Imao seljak svog magarca i jahao ga cijelo vrijeme. Koristioga za poslove razne. Shvatio je da mu magarac može dobro služiti, jer je svijest u seljaka bila veća.
Magarac je tako bio osuđen da sluša, izvršava volju svoga gospodara. I tako, magarci su se rađali i umirali, svi su bili osuđeni da budu iskorišteni za malo hrane koju su dobijali za uzvrat.
Međutm, magarac iako poslušan, imao je i svoje mane. Ponekad je lijen, a ponekad opet tvrdoglav. Kada bi došlo vrijeme magarčeve bezvolje, postao bi praktično neupotrebljiv. Seljaku se to nije svidjelo, jer njemu trebaju magarci koji su uvijek upotrebljivi. Odlučio seljak da preuzme stvari opet u svoje ruke, tukao je magarca i silom ga primoravao. Ali svaki put kada bi ga dobro istukao, magarac je postajao još tvrdoglaviji, nebi se pomakao niti za tren. Osim toga, magarcu bi se počeo javljati i ponos, pa bi se često znao i ritati. Dodijalo seljaku da ga tuče batinom, jer vidje da nema koristi nikakve. Smislio je onda drugi plan, kažnjavao bi magarca sa hranom. Ali svaki put kada bi magarac ostao bez hrane, postajao je sve ljeniji, te bi gospodaru sve manje uzvračao vjernost. Osim toga, postajao je i sve slabiji, pa nije mogao biti dobro iskorišten.
Vidio seljak opet da gubi kontrolu polako, te da mora nešto hitno poduzeti. Razmišljao je tako dugo i dugo, te konačno shvati da magarca mora nekako izmanipulirati!
Jer, sve metode koje je isprobao nisu dale najbolje rezultate, uvijek su na kraju još više pogoršavale stvari. Ali kako izmanipulirati magarca, razmišljao je seljak, kada čak niti batina ne pomaže? Magarac je toliko tvrdoglav i ponosan, da će ga na kraju ubiti i izgubiti svoga slugu, a to mu se nije sviđalo. Jedino što mu je padalo na pamet je hrana, jer je primjetio da magarac kada nešto voli, sam će po nju krenuti. Ali svaki put kada bi postavio hranu malo dalje od magarca, magarac bi išao jedno vrijeme i tu se zaustavio, pojeo svu hranu i opet postao neupotrebljiv. Osim toga, morao je seljak također da pješači dosta i puno se umara, pa bi na kraju ispalo još da seljak magarca služi. Ne, to nije dobar plan, pomislio je seljak, jer moja svijest je ipak veća! Moram nešto smisliti što magarc voli i za čim će sam potrčati, ali ipak da mu nije na dohvat ruke!?
Razmišljajuči mu na kraju ideja u mislima sine, sjeti se mrkve i štapa! Magarac najviše voli mrkvu i rado će sam potrčati za njom, kada mu na štapu bude visila pred očima zaboravit će na ljenost, a tvrdoglavost će ga stalno tjerati da trči za njom.
I tako seljak veza mrkvu za štap i postavi je ispred magarca. Magarac bi trčao i trčao sve u nadi da će je jednom dohvatiti. Kada bi došlo vrijeme da se trebaju zaustaviti, seljak bi sklonio mrkvu ispred magarca i već za tili čas magarac bi se zaustavljao.
Hohoho...smijao se seljak, pa ja sam sa ovim dobio punoviše, -pomislio je on. Uspijo sam izmanipulirati magarca, pa sam za uzvrat dobio oboje, i mrkvu i magarca!
I tako vrijeme prolazi, ... i dan danas magarac za svojom mrkvom trči, jer je svijest u seljaka veća...
Laž;
Baš poput u priči o "Magarcu i Mrkvi" u današnjem društvu primjećujemo situaciju koja dosta podsjeća na jednu veliku mrkvu i štap. Mrkva se može primjetiti radi činjenice da u svijetu, kada su u pitanju materijalna dobra, kao i ostale materijalne draži, svuda su razbacana okolo, reklo bi se na prvi pogled da samo treba dobro potrčati za njima i za tili čas već su u našim rukama. Ta mrkva nam se čini tako slatkom, primamljivom i nadohvat ruke, da smo radi te činjenice u stanju pretrčati cijeli život u nadi da ćemo je jednog dana dohvatiti. Kada pogledamo svuda okolo nas primjećujemo razne trgovačke centre koji mame poput ukusne i slatke mrkve, prodavnice i izloge koji su puni svih potrepština, nove proizvode kako u tehnologiji, tako i u svim ostalim segmentima života, koji primamljivo čekaju samo da budu zgrabljeni. Iako, sa druge strane, često nas plaše raznim krizama i recesijama koje pogađaju društvo, porastom stanovništva i crpljenjem prirodnimh materijalnih resursa, naša mrkva kao da uporno prkosi svemu tome, i čak što više, još više i jače nam se stavlja pred oči, pa tko je onda lud da samo malo ne potrči za njom, kada je već sve tu pred nama!? Za one koji su toliko uporni u želji ostvarenja svojih ciljeva, naše banke nude raznorazne kredite, koji garantiraju da ćemo, na kraju, konačno zgrabiti našu željenu mrkvu i postati srećni. I tako, dani prolaze jedan za drugim, svi pomalo trčkaramo okolo, jer smo svjesni da mrkva uistinu postoji i da je svuda okolo nas, strpljivo čekamo i nadamo se, slijedeći put će ona tu biti baš upravo radi nas.
Istina:
Iako se često čini da situacija u kojoj se nalazimo je prirodna i spontana, te da je upravo onako kako mora i treba biti, baš poput magaraca često nesvjeni i bez dovoljno zainteresiranosti za ispravnom percepcijom, nasjedamo na situacije u kojima nam se priviđa da je u društvu upravo sve stvoreno radi nas. Naravno, to se nama samo čini kada se ponašamo poput magaraca, koje jedino interesira njegova mrkva, dok za druge strane zanemarujemo svijest te dopuštamo da budemo izmanipulirani.
Kao i u priči, da bi magarac bio izmanipuliran, moraš mu ponuditi nešto za čim će on potrčati, jer ukoliko toga nema, ne možeš ga dobro iskoristiti. Kada se u društvu želi napraviti prvorazredna manipulacija, receptje uvijek isti, razbacaju se mrkve na sve strane i onda trka nastane. Medutim, iako svi, manje-više, trče za svojom obećanom srećom, malo tko se može pohvalitida je do svog cilja stigao. Čak i oni koji su uspjeli u svojim nakanama, odnosno oni koji su donekle uspjeli zagristi komad svoje mrkve, pa imaju osjećaj da je obećana sreća ipak bila tu postavljena samo radi njih, takoder ostaju opet izmanipulirani ubrzo, jer kao u priči u kojoj magarac kada i zagrize svoju željenu mrkvu i otkine je sa štapa, seljak samo sveže novu, ali ovaj put još veću i ljepšu, te nova trka magaraca nastaje.
Ukoliko nebi bilo te mrkve koja mami i privlači, pojavila bi se najmanje dva nedostatka kod seljaka:
-magarci bi stali i postali nezainteresirani, te tako nebi mogli biti dobro iskorišteni
-ali i dugi nedostatak, nebi postali izmanipulirani, te sa druge strane, pokazali samovolju, a možda bi neki od njih uz samovolju shvatio da je svijest najbitnija.
Dakle, sve što se radi u društvu, ali takoder i u svkodnevnom pojedinacnom životu, radi se sa nekom sviješću. Bez svijesti se nemogu ni osnovne radnje zadovoljiti, a da ne govorimo o kompliciranijim aktivnostima. Na žalost, većina današnjeg društva je prihvatilo situaciju da ih drugi vode kroz život, odnosno ponašaju se poput magaraca koje samo interesira obecana sreća, ali naravno žele to postići bez svijesti. Ono što najviše guši svijest je tvrdoglavost i ljenost, jer se sa tvrdoglavošću stvara ego sa kojim čovjek misli da drži situaciju pod svojom kontrolom, a lijenošću se zamaglulje precepcija u kojoj se teško otvaraju oči.
U takvoj situaciji su stvoreni svi preduvjeti za štap i mrkvu, i kako u priči, na žalost, kraj se već prepoznaje:
I tako vrijeme prolazi, i dan danas magarac za svojom mrkvom trči, jer je svijest u seljaka veća...
Da li po vama ovaj svijet liči na mrkvu i štap?
Comments
0 comment