Islam i Kršćanstvo

On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je. (Ali 'Imran, 3).

U ovoj suri iznad imamo izjavu našeg jednog i zajedničkog Boga, da je Kuran On objavio, ali isto tako kaže da je objavio Stari i Novi zavjet.
Mene ljudi ponekad pitaju, i to vrlo rijetki, jer do ušiju ljudi ne može da dopre, bez obzira koliko se govorilo o ovoj temi, ali me rijetki znaju upitati koji malo razmišljaju još uvijek, zašto u Kuranu ne piše ovo ili ono, zašto Kuran nije napisan kao Biblija, ukoliko je od Boga istoga?
Pa, ukoliko Otac kaže da je objavio također Stari i Novi Zavjet, to znači da svako može čitati Bibliju, te iz ovoga razloga je muslimani čitaju, jer im je tako naloženo.
Dakle, nema potrebe da se po drugi puta objavi Biblija, svako tko želi čitati Bibliju, a to bi bilo poželjno da svi čine, i muslimani i oni koji nisu, jer Allah (Gospod) kaže da je On objavio kako Kuran, tako onda i Stari i Novi Zavjet, ali  nema potrebe još jedanput da se ista Knjiga (Biblija) objavljuje.

Pa zašto je onda uopće Kuran objavljivan, ukoliko je od istoga Boga, ukoliko isti Bog govori da je i prethodne Knjige objavio, i ako svi mogu i trebaju čitati Bibliju?

"O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (3:64)

Ovo je prvi razlog, a to je da samo jednom Bogu se svi klanjaju (mole), da nikoga Njemu ravnim ne smatraju, i da jedni druge pored Allaha (Gospoda) bogovima ne držimo!
Ovo je za sve zajednička riječ, bez obzira muslimani, kršćani, židovi ili bilo tko drugi, svi se trebaju okupiti oko ovoga zajedničkog svima nama.

"Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi! .... Luka 4,12,


Tko je taj Bog onda kojem svi moramo služiti i njemu se samo klanjati?
Jahve ili Jehova na hebrejskom, dok je na arapskom Allah, kada se prevede  "Onaj Koji Jeste ili silni i svemoćni"!
Netko Ga jednostavno zove: Otac, Gospod, Gospodar, Bog, itd., netko kaže Jahve, a netko Allah, sve u ovisnosti koji jezik govorimo i na kojem jeziku čitamo objavu, ili jednostavno što je tkome više na srcu.


Kada muslimani govore takozvanim kršćanima da se okupimo oko jedne zajedničke riječi, a to je da Bogu nikoga ravnog ne uzimamo, da se ljudi okanu takozvanog svetoga trojstva, Gospe, svetaca, slava raznih koje slave, anđelima, itd., kršćani odbiju ovakve vijernike, i onda muslimani moraju reći: -"vi budite svjedoci da smo im govorili"!
Ne samo da se u Kuranu ovo govori, već i u Bibliji, međutim, takozvani kršćani ovo neće da prihvate, neće oko zajedničke riječi da se okupe, pokazuju veliku nevjeru kako prema svojoj objavi, tako i tuđoj pod navodnim znacima.
Dakle, do ovoga momenta muslimani, i to sa pravom, pozivaju kršćane, a to je da se svi okupimo oko jednog zajedničkog Boga, i da se kanemo različitih idola ili kumira, svu slavu treba dati Gospodu ili Allahu!

Kažem, kršćani neće da slušaju, crkve su prepune ikona i fresaka, slika i skluptura, različitih bića, anđela, i tko zna što više sve ne, do ušiju im ne dopire, jer su obmanuti i zavedeni, i jer nemaju vjeru, a bogoslužje im je samo folklor i tradicija.

Ali ovdje nije kraj priče, ovo je samo početak svih nevolja, jer do ovoga momenta su muslimani u pravu, ali poslije toga ide jednostavno raspad u vjerovanju, kako za većinu kršćana, tako i za većinu muslimana.

Naime, kako sam rekao, muslimani pozivaju kršćane da se  okupimo skupa u vjerovanju i da ne držimo nikoga ravnim Bogu, bez obzira kako Ga zvali, jer je to čak i u Bibliji naloženo, i oni znaju da su u pravu jer čitaju Bibliju, a čitaju je jer im je tako naloženo u Kuranu, međutim, najveći problem je sada ostao Krist ili Isa, kako se Krist u Kuranu zove, a drugi im je problem prava vjera, jer Gospod/Allah govori da je Islam prava vjera u časnome Kuranu.

"A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati." Ali Imran 85.

Dakle, Gospod ili Allah, u ovisnosti kako tkome više leži i kojim jezikom govori, jer Ga netko zove i Jahve (Jehova), u časnome Kuranu jasno i nedvojbeno govori, a potvrđava također "Stari i Novi Zavjet", međutim, Islam je jedino prava vjera i svi ostali će nastradati.
Kako ovo sada može biti!?...jer imamo Bibliju potvrđenu u Kuranu, ali isto tako i Islam kao pravu vjeru, što znači da nema kršćanstva kao prave vjere, pa nije li ovo sada sve kontadikcija?

Od ovoga momenta muslimani, budući da je sveta Biblija potvrđena u Kuranu, i budući da je muslimanima naređeno da je čitaju, pogotovo ukoliko im nije nešto jasno u Kuranu, a pogotovo što se svi moramo okupiti oko jedne zajedničke riječi, intezivno čitaju Bibliju, "Stari i  Novi Zavjet", te uporno tamo traže da im naš zajednički Bog ponovi čitav Kuran, kao što takozvani kršćani traže da im se u Kuranu ponovi kompletna Biblija, pa da bi oni svi počeli vjerovati u obje objave.
Međutim, nitko ne postavlja pitanje da li je možda obmanut, budući da je pali knez momentalni vlastodržac ovoga svijeta, jer kako je Biblija pisana za muslimane isto, tako je i Kuran za kršćane, budući da su obadvije grupacije zavedene od istoga kneza, ne mogu svoju objavu da razumiju, a tuđu, pod navodnim znacima, neće nikako da prihvate.

Kao i zavedeni kršćani, tako i zavedeni muslimani, uzmu da čitaju Bibliju, da u njoj pronađu da je i tamo potvrđeno da je Isa ili Isus stvarno samo poslanik, ali i da je tamo fino rečeno da je jedino Islam prava vjera, ali nemogu to da pronađu, i onda većina muslimana, jer ne zna što bi činila drugo... kaže, ova vaša kršćanska Biblija je oskvrnuta, jer se neke stvari ne slažu, i jer mi ne možemo pronaći ono što mi u njoj tražimo, kao i što u obratnom slučaju kršćani čine, bilo da slušaju muslimane u njihovoj interpretaciji Kurana, bilo da ga sami čitaju.
Dakle, obje objave su oskvrnute i izmjenjene, za jedne jedna, a za druge druga objava i što je još štetnije od svega, takozvani vjernici idu u krajnost veću, pa kažu da je čak i od vraga.

Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna. El-En`am - 115

I sad tek kaos nastaje,  obje objave je objavio isti Gospod ili Gospodar,  i fino kaže da Njegove riječi nitko ne može promjeniti, što znači da niti Biblija, a niti Kuran mogu biti oskvrnjeni, jer ukoliko mogu, nešto ne štima, ili Gospod ne štima, ili objave ne štimaju, ili u glavama vjernika nešto ne štima, iako ovu zadnju soluciju malo tko uzima u razmatranje, bilo da je kršćanin ili musliman, može biti i jevrejin.
Ali, ajde sada da razjasnimo to što to navodno ne štima, i zašto vjernici ne mogu pronaći, bilo dvije Biblije, bilo dva Kurana, i zašto na kraju svih krajeva, imamo kršćanstvo i islam, a opet samo jednoga Boga, koji tvrdi da je Njegova riječ nepromjenjiva i da je On svaku riječ objavio!?

Stari Zavjet/Tevrat

I borite se protiv njih dok mnogoboštva ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, - pa, Allah dobro vidi šta oni rade. (Enfal : 39)

Tko god je čitao Stari Zavjet zna, da je bio prepun krvi i nasilja, jer je osobno Gospod ili Gospodar izabrao svoj narod, vodio ga i čuvao, a Njegov narod je trebao samo ostati vjeran Bogu.
Ratovi i nasilja su se vodili sa paganskim narodima, jer su paganski narodi htjeli da unesu nemoral, pokvarenštine, idolatriju, te svaki mogući vid neznabožstva u izabrani narod, te uz Božiji blagosov i Njegovu volju, izabrani narod je to riešavao sabljom ili kamenovanjem.
Nekad se izabrani narod nije obračunavao sa paganima, već su svi živjeli na određenim udaljenostima i dinstancama, međutim, ukoliko bi dolazilo do ikakvoga mješanja, bilo da netko iz izabranih njima pristupi, bilo da pagani pristupe izabranima, opet bi se riešavalo po kratkome postupku, a to je bilo kamenovanje ili mač.
Najveće zlo kod paganskih naroda je bilo u tome što su oni imali ritualno mnogobožstvo, a to su različite ikone, sklupture od drveta ili kamena, životinje, kao i još mnogo različitih likova i oblika, te su svima njima ili pojedinačno odavali svoje obožavanje.
Sa druge strane, izabrani narod nije imao nikakvoga lika, kipa ili statue, već uz određene rituale, kao što je kadanje, žrtvovanje određenih životinja, prinošenje paljenica ili određene hrane, vršio svoju bogoslužbu, te uz konstantni rat sa paganima ili ignoriranje, ovo je bila još jedna odlika izabranog naroda.

I dan-danas ima vjernika koji pokušavaju da žive na temeljima Staroga Zavjeta, ali budući da danas imamo pravosuđe i policiju, i budući da su pagani u starozavjetnom ratu pobijedili, danas je gotovo nemoguće slijediti Stari Zavjet, jer on podrazumjeva rat sa paganima i ostat do kraja vjeran Bogu.
Ipak, u nekim istočnim islamskim zemljama pokušavaju još uvijek da žive po "Starome Zavjetu", ne žele da imaju ikakvik dodira sa paganima i neznabožcima, dosta su izolirani i radikalno nastrojeni, konzervativni i nepristupačni, baš ono što izabrani narod je imao u Starome Zavjetu, jer je to uvijet bio da se ostane vjeran Bogu.
Također na zapadu u nekim Američkim državama, kao i u zapadnoj Europi, postoje određene komune ili zajednice koje su dosta nepristupačne, ne žele nikakvo miješanje, uglavnom žive van moderne civilizacije, pokušavajući tako odstraniti pagane iz svojih redova i ostati vjerni Bogu.
Ovo su uglavnom jevrejske komune, jer ovi jevreji nisu isto što i izraelci, izraelci su postali nacija ili narod, silom dobili svoju zemlju, ali bez Božijeg blagosova, međutim, oni se i dalje smatraju izabranim narodom, dok ove jevrejske komune ili zajednice kojih ima po cijelom svijetu, žele samo da žive u skladu "Božje Riječi", a to je da svaki mogući vid paganizma odstrane iz svojih redova, ostanu vjerni Bogu, ne gledajući pritom na nacionalnost ili religioznu opredijeljenost.
Problem kod "Staroga Zavjeta" je u tome, što ne može svako pristupiti izabranom narodu, u stara vremena samo onaj narod kojeg Bog izabere, danas pak neki žele tu privilegiju i dalje da drže, a ona se sastoji u lažnom osjećaju posebnosti, izabranosti i veće generalno vrijednosti od bilo tkoga drugog.
Iz ovoga razloga naš zajednički Bog, Gospod ili Gospodar, objašnjava u časnome Kuranu, da "Stari Zavjet" pripada onima koji imaju pravu vjeru, a tu pravu vjeru zove Islam, i svaka druga vjera, osim Islama, neće biti prihvaćena.

Dakle, prava vjera je ona koja se bori sa svakim vidom neznabožstva, paganizma, idolatrije, nemorala, svake moguće pokvarenštine, sve onu što je u stara vremena bilo prisutno, samo što danas nema više izabranog naroda, jer je pokoren od strane pagana, ali ima zato prava vjera, a ona se zove Islam.
To automatski implicira slijedeći zaključak, da Islam nije religija, već prava vjera, a ova prava vjera ne pripada samo današnjim muslimanima, već svim ljudima na svijetu koji žele slijediti "Stari Zavjet" i tako ostati vjerni Bogu.

Recimo jedan primjer u kojem bi se srela dva slijedbenika, jedan dolazi iz časnoga Kurana, a drugi dolazi iz "Staroga Zavjeta", ukoliko bi bilo sreće početne da se odmah na startu ne poubijaju, već da uspostave međusobnu komunikaciju, te pitaju jedan drugoga da se predstave, prvi bi rekao da je islamista, a drugi bi rekao da je "starozavjetaš", prvi bi rekao da se klanja samo Gospodaru, a drugi Gospodu, prvi bi rekao da je Njegovo ime Allah, a drugi Jehova, na kraju bi se obojica, kada su već stigli do ovdje daleko, zagrlili i nazvali braćom.

Prava vjera je u časnome Kuranu nazvana Islam, i danas u moderna vremena nema više izabranoga naroda, jer je Gospod izabrao u stara vremena svoj narod, koji Ga je izdao i iznevjerio, iako ga je Gospod čuvao i blagosiljao, međutim, danas ima samo prava vjera, a to znači da pripada svima, svi oni koji žele ostati vjerni Bogu i boriti se sa paganizmom mogu primiti islam.

Islam, dakle, ponavljam još jednom, nije religija, iako je današnji muslimani tako zovu, jer su većina zavedeni, islam je prava vjera, jedina koja postoji, svaka druga vjera neće biti primljena, a Islam može slijediti svako tko želi, za razliku od starih vremena kada je Gospod ili Gospodar osobno izabrao svoje.
Iz ovoga razloga današnji muslimani u svojim interpretacijama časnoga Kurana se sasvim slažu, te prepoznaju "Stari Zavjet" kao i svoju Knjigu, odnosno, gotovo nikakvu razliku ne prave između "Staroga Zavjeta" i Kurana, čak dapače, neke židovske frakcije koje slijede Stari Zavjet prihvataju, jedino im je sporno kršćanstvo, jer Aallah uzvišeni u časnome Kuranu pravi razliku između kršćana i slijedbenika Knjige, budući da kršćane naziva paganima, dok priznaje i prihvata Tevrat i Indžil, odnosno, priznaje i prihvata vjernike koji dolaze iz ove objave (Biblije).

Borite se protiv onih kojima je data Knjiga , a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno. 9:123

Dakle, u ovoj suri se govori da je prava vjera ona koja se bori protiv onih kojima je data Knjiga, a to su današnji židovi i kršćani, ali koji ne vjeruju u Gospoda, i koji se ne ustručavaju da rade i čine ono što je Gospod zabranio, a samim tim ne ispovijedaju vjeru pravu.

Pa, kako je ovo moguće, naš zajednički Gospod ili Gospodar priznaje i prihvata Knjigu prije časnoga Kurana, a opet sa druge strane govori da se treba boriti protiv nevjernika, pogotovo onih koji ne slijede istinsku vjeru?

Novi Zavjet/Indžil


"I stigla vam je od Allaha svjetlost i Knjiga jasna. "( Maide 15)
Svjetlost istinita, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na svijet. (Ivan 1.9)

Budući da je časni Kuran potvrda predhodnih Knjiga, a to su Tevrat i Indžil ili Stari i Novi Zavjet, onda je logično i sasvim izvjesno da Kuran nije samo u Starome Zavjetu, kako većina muslimana drži i vjeruje, ali i jedan veliki broj takozvanih kršćana, budući da u ovoj suri naš zajednički Bog kaže da je poslao "Svijetlost", ali i "Knjigu" jasnu!

Već sam objasnio što je prava vjera i tko slijedi pravu vjeru, to su svi oni koji žele ostati vjerni Bogu i boriti se protiv neznabožstva i paganizma, međutim, Gospod ili Gospodar nam govori da nam je poslao i svjetlost, osim Knjige jasne, ali što ćemo sada učiniti mi vjernici, i koja je to svijetlost!?

"Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hodati u tami, nego će imati svjetlost života." (Ivan 8,12)

Od ovoga momenta većina muslimana, iako su do ovoga momenta se hrabro držali, imali jaku vjeru, pokušavali da ostanu vjerni Bogu, u izolaciji sa paganskim narodima i nepristupačnosti za grijeh, dijele se i raspadaju po šavovima, "Stari Zavjet" su prepoznali, iako većina ne razumije da iIslam nije religija, već prava vjera, ali su barem pokazali izvjesne kvalitete u svome vjerovanju, ali od ovoga momenta ne mogu nikako da prepoznaju "Novi Zavjet", i "Svjetlost" koja je došla sa njim.

Tko je ta svijetlost u časnome Kuranu?

O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih (Ali 'Imran, 45).

"Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Mt 28,16-20

Dakle, radosna vijest koja je svima nama stigla, i koji je viđen i na ovom i na onom svijetu, je Mesija, Isa, sin Merjemin, isti onaj koji se spominje i u Bibliji, jer narano, časni Kuran je potvrda Tevrata i Indžila, nije neka nova riječ koja se pojavila, niti je neka nova religija.

Rekli smo već da je islam prava vjera, međutim, sada smo dobili i svjetlost svijeta, i to za sve ljude koji svijetlost prihvataju.
Ma to ne može biti, reči će mnogi kršćani, svijetlost svijeta dolazi samo po njih, i da naravno, samo u Bibliji se ona može pronaći, jer je Biblija jedino sveta Knjiga, dok Gospod ili Gospodar kaže da je On objavio i predhodne.
Ali o tome nesretnome kršćanstvu ćemo za momenat poslije, da prvo do kraja rastumačimo ovu suru, jer je muslimani nikako ne razumiju, a kršćani neće da prihvate jednoga i zajedničkoga Boga.
Dakle, u ovoj suri se kaže da je Merjemi ili Mariji stigla što?
Naravno, Riječ Njegova, da bi muslimani ovo pogrešno protumačili, jer oni misle da je sa Isom ili Isusom došao "Novi Zavjet", što je točno, ali da taj zavjet vrijedi samo za slijedbenike Biblije ili takozvane današnje kršćane, dok za muslimane on ne vrijedi, oni imaju svoju religiju (Knjigu) kako oni misle.
Međutim, što je ta "Riječ" koja se u časnome Kuranu spominje?

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Ivan 1,1

Dakle, ova "Riječ" koja je bila u početku u Bogu, i po kojoj je sve postalo, je naš stvoritelj, jer ova "Riječ" je stigla na zemlju u Isi, sinu Merjeminom.
Ono što je najteže za shvatiti svima, bez obzira odakle vijernici dolaze, da se u našem Bogu nalazi ova "Riječ", a to automatski implicira zaključak da se sve nalazi u Bogu i dalje, jer čak i "Riječ" po kojoj je sve nastalo se nalazi u Bogu.

"To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu robujte; On nad svim bdi! Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve."(El-Enam, 102-103)"

Kao što smo imali u stihu po Ivanu 1.1  u kojem se kaže da je u početku bio Bog i "Njegova Riječ", koja se nalazi u Njemu, ali po Njoj je i sve nastalo, u ovoj suri se ista istina potvrđava, a to je Allah do kojeg oči ne dopiru, jer se u Bogu sve nalazi, ali također i Stvoritelj svega ili "Riječ".

Na žalost, ista istina koja se može naći u obje objave, obadvije grupacije vjernika više ne razumije, Krista koji se pojavio na zemlji svrstavaju pod takozvano sveto trojstvo, muslimani ga doživljavaju kao poslanika, i generalno svim grupacijama nije mnogo toga jasno, a nije zato što su tvrdoglavi i uobraženi, ljudi žele i dalje da su u "Starome Zavjetu" i da su izabrani narod, bez obzira što nemaju kvalifikacija za to.

Pa dobro, tko je onda taj koji se pojavio na zemlji nama ljudima, i kojeg sve objave spominju i potvrđavaju?

"I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine" Iv 1,14

Dakle, ona "Riječ" koja je u početku bila u Bogu i od koje je postalo sve, dolazi nama ljudima na zemlju, ali u tijelu, tako da onaj koji se pojavio na zemlji je bio i prije je bio bilo tko. To implicira slijedeći zaključak, da Isa, sin Merjemin, ili Isus Krist, koji se pojavio na zemlji, nije i ne može biti netko tko je pristrasan, ograničen ili religijski nastrojen, već naš stvoritelj koji je bio u Bogu na samome početku, odnosno, onaj koji je stvorio sve!
Iako je ovo malo teško za razumjeti u večini slučajeva, jer se na prvi dojam stvara utisak da postoje dvije persone, Bog i Riječ, međutim, Bog ili Riječ su isto ili Jedno, budući da jedno bez drugoga ne postoje, razlika je samo u tome da se u Bogu sve nalazi, u Bogu se i ova "Riječ" nalazi, ali se također Bog nalazi i u ovoj "Riječi".

Budući da Boga ili Allaha nikada i nitko nije vidio, a ne može vidjeti kada se u Njemu sve nalazi, čak se i "Riječ" po kojoj je sve postalo nalazi u Njemu, Bog se obznanjuje svima nama kroz "Jedinorođenca", a "Jedinorođenac" nije zato što se morao roditi, već zato što nema drugoga Boga osim Njega, niti drugoga Boga možemo vidjeti.
Jedinorođenac dakle znači, da "Riječ" koja je u početku bila u Boga, i po kojoj je sve postalo, utjelovljava se, tako da sve generacije i sva koljena od ovoga momenta mogu gledati Boga u oči, iako Boga nikad i nitko nije vidio, niti ga može vidjeti sa početka.

'O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u vjeri vašoj i govorite o Allahu jedino istinu. Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je poslanik Allahov i Riječ Njegova koju je uputio Merjemi - i Duh od Njega. Zato vjerujte u Allaha i poslanike Njegove. I ne recite: "Trojica!" - prestanite, bolje je za vas! Samo je Allah Bog, Jedini! Slava neka je Njemu - da On ima dijete!! Njegovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji; a dovoljan je Allah Zaštitnik. '('An-Nisa 171')

E sad, netko će možda pomisliti da ova sura ne potvrđava Bibliju, i da ne dolazi od istoga Boga, jer u ovoj gornjoj suri naš zajednički Bog, koji je objavio sve Knjige, konačno govori da je Mesih, Isa, sin Merjemin samo poslanik, pa su eto današnji muslimani konačno u pravu, iako je na samome startu sve kontradiktorno u ovoj suri, pogotovo budući da je do sada sve bilo očigledno i bez protivriječnosti, no sada se kaže da je on samo poslanik.

Međutim, kao prvo, ja osobno ne govorim arapski i ne mogu samostalno da provjerim ovu suru, da li je dobro prevedena, jer moje kao vjernika je sve da provjeravam i uzimam ono najbolje, a najbolje je istina, jer laž nas neće nigdje dovesti, ali budući da na samome startu sure se kaže da je Isa, sin Merjemin mesija ili mesih, onda je za pretpostaviti da bi pravi prijevod sa arapskoga ove sure bio "jedini pomazanik".
Dakle, prevelo se kao "samo poslanik", dok bi, najvjerojatnije, ispravan prevod trebao biti "jedini pomazanik" ili "Jedinorođenac".

Ali, čak nek bude i tako, čak nek je ova sura dobro prevedena, još uvijek možemo ovdje nešto isčitati, naravno oni koji žele istinu da vide, pa u konktekstu toga, tko je onda Mesih, Isa, sin Merjemin?

Allah kaže da je on (Isa) što?..."Riječ Njegova", i "Duh" Njegov, zar ne!?

Upravo ovo isto govori i Biblija, jer mora biti tako, kada je zajednički Gospodar sve "Knjige" objavio, ona "Riječ" koja je bila u početku u Boga i po kojoj je sve nastalo, je došla u Isi, sinu Merjeminom, po Duhu Njegovom.
Kažem i ponavljam, čak i da je sura u cijelosti dobro prevedena, iako je malo kontradiktorno, već sam ipak više ubijeđen da je ispravan prijevod "jedini pomazanik", a ne samo poslanik, međutim, čak i tako, časni Kuran i sveta Biblija se slažu, iako nije sve kronološki isto poredano, niti je sve istim riječnikom izrečeno, jer moraju se slagati kada imamo samo jednoga Boga.

Ipak, iako je sve toliko očigledno, iako se mnoge stvari mogu iz aviona vidjeti, nevjernički duh kod ljudi, bez obzira koju "Knjigu" proučavaju čini, da u Isusa ili Isu neće mnogi da vjeruju.

O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost. (Nisa)' 174.

Dokaz je već stigao, osim "Knjige" jasne, došla je i svijetlost svijeta, ali ljudi mnogi ne žele da vjeruju, nema veze odakle ljudi dolazili, oni jednostavno ne žele da vjeruju. Budući da ne žele da vjeruju, sumnjaju i svađaju se, nevjernički duh od ljudi pravi povlaštenost, izabranost i poseban osjećaj vrijednosti.

To je Isa, sin Merjemin - to je prava istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju.(Merjem,34)

I tko sada sumnja u Isu, sina Merjeminog?
Netko će reći muslimani, drugi će reći kršćani, netko će reći neki treći da su u pitanju, međutim, sumnjaju svi koji ne vjeruju da je Isa ili Isus "Riječ" po kojoj je sve postalo, odnosno, Bog, i to jedini Bog, jer se Gospod ili Gospodar nalazi u Njemu!

Vjerujte mi, da sam ja u Ocu, i da je Otac u meni. Ako li ne, vjerujte mi zbog samih djela! Iv.14.11

Dakle, "Riječ" koja se u početku nalazila u Bogu, ali se Bog također nalazi u ovoj "Riječi".
Svi oni koji sumnjaju da se Gospod ili Gospodar, Allah ili Jehova ne nalazi u ovoj "Riječi", prave trojicu od jednoga, izmišljaju, obmanjuju sebe ili druge, a za uzvrat dobijaju lažni osjećaj povlaštenosti, nadutosti i duhovnoga egoizma, a ustvari su, sumnjivci i smutljivci, i ne poznaju istinu.

Istina, život i put

I rekao sam da ćemo doći do toga famoznog kršćanstva, koje je, u stvari, svo zlo koje je i krenulo od njega, budući da se pojavilo kao neki zločudni tumor, i prouzrokovalo objavu časnoga Kurana, kao potvrdu ranijih objava, ali ispravka i korekcija zavedenih vjernika.

Koliko god se ljudima objašnjavalo da imamo samo "Stari i Novi Zavjet, Tevrat ili Inđžil, i da imamo samo jednu pravu vjeru, a objasnio sam već da ona pripada za sve pojedince koji žele "Stari Zavjet" da slijede, tako imamo i samo jedan "pravi put", opet za sve pojedince koji žele da ga slijede.
Dakle, kao što islam nije religija, već prava vjera, tako "Novi Zavjet" nije kršćanstvo, niti je religija!

Evo, ovo je ono najteže za razumjeti, i zašto ljudi konstantno propadaju, imamo samo jednoga Boga, pa prema tome nemožemo imati tri religije, imamo "Stari i Novi Zavjet", jedni slijede "Stari", drugi slijede "Novi", iako je to sve išporkano, jer se ne slijedi na pravi način niti jedan, ali kažem da imamo samo dvije vrste sljedbenika.

Tko su onda kršćani?

Da su krenuli za Kristom, onda bi bili Njegove ovčice ili sljedbenici, možda bi ih netko zvao i kršćanima, ali današnje kršćanstvo je mješavina "Staroga i Novoga Zavjeta", sa puno paganizma i folklornog bogoslužja.
Dakle, rekli smo, ima prava vjera, i ima Isus Krist, ima "Stari Zavjet i ima "Novi", nema neke mješavine ili bučkuriša, i nemaju dvije ili tri religije.

I kada Allah rece: "O, Isa, dušu ce ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit cu te od nevjernika i ucinit cu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni cete se, poslije, svi povratiti i Ja cu vam o onome u cemu se niste slagali presuditi (Ali 'Imran, 55)

Dakle, kao što smo rekli, opet se ponavlja, ima prava vjera, a to je Islam, budući da islam nije religija, već vjernost i lojalnost jednom Bogu sa borbom i odstranjivanjem paganizma iz svojih redova, i imaju Kristovi sljedbenici, njegove ovčice, a svi drugi su nevjernici.
Također, u ovoj suri se fino kaže da će jedan i zajednički Bog svima presuditi oko onoga što se nisu slagali, a upravo se vjernici ne slažu gotovo oko ničega, iako imamo samo jednog Boga.
O da, vjernici će možda reći da se slažu, ali će biti prisutana nadmenost, povlaštenost i prepotencija, a tako ne mogu slijediti islam, ali niti Krista, jer i za jedno i za drugo treba umrijeti za sebe, a to znači postati skrušen i ponizan, jer su u stara vremena sljedbenici "Staroga Zavjeta" bili skrušeni, ponizni i Bogu predani, a u "Novom" Kristu.
Krist nije crkva ili institucija, već život i put, uzalud je govoriti da je netko kršćanin, kada boluje od povlaštenosti i posebnog osjećaja vrijednosti, već bi bilo bolje da umre za sebe i da sve gleda puno većim od sebe.
Ljudi ne znaju uopće što je ljubav, iako naše majke znaju umrijeti za sebe ponekad, i samo na svoju djecu misliti, ali to nije lagano u životu primjeniti prema bližnjem, zato se svi radije krijemo iza neke religije.

Međutim, da objasnimo do kraja ovu zabludu, i odakle kršćanstvo započinje svoj put, a započinje od onoga momenta kada je prestalo Krista da slijedi i umjesto poniznosti i skrušenosti, vratilo se na "Stari Zavjet" sa lažnim osjećajem pozvanosti i izabranosti.

Onoga momenta kada je "Stari Zavjet" propao, jer je izabrani narod dozvolio da ih pagani pobjede, tako što su ih pustili u svoje redove i počeli se mješati sa njima, došao je na svijet spasitelj i posljednja prilika za povratak Bogu.
Spasitelj je oko sebe okupio svoje apostole, a poslije apostola su svi oni koji su željeli slijediti Krista, krenuli za njim.

Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one me slijede. Dajem im vječni život te neće nikad propasti. Nitko ih neće oteti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih je dao, je jači od svih. Zato ih nitko ne može ugrabiti iz Očeve ruke. Ivan 10:27-28

Budući da svi oni koji su krenuli za Kristom, postajali proganjani, mučeni i na kraju ubijeni, ljudi su poslije izvjesnoga vremena počeli gubiti duboku vjeru u njega, a djelimično i radi velikoga straha, te da bi se zaštitili od tlačitelja, formirali su prvu crkvu ili nastanbu, one su obično bile u pečinama, pod zemljom ili nekim skrivenim mjestima, te kada bi tlačitelji znali otići, izlazili bi iz svojih zaklona i nastavili dalje u širenju misjije.
Ipak, malo po malo, prestali su skroz da slijede Krista, unjeli su oltare, kipove i slike, te su počeli ritualno bogoslužje, nešto slično kao u "Starome Zavjetu", ali sa velikim primjesama paganizma.
To je današnje kršćanstvo, iako ima većih i manjih vjernika, neki su više dubinski, a drugi površni, generalno nitko ne slijedi Krista.

"Jer tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život  svoj radi mene, spasit će ga" (Lk 9, 24)

Iako je Krist rekao i naredio svima da ga slijede, čak i ako je život u pitanju, ali zato da dobiju vječni, ljudi su prestali slijediti Krista, formirali religiozno bogoslužje, unjeli paganske običaje u svoje crkve, te napravili neku mješavinu između Staroga i Novoga Zavjeta, uz obožavanje raznih likova od svetaca, pa do anđela i arkanđela, itd.

Protiv ovakvoga kršćanstva i protiv ovakvih sljedbenika je časni Kuran, i zato poziva da se, kao prvo, okupimo oko jedne zajedničke riječi, te zato Allah uzvišeni u Kuranu kaže, da su sljedbenici dobili svjetlost i Knjigu jasnu, ali opet niti vjeruju, niti je slijede, bilo svijetlost, bilo Knjigu jasnu.
Sa druge strane, muslimani, iako ima jedan mali broj muslimana koji prepoznaje "Novi Zavjet", pa sam tim i Krista, neki su samo prešli na kršćanstvo i nastavili sa folklornim kršćanskim bogoslužjem, ali jedan veliki broj muslimana je još uvijek na "Starome Zavjetu", međutim, umjesto da ga slijede onda, a Islam se slijedi tako što se pisana "Riječ" (Kuran) u potpunosti izvršava, borba sa paganizmom ili izolacija od njega, vjernost Bogu, sve ono što je propisano i simptomatično za "Stari Zavjet", muslimani su također kao i krščani formirali religiozno bogoslužje, istina je da ne koriste nikakve kipove ili likove u obožavanju, ali sve je formalno i rutinski sa puno zabluda, neistina, i neshvatanja  jednostavno kako "Islama", tako i Krista, odnosno, "Starog i Novog Zavjeta", Tevrata ili Indžila.

Rani sljedbenici islama, kao i rani sljedbenici Krista su išli od čovjeka do čovjeka, sljedbenici Krista su širili radosnu vijest, uparvo onu koja se spominje u časnom Kuranu, a to je da se rodio spasitelj (mesih) i da ga svi trebaju prihvatiti i slijediti, dok rani slijedbenici islama su također išli od čovjeka do čovjeka i širili pravu vjeru, također da je svi trebaju prihvatiti, svi oni koji su bili pogubljeni na tome putu, postajali su šehidi ili uskrsli. Dakle, šehidi ili uskrsli su oni koji su širili pravu vjeru i radosnu vijest, Knjigu jasnu i Svijetlo svijeta,  na tome putu ukoliko bi svoje živote predali, postali bi uzeti od našeg zajedničkoga Boga.

"I zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiju, Isusa, sina Marijinog, Allahova poslanika!" A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili" (Časni Kur'an 4:157)

Opet jedna simptomatična sura u kojoj se navodno kaže da je Isus poslanik, kažem i ponavljam, ne znam duh arapskoga jezika, pa da mogu tvrditi, ali je simptomatično da jedini Isa, sin Mjerjemin, ima titulu Mesije, a onda je samo poslanik, kako muslimani vole često reći malo posebniji poslanik, dok bi bilo dobro prevode još jednom provjeriti, vjerojatno bi točan prevod bio "pomazanik".
U svakom slučaju, još jedna od sura koje su muslimani pogrešno protumačili, jer u ovoj suri Allah uzvišeni kaže da Isu nisu ubili, niti razapeli, već im se pričinilo.
Međutim, tkome se pričinilo?
Pričinilo se onima koju su Isusa predali na smaknuće, jer su oni pomislili da su ga stvarno razapeli i ubili.

"A nisu ga ni ubili ni raspeli vec ga je Allah uzdigao Sebi"(En-Nisa)

Dakle, iako današnji muslimani misle i ubijeđeni su da razumiju ovu suru na pravi način, a to je da Krist nije uopće raspet i pogubljen, već je živ uznesen, međutim, u suri se kaže da je onima koji su ubili Mesiju, da se njima pričinilo da su ga raspeli i ubili, jer su oni bili ubijeđeni da je Krist sa ovim činom bio pogubljen jednom i zauvijek, kao što bi i svaki običan čovjek, ali su se prevarili, jer je Krist uskrnuo iz mrtvih. Njima se samo pričinilo da su ga raspeli i sa tim činom i ubili, što ne znači, niti ova sura govori, da on nije bio na križu, već nevjernicima da se samo učinilo da su ga ubili.
I dan-danas mnogi samo nagađaju, a nevjernici ne vjeruju da je Krist uzašao ili uskrsnuo, za njih je on na križu završio, zato Allah uzvišeni kaže da se takvima samo pričinilo.

Islam i Krist, dakle, nisu religija, religija koja se širi i ekspandira, kako danas mnogi misle, već jedna je prava vjera, a drugi pravi put.
Nitko ne treba preći na ovu ili onu religiju, već treba samo izabrati koju "Knjigu želi da slijedi, jedna je "Stari", a druga je "Novi Zavjet".
Časni Kuran je potvrda Tevrata i Indžila, sa određenim ispravkama i korekcijama nepravilnosti koje su se pojavile među vijernicima, "Njegova Riječ" je nepromjenjiva, ali u interpretacijama, prevodima ili u slijeđenju vjere može doći do nepravilnosti, zato je časni Kuran "Knjiga" jasna, jer ispravlja neke zablude kod vijernika, dok nije neka nova objava ili religija.

Kao što momentalni gospodar ovoga svijeta zavarava vijernike da ne slijede Krista, tako isto zavarava slijedbenike "Knjige" da ne slijede islam, jer ima samo jedna prava vjera, a to je islam, i ima samo jedan pravi put do Boga, a to je Krist.
Cijeli svijet je podijelio po religioznom šablonu, a unutar određene religije po denominacijskom šablonu, tako da danas u svijetu imamo navodno tri religije: kršćanstvo, islam i hinduizam, a unutar tih navodniih religija imamo određene denominacije sa različitim kršćanskim, muslimanskim ili hinduističkim predznacima.

Budući da svi vjeruju u nešto, samo ne u čistu istinu i ono što "Riječ" govori, sve ove religiozne denominacije iznose neka svoja objašnjenja, kako vjere, tako i pisma, da uslijed silnih objašnjenja i interpretacija takozvanih predstavnika određenih grupacija, nitko više živ ne može pohvatati svu suštinu, nitko živ više ne može povezati što to nama ljudima "Riječ" stvarno govori.

Sudnji Dan

Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća.

I na kraju svih krajeva, budući da je silna manipulacija u svijetu, i budući da momentalni knez ovoga svijeta stalno vara i obmanjuje ljude, ponajviše vjernike, jer nevjernici su odavno prevareni i nisu više interesantni, uzvišeni Allah ili nebeski Otac sviju nas poziva da se predamo Njemu, činimo dobra djela, te se tako uhvatimo za najčvršću vezu.
Upravo ovo je i Krist činio dok je bio fizički prisutan na zemlji, jer je bio predan Ocu/Allahu cijelo vrijeme, izvršavao Njegovu volju, i ljubio sve okolo sebe.
Dakle, ova sura se ne odnosi samo na muslimane, niti samo na takozvane kršćane, već na svakoga čovjeka, jer ukoliko se svi sretnemo na ovome putu, a to je da se svi predamo samo jednome Bogu, činimo dobra djela ili ljubimo svoje bližnje, postat ćemo automatski Kristove ovčice, dok sa druge strane, ukoliko smo još uvijek podjeljeni po lokalnim torovima, religioznim šablonima, denominacijskim uvjerenjima, mi ne možemo prepoznati Oca/Allaha, niti slijediti Islam ili Krista, nama nije "jasna Knjiga" jasna, niti vidimo "Svjetlost" svijeta!

I vidjećeš sve narode kako na koljenima kleče; svaki narod biće prozvan prema svojoj Knjizi: "Danas ćete biti nagrađeni ili kažnjeni prema tome kako ste postupali! (45)

Dakle, kao što se govori cijelo vrijeme, na sudnjem danu će biti narodi koji su imali Knjigu, jer jedni slijede "Stari", a drugi "Novi Zavjet", jedni slijede islam, a drugi Krista, na sudnjem danu Gospod neće razdvajati muslimane i kršćane, već sljedbenike "Knjige", budući da je zajednički Bog sve objavio, sa Kuranom samo potvrdio, dakle, na jednoj strani su oni koji su slijedili islam ili Krista, na drugoj su strani nevjernici.

"Kad Sin čovječji stigne u slavi svojoj i svi anđeli s njim, tada će sjesti na slavno prijestolje svoje. I svi će se narodi skupiti pred njim i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." ( Matej 25:31-33 )

Ista istina se ponavlja, narodi se razdvajaju prema svojoj "Knjizi, odnosno, "Stari i Novi zavjet" sa jedne strane, nevjernici sa druge.

Zašto ovo govorim i zašto je ovo bitno?
Da je kršćanstvo ili islam stvarno religija, onda bi naš zajednički Bog razdvajao ljude po religioznoj pripadnosti, međutim, ljudi se razdvajaju prema "Knjizi", dok se nigdje ne spominje da će razdvajanje biti po roligiozno-vjerskoj osnovi.
Na žalost, opet ponavljam, ljudi propadaju, jer su religiju zamjenili pod stvarnom svrhom i suštinom života, nespremni čekaju sudnji dan, a uobraženost, prepotencija, oholost i duhovan egoizam im neda da to vide.

Kada momentalni knez ovoga svijeta želi ljude da zavara, on ih uvijek dijeli po vjerskoj, nacionalnoj, spolnoj, ili bilo kojoj razlici, jer ljudi tada niti mogu se predati Bogu, niti radi međusobne razlike ljubiti jedne druge ili činiti dobra dijela.
Ljudi sve što mogu tada je ljubiti samo svoje, druge eventualno respektirati, mada je i ovo jako upitno, ali nikada ne mogu ljubiti bližnjeg, niti činiti dobra dijela.

Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski." Mt 5,43-48

Evo, još jednom natorna istina i činjica u kojoj se kaže da od lokalnih, religioznih ili drugih vjerskih ubijeđenja nema ništa, postajemo carinici i pogani, niti možemo biti tako na pravome putu.

I on (Krist) je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi put!(Az-Zuhruf, 61).

U časnome Kuranu se potvrđava ista istina, da je Isa, sin Merjemin, Pravi put, jer kako sam više puta rekao, nemaju dva boga, tako da nemogu biti ni dvije religije, niti dva božanska učenja.
Kuran je potvrda Tevrata i Indžila, Tore ili Zebura, Starog ili Novog Zavjeta, u ovisnosti kako tko izgovara, jer momentalni knez ovoga svijeta zavarava stalno ljude, te vjernici ne mogu da vide neke podudarnosti, zajedničke istine, niti mogu da prepoznaju glas jednoga Boga.

Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! on poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri. (Fatir, 6)

Dakle, nije dovoljno tisućama puta ponoviti da je momentalni knez gospodar ovoga svijeta, i da on stalno zavarava ljude, a ponajviše vjernike, samo da ih skrene od pravoga puta i što dalje od Boga da ih odvede, na kraju u pakao povede.

Nova Zemlja/Raj/Džennet

Neki ljudi neće da shvate i razumiju da izabranog naroda nema više, niti izabrani narod će se više skupiti, sve do momenta kada se završi sudnji dan, i kada odabrani budu naselili zemlju.
Na žalost, ljudi misle da su čak i prije sudnjeg dana odabrani, ali tako što su po vjerskom ili religioznom šablonu već zauzeli svoje mjesto, dok uzvišeni Allah kaže; onaj ko se sasvim preda i čini dobra djela, što znači da je u pitanju svaki pojedinac, a ne kolektiv ili religiozna grupacija.

"Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!" Matej 7,12

Ipak, iako se fino kaže da samo rijetki će pronaći uska vrata koja vode u život, velika većina srlja u propast, ljudi jos uvijek misle da ih religiozna pripadnost, denominacijska učahurenost, kolektivna uobraženost može dovesti na uska vrata, dok ne prepoznaju da su to široka vrata i prostran put, budući da ih ima mnogo koji tuda idu.
Pogotovo kada vjerski predstavnici pokušavaju da skupe svoje ovčice iili puk, kako oni vole da kažu, te u svim religioznim grupacijama se ljudi samo udružuju, misleći da su tako jači, dok ne primjećuju da su to široka vrata i prostran put koja vode u propast.

Izabranog naroda nema više, on je bio u Starome Zavjetu, Tevratu, Tori ili Zeburu prisutan, borba je za svakoga pojedinca, jer svaki pojedinac mora pronaći "pravi put"  za sebe, a poslije sudnjega dana, kada dođe do razdvajanja svijetova, kada jedni budu išli u vatru, odabrani će naseliti rajske vrtove ili novu zemlju, naravno, to će biti samo jedno jako malo stado, i oni će biti "izabrani ili odabrani" narod, ali ne prije sudnjeg dana.

"Ništa nečisto nikada neće u nj ući": nijedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni "koji stoje upisani" u Janjetovoj "knjizi života". (Otkrivenje 21,27).

Dakle, kao što se govori cijelo vrijeme, svaki pojedinac mora biti upisan ili odabran, ne može se kolektivno pristupiti Bogu, niti postati obabran, već svaki čovjek mora ponaosob proći kroz uska vrata, niti se pojedinac može samostalno upisati u knjigu ili smatrati odabranim.

"I nema nijednog sljedbenika Knjige a koji neće morati povjerovati u njega (Krista) prije njegove smrti; a na Sudnjem Danu on (Krist) će protiv njih svjedok biti." (En~Nisa: 159)

Dakle, nema niti jednoga sljedbenika Knjige, bio on musliman, kršćan, jevrej, hindus, ili bilo tko drugi, tko neće morati u njega povjerovati prije svoje smrti, jer će on ili njegova "knjiga života" svjedočiti.

U šta to slijedbenici knjige trebaju povjerovati?

Vjerujte mi, da sam ja u Ocu, i da je Otac u meni. Ako li ne, vjerujte mi zbog samih djela! Iv.14.11

Kao što smo već i rekli više puta, na sudnjem danu, a budući da Oca ili Allaha nikada i nitko nije vido, niti Ga može ikada i vidjeti, svjedoči i sudi "Onaj" koji je Jedno sa Ocem, odnosno "Onaj" u kome se Otac ili Allah nalazi!
Ili drugim riječima, "Riječ" koja se nalazila u Bogu i po kojoj je sve postalo se utjelovila na zemlji u fizičkoj čahuri zvanoj Isus Krist.

"Riječ" je postala tijelom, međutim, ista riječ se nalazi i u "Knjizi"!
Dakle, imamo pisanu riječ i imamo utjelovljenu riječ.
U Starome Zavjetu, Tevratu, Tori ili Zeburu je bila pisana riječ, koja je iste vrijednosti ili kvalitete kao i utjelovljena riječ, jer nema razlike između pisane i utjelovljene, međutim, na sudnjem danu svedoči i sudi utjelovljena riječ, te će Ga svako oko moći vidjeti, jer iako Boga nitko nije vidio, ali će Ga ovaj put vidjeti!

Tada će se pokazati znak Sina čovječjega na nebu, i svi će narodi na zemlji proplakati. Ugledat će Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moć i slavom. Matej 24,30

Iako većina muslimana misli i računa, da će Isa, sin Merjemin, doći pred sudnji dan da završi svoje poslanje, međutim, u časnom Kuranu se fino kaže da nema niti jednog sljedbenika knjige koji neće morati povjerovati u njega, također da će on svjedok biti, dakle, Isa ili Isus ne dolazi samo da bi završio svoje poslanstvo, već da sudi živima i mrtvima!

I ne sudi Otac nikome; nego sav sud dade Sinu (Ivan 5,22)

Sudija ili svjedok je isto, budući da ljudi ponekad pomisle da ovdje ima razlike, i da je Bozja Riječ kontradiktorna, budući da se u Kuranu kaže svjedok, dok u Bibliji sudija, ali, nitko drugi ne može tu ulogu preuzeti, bilo da svjedoči, bilo da sudi, osim svemogućega Boga, jer da bi netko svjedočio, onda mora poznavati sve ljude u svim naraštajima i generacijama, a to može samo "Onaj koji jeste"!

'Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!'

Zaključak

Koga Allah uputi na Pravi Put, niko ga ne može odstraniti od toga, a onoga koga Allah ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti na Pravi Put.

Iako ljudi misle da mogu svojim intelektualnim naporima da dokuče nešto što je puno veće od njih, te čitaju "Knjigu" redovno, a neki pokušavaju da izvršavaju vjerske dužnosti redovno, odlaze u vjerske objekte da bi uputili molitvu, što je sve sasvim pohvalno, ali bez Njegove milosti čovjek neće moći daleko dogurati.

Sada se može postaviti tisuće pitanja i odgovora, kako zaslužiti Njegovu milost, jer nesumnjivo je da to svemogući Bog najbolje zna, ali se uvijek dva uvjeta postavljaju da bi se moglo doći do Njegove milosti, i obadva uvjeta su direktno vezani za ljudsko srce.

Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli'" (Iv 20, 24-29).

Dakle, prvi uvjet je duboka vjera, a duboka vjera nikada ne može biti, ukoliko čovjek nema toplo srce, jer ljudi mogu vjerovati ili vjeruckati, ali u nešto duboko vjerovati je moguće samo kada je toplo srce.
Iako ovo može čudno zvučati za većinu, jer će mnogi reći da vjeruju u svemogućega Boga, međutim, duboka vjera u čovjeku čini da se pojedinac preda u Njegove ruke, kao što se malo dijete predaje svojoj majci u ruke.
Bez ljubavi nema duboke vjere, a vjerovanje ili vjeruckanje čovjeku ne dozvoljavaju nikada da se preda, a predanje je upravo ono što Otac/Allah traži, ukoliko čovjek misli da se uhvati za najčvršću vezu.

"..Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća." (Kur'an, 13:27)

Toplo srce u čovjeku čini da mu duboka vjera raste, duboka vjera izaziva pokajnički duh, te svi oni ljudi koji se kaju, već polako prilaze Bogu, oni koji to nisu počeli, još uvijek su u zabludi.
Budući da čovjek ne može učiniti ništa samostalno da bi tako zadovoljio Boga, jer Bog upućuje na "Pravi Put", svi oni koji se kaju i obraćaju pokajnički ulaze na usku stazicu, oni koji nemaju pokajnički duh ostavljeni su u zabludi, jer im je srce tvrdo.
Ovo je ono na što nitko sa strane ne može uticati, nitko ne može drugome srce zagrijati na silu, niti itko može drugome isprovocirati pokajnički duh, sem svemogućega, a za to je potrebna duboka vjera.

"Ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom, i bližnjega svojega kao samoga sebe."

Što se čovjek više kaje, to mu je srce toplije, što mu je srce toplije to se više kaje, i kao spojene posude, predaje se sve više u ruke svemogućeg Boga, da bi u narednoj fazi počeo da umire za sebe i da živi za Njega, naravno i za svoje bližnje.

Ovo je taj "pravi put" koji se spominje u "Knjizi" jasnoj, a Krist ga je utjelovio, jer jedni slijede "Knjigu" jasnu, a drugi svjetlost ili "put". Bez obzira da li se slijedi "Knjiga" jasna, ili jasan "Put", rezultati su uvijek isti kod čovjeka, ukoliko uistinu slijedi, jer čovjek mora imati duboku vjeru, toplo srce, kajati se i ponižavati, sve više Bogu predavati.

U starome zavjetu, Tevratu, Tori ili Zeburu je bila "Knjiga" jasna prisutna, te su izabrani vjerovali, iako nisu vidjeli, u Novome Zavjetu ili Indžilu se riječ utjelovila, te su ljudi počeli vjerovati, ali i jedni i drugi, bez obzira koja je "Knjiga" u pitanju, su morali vjerovati ovoj "Riječi", pisanoj ili utjelovljenoj, čistiti svoje haljine ili kajati se, biti ponizni ili pokajani, te se predati kompletno Njoj, da bi mogli slijediti "Pravi Put"!

Dakle, još jedanput, religija nas neće spasiti, već samo duboka vjera, toplo srce i ljudsko pokajanje, finalna predaja i umiranje za Sebe!!

3. šta će vas spasiti na sudnjem danu?