Fašizam kroz povijest
Fašizam kroz povijest
Od istoka do zapada

Sve se u životu mjenja, vrijeme, mjesto, situacija, ljudi čak promjene i bračnog supružnika, netko novi automobil, a opet netko posao, navike ili hobi, sve se mjenja što bi se reklo sem kamenja, osim kamenja koje je uvijek nepromjenjljivo, statično, naizgled dosadno i uvijek prisutno, još jedan fenomen je uvijek kroz povijest prisutan, a to je fenomen „fašizma“ u novije vrijeme, dok kroz povijest je to bio brutalno osvajački rat sa depopulacijom, krađom i pljačkom, kao i sa prisilnim nametanjem volje jednoga entita naspram drugoga ili naspram više entiteta.

Uvijek simptomatično za fašizam je fanatičan i radikalno progresivan način razmišljanja, u kojem jedan fašista osjeća prijetnju nepodnošljivu od drugoga entiteta, strah, ugroženost i osjećaj manje vrijednosti, budući da suprotni entitet koji je prijetnja za fašizam želi živjeti slobodno, demokratski, parlamentarno, neovisno, kao i sa odabirom vlastitoga puta u kojem će kreirati svoju sudbinu, te zadobiti svoj nacionalni indetitet prepoznatljiv u svijetu.

Fašizam sa povijesne scene nikada nije nestao, on je sveprisutan odkad je vjeka i svijeta, samo se kroz poviijest jače ili slabije manifestirao, odnosno, nekada se fašizam prikazuje kroz tobožnju demokraciju u kojoj su navodno svi slobodni i neovisni, ali glavni gazda vuće konce koje svi moraju prihvatiti i poštivati, do radikalno ekstremnoga fašizma u kojem se oružanom silom kreće u akciju da bi se zaštitili vitalni interesi.

Vitalni interesi i terorizam

Vitalni interesi su glavna odlika fašističke ideologije, jer fašizam, već je opće poznato, uvijek brani osobne vitalne interese na uštrb drugoga, jer fašizam neće sebe da predstavi kao zlo, već uvijek i eksplicitno su drugi krivi za vitalne interese fašističke ideologije, kao i opravdanost istoga da vojno, ekonomski, politički, medijski, itd. nametene svoju volju drugome, kao i da opravda svu brutalu koja se krije iza ovakve ideologije.

Ono što je za fašizam još simptomatično, osim zaštite tobožnjeg osobnog interesa, je i terorizam, jer fašizam sebe opravdava uvijek kroz ova dva postulata, jedan je zaštita svojih interesa i nametanje svoje volje drugome, a drugi je pojava terorizma, separatizma, nacionalizma, kao i svega ostalog nemoralnog i dekadentnog što dolazi od strane žrtve, odnosno dolazi od strane onoga entiteta koji ugrožava vitalne interese fašizma.

Demokratski fašizam

Dakle, uvijek i kroz povijest simptomatično za pojavu fašizma su dvije glavne stavke:

1.       Vitalni interesi

2.       Terorizam

Vitalni interesi su emotivna strana fašizma, jer kada fašizam brani svoju brutalu i ekstremno nacionalističku ideologiju, onda je vitalni interes sveta stvar, jer vitalni interes znači da je za određeni entitet u kojem fašizam cvjeta na sve strane, u stvari opravdan, budući da je ova ekstremno-radikalna ideja uspostavljena da zaštiti zemlju, naciju, ljude, kao i da zaštiti ekonomsko-političku perspektivu ove ideologije, a terorizam je radikalna strana fašizma u kojem se brani i opravdava vojni, ekonomski, politički, kao i svaki drugi angažman ove ideologije na uštrb drugoga entiteta.

Dakle, jedan je emotivan i svrsihodan, a drugi praktičan i opravdan, jer fašizam kupi emocije kod ljudi, budi lažni osjećaj pravde, zaštičenosti, svrsihodnosti, kao i podizanje adrenalina sa kojim se pumpa lažni osječaj super moći u kojoj je fašizam odjednom postaje super heroj, a ne sa samoga početka, kako smo rekli, da je u stvari zaštita vitalnoga interesa i borba protiv terorizma, dakle, fašizam nije više taj koji je nuspojava nastala za odbranu vlastitoga interesa, već uvijek i eksplicitno super moć koja ruši pred sobom sve na što naiđe.

Demokratski fašizam je lažna imitacija ideološkog fašizma, jer demokratski fašizam umjesto ratno-huškaške retorike koristi ekonomsku retoriku, sa kojom svoje vitalne interese brani kroz nacionalizaciju, privatizaciju, geopolitizaciju, industralizaciju, kao i kroz nametanje volje i ideja svima okolo sebe, budući da svi drugi entiteti koji se bune i protive, ne slažu i razilaze, osjećaju ekonomsko - političke sankcije, kao i stalni pritisak koji nije ratno huškaške retorike, ali je pravno-političke demagogije.

Naravno, u svakome fašizmu, osim zaštite osobnih interesa, ide i borba sa terorizmom, tako da demokratski fašizam svoj put porobljavanja ostatka svijeta započinje na kapitalu, a završava na vojno-politički način na sve one neposlušnike, protivnike, disidente, kao i sve one koji ne žele da kooperiraju sa idejama i stavovima onih koji brane svoje osobne interese.

Globalni fašizam

Ljudi ne mogu da shvate da su oni ti koji brane fašizam već kroz stoljeća, bez obzira kako je fašizam predstavljen, i bez obzira koje svoje manifestacije koristi, jer ljudi misle da je fašizam momentalna pojava u jednoj zemlji, dok ne primjećuju da je fašizam globalna manifestacija ovoga svijeta u kojem živimo.

Kao što sam rekao, dva osnovna postulata fašizma su zaštita vitalnih interesa i borba protiv nekoga tamo terorizma, a kada malo se osvrnemo okolo sebe, sve zemlje na svijetu se udružuju oko vlastitih interesa, kao i globalna borba protiv terorizma.

Prema tome, mi imamo svijet u kojem se zemlje udružuju da bi zaštitile vlastite interese, i da bi se borile protiv terorizma, ali od tkoga da se zaštite i protiv koga da se bore!?

Prva instanca u tom udruživanju je da se napravi lažna slika geopolitičkih zbivanja u kojem postoje dva poprečna bloka, jedan je zapadni a drugi istočni, tako da fašizam sebe opravdava u združenim zločinačkim aktivnostima, jer ova dva bloka nisu ništa drugo već jedna organizacija, budući da oba štite na indentičan način vitalne interese.  Vitalni interesi su podijeljeni po zonama, jer postoji zapadni vitalni interesi koji uključuju zapadne zemlje, i postoje istočni interesi koji uključuju istočne zemlje. Što se tiče raspodjele kapitala i ekonomskih resursa su isto tako podijeljeni, jedni imaju malo veće pravu na naftu, dugi na gas (plin), jedni na hranu, vodi i rude, drugi na tehnologiju, informatiku i društvene mreže, banke i kapital.

Borba protiv terorizma je zajednička, jer obadva ova bloka se bore protiv svih onih koji ne razmišljaju indentično, ne udružuju se u ove zločinačke organizacije, ili imaju svoje neke stavove i vanjsku politiku.

Petokolonaš i izdajnici

Svaki fašizam, a on je ustvari samo jedan u svim svojim manifestacijama, uvijek ima domaće izdajnike, a to su plaćenici koji rade za interese organizacije.

Kada se jedna zemlja uništi, bilo ekonomski, vojno, politički, bilo kroz sankcije i pritiske, na čelo takvih društava se stavljaju petokolonaši i domaći izdajnici, a vrlo ćesto je i obratno, odnosno, prije nego što se jedna sredina toatalno uništi, sve vitalne funkcije zauzmu petokolonaši i domaći izdajnici.

Simptomatično za fašizam je i ova treća manifestacija, jer uz zaštitu vitalnih interesa, borba protiv terorizma, je uvijek i neizostavno peta kolona ljudi, koji se prave domaći a zastupaju neke vanjske i globalne interese. U takvoj atmosferi jedna zemlja propada, međutim, to je irelevantno, jer se ostvaruju globalni interesi koji su bitniji od unutarnjih.

Dva naličja fašizma

Fašizam uvijek ima svoja dva naličja, i tako je jako prepoznatljiv i upečatljiv, jer fašizam ima one koji brane svoje osobne interese kao jedno naličje, i ove druge, domaće, koji brane globalne interese. Ova dva naličja su, u stvari, kako funkcionira jedna zločinačko-teroristička organizacija bilo gdje u svijetu, funkcionira tako što brani vitalne interese, i potkupljuje elitu koja brani njihove. U slučaju da se elita ili krem društva eventualno ne može potkupiti, a ovo se vrlo rijetko dešava, ipak ponekad se desi, takva društva, sredine ili pojedinci se prikazuju kao vrlo opasni teroristi i ekstremisti, radi se na svaki način da se ih uništi, da bi umjesto njih došli petokolonaši ili plaćenici.

 

Cijeli svijet funkcionira tako, dva izmišljena bloka u sukobu su samo farsa u ovome globalno-političkom filmu, činjenica je da je fašizam u punome jeku, jedan je zove zapadno demokratski, a drugi istočno ortodoksni ili suprostavljeni.

Motivi fašizma

Fašizam kao ideja uvijek započinje svoj put na ugroženosti, što bi se reklo ljepšim riječnikom na zaštiti svojih vitalnih interesa, dakle, fašizam je uvijek opravdan kao ideja jer se pojavljuje kao ideologija zaštite svojih prostornih granica, ali i političko-ekonomskih interesa. U početnoj fazi se uvijek i konstantno prikazuje kao žrtva, kao na nešto što se vrlo lako može ugroziti, a sa druge strane proporcionalno raste vojno i ekonomski napredak, kao druga faza, dok u trećoj prijetnja i ucjena, finalno vojno-politička akcija.

Dakle, od zašite vitalnih interesa i borbe protiv terorizma, kako sebe fašizam opravdava, krajnja kluminacija i motiv fašizma je uspostaviti svoju diktaturu i nametnutu volju, kao i uništiti svaki potencijal drugoga entiteta za samostalan, cjelovit i svrsihodan opstanak.

Na izgled bi se reklo da fašizam opravdan kao ideologija, jer brani svoje vitalne interese, nikoga ne ugrožava, ipak na kraju svih krajeva, motiv fašizma je da drugoga do kraj ugrozi, i da od žrtve napravi fašistu kroz ideologiju zaštrašivanja i pozivanja na rerorizam.

Krajnji cilj fašizma

Fašizam, dakle, kako smo rekli više puta, počiva uvijek i eksplicitno na zaštiti vitalnih interesa, borbi protiv terorizma, kao i na petoj koloni i domaćim izdajnicima.

Fašizam je ideologija, fažizam nije nacionalna pripadnost, vjersko-religiozno ubijeđenje, domoljublje, niti lojalnost jednoj političkoj orijentaciji, bilo pozicijskoj ili opozicijskoj, fašizam je ideologija koja želi samo da zaštiti svoje interese i da se odbrani od svih onih koji tu ideologiju ugrožavajuju.

Fašizam ne pripada jednoj zemlji, kao geopolitička orijentacija puta kroz koju ta određena zemlja ide, fašizam je ideologija koja pripada određenim ljudima unutar zemalja. Dakle, kada fašizam brani vitalne interese, onda ne brani vitalne interese jedne zemlje, kada se bori protiv terorizma, onda se ne bori protiv terorista koji ugrožavaju tu zemlju, već fašizam kao ideologija brani samo svoje interese, a bori se protiv sviju koji se ne slažu, ne pripadaju, ili ne žele tu ideologiju.

 

Da zlo bude još veće, budući da fašizam ima emotivnu stranu svoga postojanja, ali vrlo često i religiozno-vjersku, fašizam se priljepi za jednu zemlju kao zločudni kancer sa kojim pravda svoju opstojnost, jer na taj način dobija velike simpatije od lokalne populacije, međutim, krajna faza fašizma je sve uništiti, a ideologija je da zaštiti svoje vitalne interese.

U kontekstu toga, ljudi puno griješe ukoliko se vežu za fašizam, bez obzira u kojoj je on svojoj manifestaciji, jer fašizam uništava sve radi svojih vitalnih interesa, zemlje sve u regionu, a može biti to i šire, uništene su, bilo da je zemlja za koju se vezuje fašizam, bilo da je zemlja iz koju potiče fašizam, u svojoj krajnjoj kulminaciji cijeli svijet stradava globalno, dok jedino autori ove ideologije, kao i njihovi plaćenici, ostaju i dalje na vrhuncu svoje moći, bez obzira gdje se oni nalazili, i bez obzira kojoj zemlji pripadali, jer fašizam nije nacionalna pripadnost, niti vjersko religiozno ubijeđenje, fašizam je ideologija za povlaštenu elitu koja na zaštiti svojih vitalnih interesa, borbi protiv raznih terorista, i poslušnicima iz cijeloga svijeta, drži monopl nad narodima i ljudima.

Borba protiv fašizma

Iako će možda zvučati malo otrcano, jer će podsjetiti na prohujale dane koji su bili puni kontraverzi, prevrata i finalnoga sloma, ali najbolja preventiva fašizmu kao i zaštita od njega je nestvrstanost i bratstvo i jedinstvo.

 

Kažem, možda će zvučati kao već poznata floskula, ipak, druge, bolje i efikasnije borbe protiv fašima nema od vođenja politike nesvrstanih, ali isto tako i ljubav prema bližnjima, kao i svrsihodna pomoć svima kojima je potrebna. Fašizam, kao ideološka orijentacija, uvijek ima moć na superiornosti, strahu i dominaciji, jer fašizam opstaje na globalnom planu tako što preuzima sve materijalno-ekonomske resurse svijeta, dok sa druge strane utjeruje strah u kosti svima koji ne pripadaju nekoj stuji ili bloku.

Sa druge strane, fašizam ne štiti vitalne interese jedne zemlje, iako se krije iza nacionalizma, fašizam brani interese povlaštene elite, a ti interesi se brane na ekonomskom slomu jedne zajednice, obično iz koje fašizam dolazi, neizvjesnoj budućnosti, strahu, i borbi protiv zamišljenog terorizma, ali ne vanjskoga već unutarnjeg.

Dakle, fašizam ima svoju političko-vojno-ekonomsku opravdanost da se pokrene kao zaštita osobnih interesa, i borba protiv vanjskog neprijatelja, dok krajnja kulminacija je unutarnji slom sredine za koju se fašizam vezuje, unutarnja borba protiv svih neistomišljenika koja se pravda terorizmom, te peta kolona koja brani opet interese ideologije, a nikada sredine i pojedinaca. 

Budući da je fašizam ideologija i pripada povlaštenima, te nema svoje utemeljenje na nekome političkome programu, niti na nekom demokratsko-nacionalno-vjerskome utemeljenju, bez obzira koji put će jedna sredina izabrati, i kojim će se demokratsko-političkim orijentirom u svojoj budućnosti rukovoditi, sve prolazi samo ova ideologija ostaje, dakle, ništa se ne može uraditi da bi se ova ideja zaustavila i da bi se ova ideologija spriječila u svojoj implementaciji.

 

Jedina mogućnost je u unutarnjim promjenama kod običnih ljudi, a to je sve ono što fašizam kroz svoje prikrivene manifestacije demonstrira, a to je: strah, ekonomska propast, gomilanje vojno-tehničkih sredstava, borba protiv zamišljenoga terorizma, klimatske promjene, te jedna kompletna nestabilnost kako zajednice tako i cijeloga društva.

Prema tome, politika nestvrstanih, ljubav prema bližnjemu, velika tolerancija, podrška i pomoć svima u okruženju, kao i velika vjera u Boga će pomoći, jer sve ovo fažizam brani i spriječava, samo se krije iza ispraznih fraza o zaštiti vitalnih interesa i borbi protiv terorizma.

 

Što je po vama fašizam?

Samo nam istina treba!!!

VAŠA REAKCIJA?

Comments

https://refleksijasvijesti.com/assets/images/user-avatar-s.jpg

0 comment

Write the first comment for this!