolucionističkih uvjerenja, dokaza koje raspolažemo za takva uvjerenja, kao i da li nama takva uvjerenja pružaju kompletnu sliku svega što nas okružuje, ili ipak moramo sami sebi priznati da ne poznajemo dovoljno cijelu materiju, nedostaje nam još dosta materijalnih dokaza, ali i vrijeme koje konstantno odmiče u isčekivanju da se riješi ova enigma našeg postanka, i vjerovanju dubokom da će znanost nam jednom to i ponuditi.

Ipak, iako većina ljudi strpljivo čeka odgovore da im neko drugi ponudi, ljudi ne uzimaju mogućnost da su odgovori već ponuđeni, jer ukoliko je kreacija u pitanju, a ne mutacija, onda "Kreator" već odavno otvoreno govori o Sebi i Svome stvaranju.

Početak cijele ove drame koja se desila u dalekoj proslosti, desila se još davno, jako davno;...dok smo svi bili na okupu, bili braća i sestre po Bogu, i gdje smo svi uživali u podjednakim pravima, bili smo okruženi Očevom ljubavi, i uživali u blaženstvima koje je duhovno nebo pružalo.

Bili smo bezbrižni, bili smo paženi i bili smo maženi od strane našega Oca, te smo Mu mi tu ljubav i uzvraćali.

Slobodna Volja

Dugo vremena smo bili sretni i ispunjeni, bilo smo blaženi i ožareni od duhovnih zadovoljstava koje smo uživali, sve do momenta dok nismo trebali položiti test slobodne volje.

Test slobodne volje se sastojao u tome, da mi dobrovoljno i bez ikakve prisile, prihvatimo Njega kao vrhovni autoritet, jer On je apsolutni stvoritelj svega, pa tako i nas, iako smo mi stvoreni od vječnoga duha, ali ipak imamo svoga tvorca. Dakle, slobodna volja se sastojala u tome, da mi, sva živa bića koja postoje, prihvatimo Njega kao našega Stvoritelja, jer iako smo blaženi i vječni, jer nam je svima Otac vječni i svemogući stvoritelj, i mi smo kao takvi Njegova djeca, ali je ovo bio test u kojem smo mi morali slobodnu volju ispravno iskoristiti, a ispravna slobodna volja je bila u tome da Njega prihvatimo kao našeg Stvoritelja, a budući da smo mi Njegova djeca, mi smo kao takvi istovjetni sa Ocem po kvaliteti, ali smo u malome formatu i kao takvi ovisimo od Njega, isto kao što mala djeca ovise od svojih roditelja, ali su kvalitativno istovjetni sa svojim roditeljima.

Slobodna volja je zakazala

Jedini test koji smo morali položiti i sa njim pokazati našu ispravnu slobodnu volju, je zakazao kod trećine naše braće i sestara, jer jedna trećina naše braće i sestara nisu htjeli da Ga prihvate i priznaju kao našeg stvoritelja, već su se izjednačili sa Njim, odnosno, postavili su sebe istovjetnim sa Ocem, što znači da svaki čovjek je bog za sebe, i što znači da svaki čovjek je ravan Njemu, a to u principu znači da On nama za ništa ne treba.

Posebno ovako lošoj situaciji je pogodovao bivši Lucifer, koji je u to vrijeme bio prepun svjetla i snage, i koji nam je u to vrijeme svima bio uzor i autoritet, a bio je autoritet jer je tada sve sijalo iz njega, i jer je tada govorio istinu čistu, međutim, i sam Lucifer je imao isti test kao i mi, a on se također sastojao od toga da prizna i prihvati Oca kao vrhovni autoritet.

Lucifer se prvi polakomio jer je imao veliki autoritet nad nama, i jer je znao da ćemo ga slijediti. Bivši Lucifer je, umjesto da prizna apsolutnog stvoritelja, sebe izjednačio sa Njim, a nas jednu trećinu ubjedio da smo ravni njemu, odnosno da smo ravni samome Bogu, jer je on (Lucifer) ravan Njemu.

Pad sa Neba

Iako smo mi Njegova djeca, pa smo kao takvi vječni i blaženi, kvalitativno smo od iste supstitucije kao naš nebeski Otac, ali smo u toliko zanemarljivo malom kvantitativnom omjeru naspram Njega, da mi sa jedne strane ličimo na Njega, ali sa druge strane i ovisimo od Njega, na žalost polakomili smo se, a bivši Lucifer koji je preimenovan u Sotonu ili Satana nas je vješto prevario, te nas ubijedio da mi nikada ne možemo umrijeti, da smo mi svi bogovi za sebe, takodjer da Otac nama za ništa ne treba, već što više, On nas samo laže i zamajava. Jedna trećina naše braće i sestara je krenula za Satanom i napustila je duhovno nebo.

Sam Satan kao glavni kolovođa i cijeli organizator ove pobune je direktno bio poslan (bačen) na Zemlju, a sa njim i njegovi najvjerniji i najodaniji anđeli (sluge), a te najodanije njegove sluge su bili glavni i najodgovoriniji huškaši i protagonisti svih laži i zabluda, dok je nas preostale smjestio u "Raj", a "Raj" je predio koji nije u duhovnome nebu, ali nije ni na zemlji.

Ponovljena slobodna volja

U to vrijeme je postojalo duhovno nebo ispunjeno sa dvije trećine naše braće i sestara koji su ostali uz Oca, postojao je takozvani "Raj" u kojem je bilo smješteno jedna trećina naše braće i sestara, i postojala je Zemlja na kojoj je bio smješten Satan, kao i njegove najokorjelije pristaše.

Satan i njegove najokorjelije pristaše su se permanentno, trajno i vječno izjasnile protiv Oca, kao najvećeg i najljućeg njegovog neprijatelja, dok smo mi preostali jedna trećina pokazali izvjestan neposluh Ocu, ali i pogrešno smo iskoristili slobodnu volju, međutim, nismo još uvijek bili Njegovi protivnici i nismo još uvijek pripadali Satanu do kraja, te nam je Otac iz ovoga razloga omogućio da se po drugi puta izjasnimo tkome pripadamo, Njemu; Ocu i Bogu od vječnosti, ili njemu; palom knezu koji je izgubio sav svoj sjaj, i koji kao takav ne da nije ravan Ocu, već je postao mračan i taman, pun svakoga zla i bijesa.

U to vrijeme Otac dozvoljava palom knezu da dolazi u "Raj", isto kao sto je i sam Otac dolazio u njega, jer su nasa braća i sestre imali pravo opet slobodnoga izbora, sa kojim Otac nije htjeo na silu da utječe, jer da nije dozvolio vragu da dolazi u "Raj", onda bi mi imali samo jednu opciju, a to je "Otac", ovako;...svatko je opet moga da izabere, da li sluša Očevu riječ, ili sluša vražiju riječ!?

Pad iz "Raja"

Na žalost, iako je jedna trećine nase braće i sestara dobila ponovnu priliku sa kojom je trebala samo potvrditi i prihvatiti Oca, Njega i Njegovu Riječ kao istinu, stvorila bi se situacija u kojoj bi nas jedna trećina se vratila tamo gdje pripadamo, a to je duhovno nebo na kojem smo već boravili, Satan i njegove sluge bi ostale na zemlji, mi smo po drugi puta zakazali, posumljali smo u Božju Riječ i prihvatili vraga kao našeg gospodara.

Sa ovim činom smo dobili i lanac oko vrata, a lanac je "duhovni pečat" sa kojim smo mi ovjerili da smo apsolutno vlasništvo samoga vraga, jer smo imali slobodnu volju koju smo zlouprebili, i po drugi puta njega izabrali za svoga gospodara.

Lanac znači njegovo trajno vlasništvo, jer naš svemogući Stvoritelj priznaje i prihvata našu slobodnu volju, budući da smo i dalje Njegova djeca, a Njegova djeca ne možemo biti dok mi nemamo slobodu izbora, i dok mi ne možemo samostalno da biramo sto želimo.

Sa ovim duhovnim lancem kao našim slobodnim izborom, napravili smo nepopravljivu i vječitu duhovnu štetu, ali ipak, Otac ima rješenje i za to, pa će nam dati još jednu priliku...

Materijalne svere

U to vrijeme su postojali "Raj i Zemlja, uz duhovno nebo i dvije trećine naše braće i sestara koji su ostali tamo, ali poslije ponovljene slobodne volje, Otac stvara razne materijalne svere, neke su od malo čvrsće materije, neke su toliko suptilne, i ova trećina naše braće i sestara odlazi na razne materijalne svere, sve u ovisnosti tkome kako odgovara, jer oni koji su bili bliže krutoj materiji idu prema dolje, oni koji su u sebi još uvijek držali neku istinu odlaze gore, tako da su sve ove svere stvorene, a ima ih gotovo bezbroj, stvorene iz razloga da naša braća i sestre mogu boraviti u onome duhovnome ambijentu koji njima najbolje odgovara, ali isto tako da mogu i duhovno napredovati prema gore, neometani od naše braće i sestara koji su manje duhovno potkovani.

Oni koji su bili u toliko lošem duhovnome stanju, jer su izgubili gotovo skroz razum i utonuli u duboku laž, odlaze diretno na Zemlju, jer sve ove materijalne svere koje su nešto suptilnijeg materijala smještaju određene duhove kojima je tu mjesto, Zemlja je postala prebivalište za one duhovno najsiromašnije.

Međutim, budući da smo sa ovim smještanjem u materijalni univerzum i razne svere dobili slobodnu volju opet da duhovno napredujemo, ako želimo naravno, sam Satan i njegove najvjernije pristaše postaju prognani u "Pakao",  jer ukoliko bi ostao na Zemlji, direktno bi se mješao u ljudski duhovni napredak ili nenapredak, u ovisnosti šta tko želi, te bi tako onemogućio da ljudi mogu slobodom svoga izbora duhovno napredovati ili ne napredovati.

Uz Raj i Zemlju koju smo imali na početku stvaranja, sa nasim pogrešnim ponovljenim izborom smo dobili i materijalne svere i pakao, gdje su jedna trećina naše braće i sestara dobili priliku da neometano duhovno napreduju, a sam vrag kao i njegove pristaše, budući da su ostali zakleti Očevi neprijatelji, i budući da stopiraju svaki duhovni napredak, strpani su u jedno jako ružno mjesto kojem bi pravi naziv ustvari bio "Grob", jer su na tome mjestu praktično zazidani, i jer iz toga mjesta nema izlaza. Jer ukoliko bi bilo izlaza, onda bi on dolazio i ometao duše u napretku, on je dobio mogućnost dolaska jedino u "Raj", jer su duše se trebala iznajsniti između njega i Boga.

Duše i dan-danas još uvijek imaju priliku da se izjasne, ali su za sada Satan, kao i Bog nevidljivi. niti obojica imaju pravo direktnog mjesanja u naš duhovni napredak, jer je slobodna volja u pitanju, razlika je samo u tome sto smo u "Raju" imali induktivan (direktan) pristup istini, a mi smo ga odbacili, sa duhovnim napretkom smo dobili deduktivni (posredan) pristup, sa kojim sve duše u cijelom materijalnom stvaranju imaju priliku i šansu da se dobrovoljno i neometano, samostalno i bez prisile, duhovno razvijaju, korak po korak.

Duhovni napredak/Inkarnacija-Reinkarnacija

Svi duhovi su dakle smješteni u one materijalne svere koje njima najviše odgovaraju po duševnome stanju, ali budući da ima toliko suptilnih duhovnih svera, ponekad duhovi na ovakvim sverama pomisle da su u "Raju" ili u samome duhovnome nebu. Međutim, ove suptilne svere su još uvijek materija, iako je u nekim sverama materija toliko njezna da ponekad zavarava duše koje tu borave da su u duhu, i vrlo često kada duše na ovim visoko-suptilno materijalnim sverama borave, misle da su došli do krajnjeg cilja i da više ne trebaju nikamo napredovati.

Također, sa druge strane, postoje i razine postojanja koje su toliko guste po svojoj fizičkoj strukturi, a neko ove razine zove "Astral", da duše koje borave na ovim sverama opet vrlo često u zabuni misle da su na zemlji, te svjesno ili nesvjesno pokušavaju da se upliću u zemaljska zbivanja, a neke duše žele samo da skrenu pažnju na sebe, te poslije dugo vremena kada primjete da ih niko niti vidi, niti čuje, shvate da su u drugoj dimenziji postojanja.

Budući da su sve ove svere napravljene samo iz jednoga razloga, a to je da se različiti duhovi po svom duhovnom kapacitetu smjeste na određenu koja im najbolje odgovara, ali su napravljene i radi toga da bi duhovi se mogli polako usavršavati u svome duhovnome napretku, te polako, korak po korak, ići prema gore sve više, duhovi vrlo često imaju potrebu da se pojave u nekoj određenoj sveri nižoj od njihove momentalno, jer na matičnoj sveri na kojoj borave su svi istoga duhovnoga kapaciteta, i svi uživaju u određenoj količini svjetla i ljubavi, ovisno na kojoj su sveri po njihovome duhovnome kapacitetu.

Inkarnacija

Na matičnoj sveri na kojoj duhovi borave, borave u istom obilju istine, svjetla i znanja, ali kada duhovi požele da napreduju malo više prema gore, onda se moraju inkarnirati na nekoj određenoj sveri nižoj po duhovnoj zrelosti, jer za duhovan napredak je potrebno služenje, odnosno, duhovi se moraju spuštati na niže razine postojanja da bi pomagali našoj braći i sestrama u njihovome duhovnome razvoju.

Svako ovo utjelovljavanje na određenu sveru nižu od matične se zove inkarnacija, u kojoj duhovi žele da uz služenje drugih sakupljaju duhovne pojene, te u služenju svoje braće i sestara duhovno se usavršavaju sve više.

Međutim, iako se duhovi ponekad spuštaju u svere niže, oni se ne spuštaju po svojoj osobnoj volji, već kada se akumulira odredjena količina zrelosti u njima, sa kojom oni postaju spremni da se duhovno usavršavaju.

Oni duhovi koji nisu još uvijek spremni i nemaju dovoljnu akumulaciju volje i želje za duhovan napredak, ostaju na matičnim sverama sve do onoga momenta dok i sami ne požele veće duhovne rezultate i da se popnu za korak više.

Karma

Budući da na matičnim sverama prebivaju duhovi koji su svi iste duhovne zrelosti, ali i istoga obilja svjetla i istine, duhovi na matičnim sverama žive u jednoj kompaktnosti i harmoniji, na matičnoj sveri ne mogu duhovno napredovati, ali isto tako niti mehanizmi karme ih ne dotiću, jer na matičnim sverama su svi podjednaki, te na matičnim sverama niti mogu činiti dobra, niti loša djela.

Mehanizmi karme počinju da rade kada duhovi dobrovoljno požele da se spuste u svere niže, i kada sazriju svi uvjeti za njihovo spuštanje, jer se nekada akumulacija sazrijevanja ovih uvjeta može čekati jako dugo, međutim, pošto svi imamo slobodnu volju i dalje, i pošto svi moramo samostalno odgovarati za naše postupke, i nismo natjerani na ništa, mehanizmi karme počinju da djeluju odmah prilikom inkarnacije određenog duha na sveru niže.

Reinkarnacija

Kao što sam već objasnio da je inkarnacija jedan duhovni postupak u kojem se duh inkarnira na određenoj materijalnoj sveri, a sve u cilju duhovno da napreduje, te duh sa ovim činom dobija mogućnost da se duhovno usavršava, ali isto tako i da podliježe mehanizmina karme, jer iza svega sto čovjek radi mora stojati odgovornost, budući da svi imamo slobodnu volju, i budući da svi moramo odgovarati za svoje postupke.

Inkarnirani duh na određenoj sveri niže skuplja pojene,  jer kroz dobra ili rđava djela, sve u ovisnosti kako on ustremi svoju slobodnu volju, određeni duh sakuplja ili svoje blagoslove ili svoje prokletstvo.

Blagoslovi se sastoje u tome da poslije završene misije koju je prošao i obavio, inkarnira se na nekoj sveri više, te na toj sveri uživa u još većoj količini svjetla, istine, i određene raskoši koja ta svera pruža, a prokletstvo se sastoji u tome da se reinkarnira na svojoj matičnoj sveri.

Stagnacija

Reinkarnacija sama po sebi nije baš dobra i poželjna, osim u nekim rijetkim slučajevima, jer to znači da je duh podbacio u svojoj misiji, a čim se duh reinkarnirao na matičnoj sveri opet, to znači da je stagnirao.

Stagnacija znači da je jedan duh koji se inkarnirao na određenoj sveri niže, a sve u cilju da bi duhovno napredovao i pokušao se popeti za stepenicu više, ustvari je protratio svoje vrijeme, jer se morao opet reinkarnirati na svojoj matičnoj sveri, ali sa ovim činom je još samo skupio kako pozitivnu, tako i negativnu karmu. Obično duhovi koje se reinkarniraju na svoje matične svere su sakupili pretežno negativnu karmu, jer da su skupili pretežno pozitivnu, onda bi se inkarnirali na sveru više.

Kako god bilo, bilo da se duhovi reinkarniraju na matičnu sveru, bilo da se inkarniraju na sveru više, karma ostaje zapisana, jer je karma mehanizam božanske pravednosti sa kojom svaki duh odgovara za svoje postupke, ali isto tako i uživa za pozitivne rezultate.

Ova karma koja se sakupila, bilo da je pozitivna ili negativna, mora se otpisati ili odužiti, ali kada se duh vrati na matičnu sveru, budući da su svi istoga duhovnoga  sadržaja, i budući da su u kompaktnosti i harmoniji, duh ne može ovdje okajati svoju karmu, ali ne može niti uživati pozitivne rezultate, već se mora inkarnirati na Zemlju.

Mehanizmi karme

Na svojim matičnim sverama duhovi ne mogu sakupljati nikakva duhovna bogatstva, te su primorani, prije ili kasnije, u ovisnosti koliko se akumulacija dobre volje u njima nakupi da služi druge, da se spusti u svere niže, ali svaki puta kada se spusti u sveru niže mehanizmi karme ga prate. Iz ovoga razloga, a budući da se svaki i najmanji milimetar karme mora otplatiti, duhovi se pripremaju dosta dugo na svojim matičnim sverama, sa druge strane, ukoliko stalno borave na svojoj sveri, ne mogu duhovno napredovati od onoga sto matična svera pruža.

Kada se duh inkarnira na određenoj sveri, privremeno gubi sjećanja, kada se reinkarnira, sjećanje mu se vraća.

Mehanizam karme, ali inkarnacije funkcionira tako, da svaki duh u slobodnoj volji mora postići određene rezultate, jer ukoliko bi duh zadržao sjećanje prilikom inkarnacije, onda bi radio već po određenju, dok duhovan napredak iskuljučivo ovisi od slobodne volje i ljudskih unutarnjih poriva za dobrim, odnosno, za unutarnjom željom svake duše da duhovno napreduje, ali bez ikakve prisile.

Kada se vrati na matičnu sveru sjećanje mu se vrati, ali na matičnoj sveri ne može duhovno napredovati, tako da sjećanje na matičnoj sveri ne utiče na slobodnu volju, kao ni na unutarnje samoopredjeljenje duše u njezinom duhovnome napretku.

Iz ovoga razloga reinkarnacija gotovo nikada nije dobra, jer ukoliko se duh vrati na matičnu sveru, to znači da je stagnirao, a ukoliko se ponovno vrati na neku sveru niže, ili čak direktno na zemlju, sjećanje obično zadržava i to znači da je došao vec po samoopredjeljenju, a samoopredjeljenje ne utiče na duhovni napredak, već potreba duše da ispravi neke greške, odnosno, potreba duše da okaja svoju negativnu karmu.

Na matičnim sverama se duhovima vraća sjećanje, te oni vrlo često osjećaju kajanje radi nekih propuštenih prilika na zemlji, ili u nekoj drugoj sveri na kojoj su boravili, što je kajanje kod duha jače, to ga tjera da se: reinkarnira ili inkarnira.

Kada se reinkarnira, onda pokušava jedan dio svoje negativne karme da otplati, kada se inkarnira i izgubi sjećanje, onda pokušava duhovno da napreduje.

Nekada dolaze duhovi u obadva pravca, a to je i da otpisuju dugove svoje negativne karme, ali i da duhovno napreduju, tako da se inkarniraju i izgube sjećanje, ali i prolaze stalno neke životne turbulencije, probleme i sve vrste nedaća, jer otplaćuju i staru karmu.

U rijetkim i iznimnim situacijama se pojavljuju neki duhovi koji zele da uživaju u pozitivnoj karmi koju su nakupili u prošlim inkarnacijam, međutim, ovo je jako opsano, jer uz pozitivnu karmu koju uživaju i koriste, oni također sakupljaju i negativnu, koju će opet, prije ili kasnije, morati otplatiti.

Osim toga, postoji i mogućnost pada, jer ukoliko duh barem ne stagnira, a ovo se zove tratjenje vremena, već se jos degradira, a degradira se tako sto ga vrijednosti određene svere privuku na kojoj se inkarnirao, a inkarnirao se da sakupi duhovne pojene a ne da uživa u toj sveri, već se čak poistovjeti sa vrijednostima te svere, poslije okončanja života se ne vraća više na matičnu sveru, vec se inkarnira na nekoj niže.

Degradacija

Degradacija nastaje onoga momenta kada je duh podbacio, što je još gore od stagnacije, jer stagnacija izaziva kajanje za propuštenim prilikama i ponovna priprema duha da se inkarnira, dok degradacija znači da je duh podbacio totalno, izgubio svoju matičnu sveru i spustio se za stepenicu niže koja je postala njegova nova svera, plus karmu koju nosi sa sobom iz prošlih, ali i slijedećih inkarnacija.

Iz ovoga razloga je cijeli ovaj materijalni univerzum, i sve njegove svere koje su nevidljive za ljudsko oko, prepun različitih duhova koji većinom malo napreduju, malo nazaduju, dok se nova karma stalno stvara.

Karma se jedino može na zemlji otplaćivati, jer na matičnoj sveri svi duhovi su iste duhovne zrelosti, i vladaju podjednaki uvjeti za boravak, dok, sa druge strane, duhovima nije dozvoljeno prelaziti u druge svere bez mehanizma inkarmacije, jer inkarnacija služi za duhovni razvoj duše i koristi se u slobodnoj volji, a reinkarnacija je povratak na početnu točku ili matičnu sveru, tako da je Zemlja kao takva interesantna mnogim duhovima iz različitih svera postojanja.

Zemlja

Zemlja kao takva je jedina svera u cijelom univerzumu za koju su zainteresirani svi duhovi iz ma koje svere, jer na zemlji se jedino može okajaviti i ispravljati negativna karma, uživati u rezultatima pozitivne karme, ali se isto tako može i duhovno napredovati.

Iz ovoga razloga na zemlji borave duhovi iz svih mogućih svera, kako iz onih najnižih, tako iz onih najviših, naravno, pod uvjetom da je došlo do akumulacije dobre volje, i da duh osjeća potrebu da želi duhovno da napreduje, jer se mora sve uskladiti i sa Božanskim uređenjem i Njegovim mehanizmima, budući da duh nikada ne može samovoljno, proizvoljno i svojom nekom osobnom snagom odlaziti, dolaziti;...ili mjenjati svere po osobnoj želji.

Zemlja je, dakle, sjecište svih duhovnih dimenzija, ali budući da duhovi na zemlji imaju materijalno tijelo, ljudsko oko ne može primjetiti određenu količinu svijetla ili tame koja emanira iz duhova na zemlji.

Obično duhovi na zemlji, a budući da su se inkarnirali i izgubili sjećanje, počinju da se prepoznaju po duhovnoj zrelosti, pa se onda udružuju, razgovaraju i vrlo često provode vrijeme, a to je upravo stagnacija, jer kada se život završi i kada se reinkarniraju na matičnu sveru, počinje kajanje u kojem nisu postigli nikakve rezultate od onih sa kojim su već i došli, dok je pozitivna strana toga da se nisu barem degradirali, ali su u svakom slučaju protratili vrijeme, plus karma koju su nakupili, a ona se mora otplatiti ili otpisati.

Samo rijetki duhovi koji se inkarniraju na zemlji shvate i prihvate, odnosno realiziraju pravi razlog njihove inkarnacije, a to je da služe druge i tako duhovno napreduju, jer kada se vrate na svoju duhovnu sveru, a budući da su svi podjednaki u duhovnome razvoju, ovdje više ništa ne mogu učiniti.

Ipak, zadovoljstva ovoga svijeta, kao i stalni susret sa svim mogućim duhovima iz različitih svera, ali i bježanje pojedinca od svoje misije i zadatka, tjera duhove da podbace, a u najboljem slučaju da protrate vrijeme, plus veliki rizik koji zemlja za sobom donosi.

Rizik i opasnost

Budući da duhovi rade sve u slobodnoj volji, i budući da na duhovan razvoj jednoga duha nitko nema pravo direktno uticati, direktno u smislu da ga primorava na neke radnje ili akcije mimo njegove želje, to donosi sa sobom blagosov sa jedne strane, ali može biti i velika opasnost, jer niti u jednom slučaju, bilo da je duh izabrao ovo ili ono, nitko ne može silom stati na put, i takvoga duha odvratiti od njegovih namjera i stremljenja.

Iz ovoga razloga sile svijetla, ali i sile tame sa druge strane, rade indirektno i posredno, jer se ne smije uticati na slobodnu volju, tako da sile svjetla pokušavaju indirektno i posredno da utiču na svijest odredjenog duha i njegovo duhovno stremljenje, kako bi ga popeli još više gore, dok sile tame koje borave na paklenim sverama, pokušavaju indirektno i posredno da utiču na svijest duha i njegovo stremljenje, da bi ga srozale još niže.

Cijela ova zemlja na kojoj trenutno boravimo je jedna velika duhovna košnica, iako neprimjetna za ljudsko oko, jer je sjecište svih mogućih profila duhova, koji se utjelovjavaju (inkarniraju) iz različitih svera, plus sile svjetla i tame koji su stalno ovdje prisutne, jer nema direktnoga mješanja, već svi rade svoj posao na indirektan i posrednički način, i onda ljudi vrlo često ne primjećuju pravu realnost i zbilju u kojoj žive.

Propast ili uspjeh

Na matičnim sverama na kojima duhovi prebivaju ne mogu duhovno napredovati, niti mogu svoju negativnu ili pozitivnu karmu okajavati ili uživati, svi duhovi, prije ili kasnije, moraju se inkarnirati, bilo u niže duhovne svere da bi skupljali duhovne pojene i tako pomalo napredovali, bilo da je došlo vrijeme za konačan test i ispit slobodne volje.

Ukoliko duh provede svoj zivot na zemlji, poslije njega se reinkarnira na matičnoj planeti, stagnirao je, ukoliko se inkarnira na sveri niže je degradirao, ovo kolo se vrti već dugo vremena, jer kao sto sam već rekao, duhovi već dug vremenski period malo napreduju, pa se u nekoj narednoj inkarnaciji malo degradiraju, a silna karma se samo skuplja sa kojom jedan duh ni poslije stotine inkarnacija ne može sve da otplati, tako je inkarnacija na zemlji, osim ispravljanja ili uživanja loše ili dobre karme, mogućnosti za duhovni napredak, međutim, zemlja pruža mogućnost jedinu da se na njoj položi test dobre volje, jer na matičnim sverama su svi podjednaki i jer na matičnim sverama vladaju podjednaki uvjeti uživanja ili patnje, sve u ovisnosti gdje je duh lociran.

Jedino na zemlji se sreću duhovi iz svih duhovnih oblasti, te na nju dolaze duhovi iz paklenih svera postojanja, ali dolaze duhovi i iz svjetlosnih svera postojanja.

Ukoliko duh prihvati svjetlosne frekvencije on će duhovno napredovati, ukoliko uhvati negativne frekvencije on će nazadovati, međutim, duh još uvijek nije postigao svrhu i misju života, niti je otišao u propast.

Na višim sverama će više uživati, na nižim sverama više patiti, ali test nije položen, niti je igra završena.

Međutim, budući da su svi duhovi opterečeni lancem, a lanac je duhovni pečat sa kojim mi pripadamo Satanu i ovaj lanac nosimo još od pravremena, sa druge strane, Satan je samo momentalno protjeran i nabijen u rupu, ali zemlja za sada njemu pripada i njegovim palim anđelima, iako su oni privremeno zaključani, sile tame rade na sve moguće načine da ga otključaju, sto će se desiti jako brzo sa pojavom "Antikrista", svi duhovi na bilo kojoj sveri da se nalaze, imali su dovoljno vremena da duhovno usavršavaju, te u ovome vremenskome periodu toliko duhovno ojaćaju, da bi mogli položiti test slobodne volje.

Isus Krist

Test slobodne volje se cijelo vrijeme sastojao i vrtio oko jedne centralne figure, a to je Isus Krist, jer jedini Krist može pokidati ove lance koje nosimo još od pravremena i u vlasništvu smo Sataninom, sa druge strane, jedino Isus Krist može oprati i svaki milimetar nakupljene karme koja bi se morala vječnostima otplaćivati, jer su duhovi je u tolikoj mjeri sakupili, a ona se mora do kraja isplatiti, jer Krist ima jedino mogućnost da preuzme sve grijehe (karmu) svijeta.

To znači slijedeće; da je Isus Krist multidimenzionalan, ne samo kao neki učitelj veliki i nadarena osoba, ili kao neka mistska ličnost kako mnogi misle, već ključevi naših lanaca koje pripadaju Satani su u Njegovim rukama, plus preuzima karmu koju bi morali još milionima godina otplaćivati.

Iz ovoga razloga ima duhova koji su se popeli u velike, nekada čak i najveće moguće svere, jer su iz inkarnacije u inkarnaciju konstantno napredovali, međutim, čak i oni bi morali doći na zemlju i živjeti barem milion godina da svu prijašnju karmu otplate ili uživaju u pozitivnoj, plus lanci koji i dalje nose, jer lanac je duhovni pečat sa kojim mi trajno i neraskidivo pripadamo vragu.

Na žalost, iako su duhovi imali toliko vremena da se kroz duhovno uzdizanje i sverno usavršavanje odluče i izjasne tkome pripadaju, jer duhovi jesu u vlasništvu Sataninom, ali smo svi još jednom dobili priliku da to potvrdimo ili negiramo, duhovan napredak je bio samo iz razloga da se Satan zaključa privremeno, mi za to vrijeme snažimo našu slobodnu volju, spoznajemo istinu, te bez prislile se odlučimo koga želimo služiti, velika večina duhova još nije sazrila, a vrijeme se okončava.

Kraj Vremena

Svi duhovi, ma gdje oni bili i kojoj sveri pripadali, dijele se na dvije kategorije: duhovi svjetla i duhovi tame. Ima još jedna kategorija duhova, a to su neopredjeljeni, međutim, ovi duhovi iako ne pripadaju niti jednoj kategoriji eksplicitno, već pokušavaju nešto samostalno da rade, morat će se uskoro izjasniti.

Kao što duhovi svjetla očekuju svoga gospodara i pripremaju teren za Njegov ponovni dolazak, tako i duhovi tame pripremaju teren i očekuju svoga gospodara.

Budući da je Satan za sada zazidan u grobu, kao i njegovi najvjerniji, duhovi tame pokušavaju raznim bušenjima zemljine kore, eksperimentalnim pokusima, te raznim drugim fizičkim pokušajima da razbiju ovaj poklopac, kako bi sile tame se pojavile na zemlji i u fizičkome obliku.

Za sada se to samo dešava kroz prizivanje raznih energija,  kroz crne magije i druge oklutne radnje, gdje sile tame dolaze direktno iz pakla, ali na indirektan način kroz energije, i normalno ne mogu ozlijediti čovjeka koji se nebavi i sam sa ovakvim stvarima, jer je još uvijek slobodna volja u pitanju i nema direktnoga mješanja.

Isto tako sa druge strane sile svjetla prizivaju "Sveti Duh", a "Sveti Duh" je Božanska sila i Njegova emanacija ljubavi, sa kojim također nema direktnoga mješanja za sada, jer da bi čovjek primio "Svetog Duha" mora imati želju za tim, isto kao što i da primi crnu energiju koja dolazi iz pakla mora imati želju za tim.

Ipak, iako je još uvijek slobodna volja u pitanju, vrijeme se okončava, jer se rade završne pripreme za doček svoga gospodara, u ovisnosti kojeg gospodara ljudi čekaju...

YOUR REACTION?



Facebook Komentari