Predanost Bogu

Živi put Isusa Krista

Nitko živ na ovom svijetu dok ove tri krajnosti: Ljubav, Milosrđe, Pravda , koje su JEDNO  u svoje tri manifestacije ne objedini u svom životu, NIKADA se neće moći približiti Istini, a JEDINO Čista Istina nas može približiti Bogu.

Ljubav je esencijalna i suštinska, bez ljubavi u srcu nema žive vjere, a bez žive vjere ostaju samo osobni implatati u glavama takozvanih vjernika.

Milost je ljubav u praktičnom smislu, odnosno, samilost prema svemu i svakome. Tko ne ljubi i nije samilostan nema nikakvih rezultata vječnih, sve je prolazno u životu vjernika bez čina milosrđa.

Pravda je ljubav za Istinom, jer jedino Istina čini čovjeka pravednim. Nitko nema pravo da kaže da je pravedan ukoliko ne poznaje Istinu ili ukoliko je ne ljubi svim srcem i dušom. Pravednim se ne rađa, pravednim se postaje, pa u kontekstu toga, čovjek se može jedino moliti Bogu za pravdu i pravednost, ali nikada ne može svoju pravdu utjerivati ili drugome naturati.

Čovjek sve što može je savjetovati ili upozoravati, ali kako čovjek može savjetovati ili upozoravati druge, kada ni on sam ne zna istinu?

Kada se kaže savjetovati i upozoravati, to znaci da vjernik ne smije umetati svoje osobne stavove ili implatate u svijest drugog vjernika, jer u tom slučaju se u najmanju ruku ponaša poput Isusa Krista, budući da mu već i sudi!

Vjernik iskreni i čisti mora biti pun ljubavi, samilostan i pravedan, te ukoliko je ovo pronašao u svojoj vjeri, on kao takav može savjetovati i upućivati.

Ipak, čak i tako, nikada svojim osobnim stavovima i uvjerenjima, već jedino i eksplicitno što objave govore. odnosno što Istina nalaže.

ta znači Islam?

Islam znači predanost Bogu!

Dakle, pripadnik islama ili musliman se ne rađa, niti se postaje obraćenjem, obraćenjem se samo izražava želja da se jedan musliman želi predati Bogu, pripadnik islama ili musliman se postaje slijeđenjem žive vjere, odnosno, muslimanom se postaje jedino i eksplicitno predanošću Bogu i slijeđenjem Njegova puta.

Ukoliko vjernik musliman nije predan Bogu i ne slijedi Njegov put, on kao takav nije musliman, bez obzira što se tako izjašnjava i bez obzira što je rođen ili preobraćen u islam.

Kako se predati Bogu?

Srcem! Vjernik (musliman) se može predati Bogu jedino srcem, jer svako drugo predavanje osim kompletnim srcem znači neki kompromis, odnosno, ima u sebi nekih primjesa ili materijalnih intoksikacija (želja), a svaka želja koja leži u srcu vjernika neda srcu da se do punine otvori za Bogom.

Šta znaci Kršćanstvo?

Kršćanstvo znači biti predan Isusu Kristu (Bogu)!

Jer Isus Krist je osobno demonstrirao svojim primjerom kako je bio predan volji svoga Oca. Bez Isusa Krista nema kršćanstva, odnosno, kršćanin se ne postaje rođenjem niti obraćanjem. Kršćaninom se postaje jedino i eksplicitno predanošću Isus Kristu i slijeđenjem Njegova puta. Budući da izmedu Boga i Isusa Krista nema razlike, jer je Bog Osobno u Isusu Kristu pokazao put kojim svaki vjernik mora da ide, vjernik kršćanin se nesmije plašiti da nije predan jedinom i istom Bogu ukoliko slijedi i prihvata Isusa Krista. Ali, kršćanin se također ne postaje deklerativno ili riječima, kršćanin se postaje jedino i eksplicitno predanošću Isusu Kristu i slijeđenjem Njegova puta.

Kako se predati Isus Kristu?

Srcem! Slijeđenjem puta Isusa Krista se otvara srce u životu vjernika. Samim slijeđenjem puta Isusa Krista vjernik se pretvara polako u ljubav prema Bogu, budući da Isus Krist nije imao niti jednu materijalnu (ovosvjetovnu) potrebu ili težnju, osim bezrezervnim slijeđenjem Očeve volje. Osoba koja slijedi bezuvjetno Božiju volju je na putu Isusa Krista, odnosno, u srcu mu se otvara čista ljubav prema Bogu.

Šta znaci Bhakti?

Bhakti znaci predanost Bogu! Kojem Bogu? Bog je samo JEDAN, a imene mogu biti različita, budući da Bog ima puno svojih Osobnih imena u ovisnosti kojim jezikom se govori. Bakta se ne postaje rođenjem, niti preobraćenjem ili inicijacijom, bakta se postaje jedino i eksplicitno predanošću Bogu, odnosno slijeđenjem procesa bakti-joge.

Ukoliko vjernik bakta nije predan Bogu i ne slijedi bakti-jogu, on kao takav to nije, bez obzira što se izjašnjava i deklarativno to tvrdi.

Kako predati Bogu kroz bakti-jogu put (proces)?

Srcem! Bakta se može predati Bogu jedino srcem, jer svako drugo predavanje osim cijelim srcem znači neki kompromis. Svaki kompromis udaljava baktu od predanosti, a samim tim i od bakti-joge i pravog puta.

Dakle, muslimani se mole Allahu uzvišenom, onosno uzimaju ovo Ime kao jedino od Boga. Kršćani se mole Isus Kristu, odnosno uzimaju ovo Ime kao jedino. Bakte se mole Krišni, odnosno, uzimaju ovo ime kao jedno od Imena Boga.

Budući da je Bog samo JEDAN, a ima bezbroj Svojih Imena, bez obzira koje Ime da vjernik uzme, moli se i obraća uvijek samo i jedino JEDNOM  Bogu.

Vjernici nebi trebali biti tvrdoglavi i oholi prihvatajući samo Ime koje je u njihovoj religiji poznato ili im je na srcu, dok omalovažavaju ostala Imena i misle da ne čine grijeh, odnosno da ne omalovažavaju istog Boga. Vjernici mogu voliti ono ime od Boga koje je njima najbliže, ali moraju sa punim poštovanjem i respektom cijeniti i sva ostala Njegova Imena!

Medutim, bez obzira na bezbrojna Imena od Boga, i bez obzira kojem se Imenu molimo, da li je to Allah, Jahve, Krišna ili Krist, samo je jedan put do Boga, koji se u različitim religijama ili duhovnim pravcima zove različito, ali bez obzira što se koristi različita terminologija da se opiše Jedan put,  put je Isti za sve ljude!

Put Isusa Krista ili Islam ili Bhakti su sinonim ili jednoznačni. Ipak, ukoliko vjernik ne može da pronađe ovaj put do Boga, bez obzira kojoj religijoznoj tradiciji ili grupaciji pripadao, vjernik se MORA obratiti Isus Kristu Osobno, budući da je Isus Krist Jedini personificirao ovaj put, odnosno, put za sve ljude je postao u živom i hodajućem obliku, koji svatki sljedbenik/vjernik mora da prođe.

Što ovo znači onda?

To znači da Bog i dalje ostaje JEDAN, bez obzira koje Ime uzimali kao Njegovo Osobno, ali također i put do Njega je JEDAN za sva živa bića u cijelom univerzumu.

Bez ovoga puta se ne možemo približiti našem zajedničkom Bogu!

Ukoliko recimo vjernik se moli Bogu ili želi da se preda Bogu, bez obzira koje Njegovo Ime da koristi i bez obzira kojoj vjerskoj grupaciji da pripada, vjernik ne može pronaći živog Boga ukoliko nije predhodno pronašao ovaj put, odnosno, vjernik se ne može na ispravan način predati Bogu.

Ukoliko je vjernik u svojoj religiji već pronašao ovaj put, onda je musliman pronašao Živi Islam, kršcanin je pronašao živog Isusa Krisra, a bakta je pronašao živu predanost Bogu.

Zašto se ipak ime Isus Krist uzima kao jedini put?

Krist ili Bog nije vezan za Ime ili neku formu, kao niti za neke spoljašnje manifestacije. Kršćani mogu i nazivaju ovaj put;-put Isusa Krista, a muslimani pravi (Allahov) put, bakte nazivaju ovaj put svjesnost Krišne ili bakti-joga- međutim, sve je jedan i isti put, ali ga svatko mora pronaći prvo u svojoj vjeri ili objavi.

Ipak, Isus Krist je personoficirao ovaj put kroz svoje fizičko utjelovljenje, i On kao takav zauvijek ostaje utjelovljeni oblik ovoga puta, odnosno, postao je sa Ocem JEDNO i kroz Svoje uskrsnuće/uzašašće pokazao primjerom stazu koju svaki sljedbenik/vjernik mora proći do konačnog ujdeninjena u ljubavi sa voljenim Bogom. Svaki vjernik koji ima problema u pronalasku živog puta u svojoj tradiciji ili vjerskoj pripadnosti može, treba i mora zazivati Osobno Isusa Krista, koji mu može i hoće otvoriti ili provesti kroz JEDINI put do Boga.

Dakle, kada vjernik koristi različitu terminologiju da opiše ili ukaže na jedan put za sve ljude, onda se bez obzira da li ga zvali: Živi Islam, Živo Kršćansvto ili Živa Bakti-Joga;- vjernik bi trebao da misli uvijek na Jedan i Jedini put do Boga za sve ljude. Međutim ipak, jedino Isus Krist je personificirani oblik ovoga puta, odnosno, zazivanjem Njegova imena ili predavanjem Osobno Isus Kristu vjernik može vidjeti/ugledati utjelovljenje ovoga puta u fizičkom obliku u obliku Isusa Krista.

Iz ovoga razloga će se Isus Krist i pojaviti na Sudnjem Danu, jer otjelovljeni put će suditi svakom čovjeku ponaosob, ali također i ovaj put u Osobnosti Isusa Krista će dozovljavati vjernicima da se približe JEDNOM Bogu ili sa druge strane, da ne dobiju pristup!

Osim toga Isus Krist je i Spasitelj.!

Isus Krist, osim što je fizičko utjelovljenje Jedinog  puta do Boga, On je još i spasitelj, odnosno, sa Svojim činom Spasenja otvorio je svim vjernicima ovaj JEDINI PUT. To znači da prije pojave Isua Krista u svom utjelovljenom obliku su vjernici (ljudi) bili udaljeni od Boga veoma puno, jer su živjeli u velikom grijehu i nisu prakticirali ljubav u svojim životima. Sa takvim stavovima i životnim uvjerenjima ljudi su bili teško u mogućnosti da pronađu ovaj  JEDAN PUT, koji su morali pronaći u svojim izvornim religijama ili učenjima, a opet sa druge strane bez ovog puta su bili izgubljeni za vječnost. 

Isus Krist je svojim činom Spasenja otvorio ovaj JEDINI PUT, odnosno, dao je svima mogućnost, bez obzira na težinu i veličinu grijeha, da se svi ljudi mogu približiti Bogu. Poslije čina spasenja od Isusa Krista svaki čovjek;- čak i najveći griješnik, je dobio podjednaku šansu da se približi Bogu, ali pod uvjetom ili da prizna Isusa Krista i slijedi Njegov put, ili sa druge strane da samostalno traži ovaj JEDINI PUT u svojoj objavi (religiji), te finalno Njegovim pronalaskom i slijeđenjem je pronašao također i živog Isusa Krista, kao personifikaciju ovoga puta.

Vjerniku nije dovoljno samo da slijedi svoju objavu površno i mlako, pa čak i ukoliko izvršava sve vjerničke dužnosti kako objava nalaže, već vjernik MORA pronaći živi put, koji jedini vodi do Boga!

Šta znaci živi islam, Krist ili bhakti?

Budući da je put uvijek i samo Jedan, bez obzira kako ga vjernici zvali, kada vjernik ipak, finalno u svojim lutanjima pronađe ovaj JEDAN I JEDINI put za sve ljude, on realizira da je ovaj Jedan Put uvijek samo i postojao, ali radi loše obaviještenosti i vještackih implatata, oholosti i vjerničke arogancije se drugačije doživljavao ili se nije uopće niti primjećivao.

Kada se stigne na ovaj Jedan Put koji jedino vodi Bogu, vjernik objedinjuje sve tri manifestacije u JEDNO: Ljubav, Milosrde i Pravednost.

Ljubav, milosrđe, pravednost je put JEDINI do Boga, odnosno, živi Isus Krist ili Njegovo otjelovljenje kroz ove tri manifestacije.

Da li vjernici mogu sada razumjeti zašto se ne mogu našem jednom i zajedničkom Bogu približiti, ukoliko ove tri manifestacije koja su u Jednom ne objedine u svojoj vjeri, odnosno, ukoliko ne postanu živi put! Budući da Bog objedinjuje ove tri krajnosti u Sebi, nitko živi, ali ponavljam opet, nitko živ , tko ne postane ljubav, millosrde i pravednost, odnosno, tko ne postane živi put u djelu i realizaciji nikada ne može pronaći živog Boga!

Otac/Sin/Duh Sveti- Ljubav/Milosrđe/Pravednost
Islam – iman – ihsan- Ljubav/Milosrđe/Pravednost
Sat/Chit/Ananda- Postojanje/Znanje/Blaženstvo ili Ljubav/Milosrđe/Pravednost

Iako se koriste razni termini da opišu ovaj Jedan Put, oni u svojoj suštini su jednoznači i nema nikakvih razlika u različitim objavama , odnosno, ukoliko ćemo koristiti terminologiju Isusa Krista, onda to znači: Otac, Sin i Duh Sveti ili Ljubav, Milosrde i Pravednost, u Islamu je to: Islam, Iman i Ihsan, dok u duhovnim tradicijama ili pravcima: Sat, Chit, Ananda.

Nitko ne može pronaći živoga Boga, ako nije u svojoj vjeri ili unutrašnjem uvjerenju objedinio u JEDNO ovaj čarobni trio fantastikus: Ljubav, Milosrde, Pravednost.
Nitko ne može naći pravi put do Boga, ukoliko nije pronašao živog Isusa Krista, odnosno, Njegov živi Put, put: ljubavi, milosrđa i pravednosti!
Nitko ne može slijediti svoga poslanika, ukoliko nije pronašao u svojoj vjeri živi Islam: Islam, Iman i Ihsan.
Nitko ne može slijediti bahti-yogu na ispravan način, ukoliko u svojoj predanosti Bogu nije pronašao Sat/Cit/Anandu, odnosno, Ljubav, Milosrde/Pravednost.

Ljubav

Sve spoljašnje dužnosti i forme koje su ustanovljene "Svetim Spisima", bez obzira o kojoj objavi je riječ, uspostavljene su da tragaoc/vjernik dođe do žive predanosti Bogu, odnosno, da rasplamsa živu ljubav u svome srcu za Bogom. Bez žive ljubavi prema Bogu sve su samo norme i šabloni koje vjernik spolja ispunjava i izvršava, ali budući da je Bog jedino i eksplicitno Čista Ljubav, vjernik nikada ne može pronači živu vjeru ili živi put do Boga. Budući da vjerniku nedostaje ova živa vjera, on kao takav mora se služiti vještačkim implatatima ili umotvorinama, jer niti može razumjeti svoju objavu na pravilan način, niti može pronaći put do Boga.

Da bi vjernik/posvećenik rasplamsao ovu ljubav prema Bogu, odnosno, našao živi Islam ako je musliman, živi put Isusa Krista ako je kršćanin, živu bakti-yogu ako je pripadnik nekog duhovnog pokreta (np. svjesnost Krišne), vjernik/posvećenik mora prije toga objediniti dvije predhodne manifestacije u Jedno: milosrđe i pravda.

Milosrđe

Za čin milosrđa su također ustanovljene forme i pravila u objavama, koje vjernik treba upražnjavati da bi pronašao ili postao živo milosrđe u svome životu i realizaciji. Ipak, slijeđenje samo i jedino spoljašnjih rutina i dužnosti u životu vjernika/posvećenika neće se probuditi živo milosrđe u srcu, jer vjernik/posvećenik MORA postati ljubav u hodajućem obliku za sve i svakoga. Budući da vjerniku nedostaje živi čin milosrđa u njegovom srcu, on je kao takav skolon kritiziranju svega i svakoga, budući da samo i jedino izvršava spoljašnje dužnosti koje su ustanovljene određenom objavom, te također očekuje i od drugih vjernika da se ponašaju indetično. Međutim, milosrđe koje se raspali u srcu vjernika  ne poznaje granice, norme i šablone, jer samo živo milosrđe čini da se voli i ljubi sve i svakoga u svim okolnostima, odnosno, da se vrši živi čin milosrđa

Pravda

Mnogi vjernici kao i nevjernici (ateisti) tvrde da su pravedni, jer oni imaju svoje određene standarde i šablone kroz koje zamišljaju idealnu pravdu. Međutim, pravednost za jednog može biti prokletstvo za drugog, jer pravednost nema nikakvo značenje i smisao, ako se i ukoliko pravednost nije našla u svome srcu, odnosno, ako vjernik nije zapalio živu pravednost u svome biću, budući da svojim imaginarnim (izmišljenim) činom pravednosti može načini puno više nepravde drugoj osobi a da toga nije niti svjestan. Činu iskrene pravednosti najbolje odgovara poslovica prihvačena u društvu : Čini drugom kao što bi činio samom sebi. Međutim uprkos, pravednim se najbolje postaje onoga momenta kada vjernik počinje da ljubi Istinu više i od samoga sebe, odnosno, kada mu istina žnači i više od vlastitog života. Budući da nema čiste pravednosti bez čiste istine, jer nitko ne može biti savršeno pravedan ukoliko ne poznaje savršeno Istinu, u čovjeku se mora jednostavno zapaliti ljubav za pravednošču, jer bez ove ljubavi ostaju opet rutine i šabloni kroz koje se nemože pronači živa pravednost.

Što više pravednosti; -to više istine, što više istine;- to više milosrđa, što više milosrđa;- to više ljubavi, što više ljubavi;- to više Boga, odnosno, pravi put će se početi nazirati u životu vjernika!!!

Šta je za vas pravi put k Bogu?