Vjerujem da bi se dosta ljudi složilo sa konstatacijom da u današnjem društvu, svijet je podijeljen na interesne zone u kojima je politika srž zbivanja, odnosno interesi su ti koji diktiraju politikom, pa se iz tog razloga vodi politika interesa. Interes kao interes u svojoj suštini može puno toga ponuditi, ali rijetko kada nešto dobro i konkretno donjeti za većinu. Interesi su razni i oni se vremenom mjenjaju i oblikuju u ovisnosti momentalnih potreba, ali svi ostaju u svojoj konačnici u okviru određenog vremena, odnosno razvoja situacije koja prethodi trenutnom interesu. Cijeli je spektar interesa što znanih, a što neznanih. Pa tako, na primjer, imamo materijalne interese, političke interese, društvene interese, osobne interese, interese obitelji, ekonomske interese, itd. Svi ovi interesi nastaju kao momentalna potreba kroz koju pojedinac ili društvo želi da stigne do određenog cilja, i svi ovi interesi su znani. Kada se određeni interes zadovolji, interes kao takav prestaje biti interes, ali zato sa druge strane postaje šablon koji određuje smjernice kojim pojedinac ili društvo ide. Pa tako, na primjer, u današnjem društvu imamo šablone ili norme koje su rezultati određenih interesa, kao put i konačna destinacija do koje društvo treba da stigne. Budući da su svi ciljevi već determinirani određenim interesima, onda dolazimo do konstatacije da društvo ide već utabanim stazama, koje je netko drugi postavio u našu korist ili nekorist sa druge strane. Nekada određeni interes odgovara trenutnoj situaciji, pa je društvo ili pojedinac zadovoljan istim, ali sutra već ovaj interes postaje utabana staza ili šablon kojom i sve ostale generacije prolaze.
Međutim, svi ovi interesi su znani i već dobro poznati, pa tako danas svima je jasno da se vode pravi mali interesni ratovi kada su u pitanju politički, vojni, materijalni, a najviše nam je poznat ekonomski interes. Što bi se u društvu reklo, »novac vrti gdje burgija neće«, odnosno, novac je glavni preduvijet da se određeni interes zadovolji.
Radi ovog razloga i radi činjenice da je "Novac" taj koji diktira politiku ma kojeg interesa, društvo se naivno poistovjetilo sa novcem kao glavnim interesom, a ne kao sretstvom za postizanje određenog interesa. Pa iz ovog razloga u današnjem društvu većina ljudi ide politikom novca kao glavnim interesom, odnosno, poistovjetili su se sa sredstvom, a ne sa glavnim ciljem koji vodi do određenog interesa. Budući da je novac samo sredstvo koje stoji iza određenog interesa, ljudi u neznanju misle da poistovjećivanjem svojih interesa sa novcem će stići do određenog cilja, a ne realiziraju, sa druge strane, da je novac instaliran kao način da se određeni interes zadovolji. Kada i ukoliko pojedinac shvati da je novac samo sredstvo, a ne glavni cilj, onda može također shvatiti da bez obzira što danas, manje-više, svi trče za ovim sredstvom, ali također i bez obzira da li ga posjeduju ili ne, da su jos uvijek u interesnoj zoni onih koji postavljaju interese.
Ukoliko smo razumjeli razliku između cilja i sredstva, onda nam se svima automatski nameće slijedeće pitanje, a tko onda stoji iza određenih intresa i koji su to interesi u pitanju, ukoliko njihova pozadina nije u sredstvima (novcu) već svi imaju svoj zajednički cilj? Da bi odgovorili na ovo pitanje, onda možemo ponuditi jednostavan odgovor da je to "Moć", odnosno potreba da se pojedinac ili grupa ljudi izdvoji iz većine i upravlja sa drugima. Međutim, ovo je samo pola istine, jer da bi se pojedinac ili grupa ljudi izdigla iznad drugih u svojoj moći, oni se mogu također poslužiti sredstvom kao što je novac, ali mi sa ovim još uvijek nemamo cilj već samo način predrealizacije određenog cilja. Dakle, što je onda taj zajednički cilj koji stoji iza svakog sretstva?
Da bi došli do odgovora na ovo pitanje, onda moramo prvo primjetiti šta je svima njima zajedničko, odnosno, koja je to nit koja povezuje sva sredstva u jedan cilj. Dakle, da bi se određeni cilj zadovoljio, uvijek, kao prvo, moraju se ukloniti svi tragovi, odnosno, cilj nikada ne smije biti otvorenog karaktera, jer ukoliko je pristupačan svima, onda postaje sredstvo, a ne glavni cilj. To u praksi znači da svaki cilj ostaje cilj sve do onda dok ga neznanje opravdava, ili što bi se reklo drugim riječima, svima njima je zajedničko da su tajni ili skriveni.
Kada dođemo do ove faze i shvatimo da su sva sredstva otvorenog karaktera, dok sa druge strane zajednički cilj je uvijek sakrivene prirode, onda također neminovno dolazimo do zaključka da, istina nikada ne opravdava cilj. Ukoliko je ovo točno, a kako stvari stoje izgleda da jeste, onda osim sredstava koji vode do određenog cilja, imamo također da laž ili manipulacija mora ići uvijek ukorak uz određeni cilj što uz svojoj konačnici implicira samo jedno da, "Neznanje" je osnovni mehanizam kako se svaki cilj može zadovoljiti.
Međutim, sa ovim preduvjetom smo došli opet do dijela istine, a ne do potpununog odgovora. Dakle, da bi se jedan cilj opravdao preduvjeti moraju biti zadovoljeni, kao što su sredstva i osnovni mehanizam realizacije mora biti involviran u svaki cilj kao što je neznanje. Kada su ova dva preduvjeta zadovoljena, realizacija određenog cilja je već sasvim izvjesna. Ali, mi također još uvijek nemamo cilj, već sa druge strane sredstvo i preduvjet. Što je onda cilj konačni, vjerujem da se pita dosta čitalaca, budući da imamo sve preduvjete za realizaciju istog, ako sa jedne strane imamo novac i neznanje, a moć je samo pola istine!?
Dakle, da bi glavni cilj bio realiziran preduvjeti kao što su novac, neznanje (manipulacija) i moć moraju biti glavna sredstva na strani onih koji koji postavljaju interese na uštrb sviju ostalih. Međutim, pošto su ovo sve sredstva koja vode do realizacije cilja, ona su kao takva otvorenog karaktera i u većoj ili manjoj mjeri pristupačna svima, pa kao takva još uvijek ne mogu biti cilj. Ono što izdvaja pojedinca ili grupu ljudi iz ove kategorije u kojima su svima sredstva dostupna je "Istina", koja je uvijek na strani određenog cilja, a za uzvrat se nudi laž i manipulacija svima ostalima. Tek sada ovdje dolazimo do razdvajanja svijetova u kojima jedna grupa ljudi ostaje samo u okviru sredstava, dok druga grupa također se služi sredstvima, ali također ima osnovni mehanizam ili polugu kako dolazi do realizacije konačnog cilja, a to je istina.
Razlika između neznanja i istine je velika, jer neznanje čini nešto zatvorenog karektera, odnosno skriveno je drugim riječima i ne može biti dostupno svima, dok istina nije skrivenog karaktera i otvorena je prema svima, ali je uvijek na strani onih koji postavljaju ciljeve. Pa recimo jedan primjer, znanja ima raznih i različitih vrsta, te iz tog razloga za svako znanje se može ponuditi neznanje i obratno. Znanje je relativnog karaktera i budući da je takvo, ono može varirati od osobe do osobe. Danas može predstavaljati znanje ovo;- a sutra već nešto drugo. Kada se to znanje sakrije, onda postaje neznanje, a kada se izmanipulira onda postaje laž, ali budući da je ovo isto samo sredstvo u postizanju ciljeva, manipulacija znanjem je također dostupna svima.
Međutim, ono što je uvijek isto i nepromjenjivo i kao takvo je također dostupno svima, ali, na žalost, uvijek je na strani pojedinaca koji postavljaju ciljeve je istina, dok za uzvrat se nudi relativno znanje i manipulacija.
Istina mora biti uvijek na strani onih koji postavljaju ciljeve, jer ukoliko nebi bilo tako, onda nebi ni postojao cilj, odnosno, i pojedinci koji postavljaju ciljeve bi bili također u laži ili manipulaciji.
Dakle, osnovna razlika od onih koji postavljaju ciljeve i onih koji se služe samo sredstvima je istina i jedni je dobro poznaju, a drugi su u okvirima sredstava i relativnog znanja.
Budući da je istina otvorenog karaktera i dostupna svima, jedni koriste sredstva da bi je prikrili, umjesto nje ponudili relativno znanje, a drugi opet koriste sredstva da bi došli do istine, odnosno relativnog znanja.
Pa tako danas imamo tri kategorije ljudi, jedni koriste sva sredstva da bi prikrili istinu, druga kategorija koja koristi sva sredstva da bi došla do istine i treća kategorija koji ne koriste sredstva uopće već upravo suprotno, odriču se svih sredstava i već samim tim ostaju u istini, budući da nema nikakvih provodnika ili filtera, istina kao takva je pristupačna svima. Budući da prva kategorija vješto pokušava sakriti istinu, a druga kategorija koristi sredstva da dođe do istine, treća kategorija koja sebe izdvaja iz pomenute dvije automatski počinje realizirati istinu, jer je istina uvijek otvorenog karaktera, ali radi sistematične manipulacije u kojima se nude sredstva i relazivna znanja ona kao takva ne postaje prepoznata.
Tek sada kada smo razumijeli da pojedinac ili grupa ljudi koji žele da dođu do realizacije određenog cilja u društvu moraju poznavati istinu, a sa druge strane ostalima nude manipulaciju i relativno znanje, tek sada možemo doći i do konačnog zaključka šta je glavna interesna zona i krajnji cilj. Do ovoga momenta smo ustanovili da sredstva uvijek moraju biti involvirana u realizaciju, također osnovni mehanizam kao što je istina mora biti uključen, a ostalima se nudi samo sredstva i relativno znanje. Također smo ustanovili da novac nije glavni i jedini preduvjet da bi se došlo do moći, već je također samo sredstvo.
Dakle, budući da je istina otvorenog karaktera i budući da ona kao takva ne može ponuditi moć, te iz tog razloga je samo mehanizam kojim se služi u realizaciji istog, jedino što je jos preostalo je "Svijest" , kao glavni i konačni cilj!
Da, točno je, i ovo je glavna i jedina interesna zona onih koji postavljaju ciljeve kroz interese. Zašto baš svijest?
Pa, budući da kako smo već rekli, »Istina« je otvorenog karaktera i svima pristupačna, sredstva do njene realizacije su također otvorenog karaktera i svima su dostupna, relativno znanje ili manipulacija je također otvorenog karaktera i svima je dostupno, jedino je razlika što se neko koristi manipulacijom, a neko postaje izmanipuliran, ali u svakom slučaju se manipulacijom može svatko služiti, dakle, jedino ostaje još »Svijest« koja je također svima omogućena, ali isto kao i istina je uvijek na strani onih koji postavljaju ciljeve. Razlika između »Istine i Svijesti« je u tome jedino što istina se ne može izmanipulirati i uvijek ostaje u svim kombinacijama otvorenog karaktera, dok, međutim, svijest može, pa iz tog razloga interesna zona onih koji postavljaju ciljeve je uvijek i samo "Svijest"!!!
Da, iako istina je uvijek "Jedna" i nema tendenciju mjenjanja i otvorenog je karektera, pa kao takva ne trpi nikakvu manipulaciju, niti joj zamjena može biti relativno znanje, ona ipak ne može biti realizirana u ljudskoj svijesti, jer interesna zona onih koji vladaju ovim društvom je uvijek "Svijest", a društvo, na žalost, uglavnom ne prepoznaje važnost iste, jer su mu ponuđene zamjene u obliku sredstava i relativnog znanja kroz manipulaciju, kao glavna interesna svera koje društvo vodi u svim njegovim nastojanjima!
Comments
0 comment