Ludosti ovoga svijeta

Postoje tri glavne ludosti na ovome svijetu koji rade gotovo svi, bilo vjernici ili nevjernici, jer ove tri glavne ludosti su boljka ovoga svijeta, budući da ove tri ludosti direktno ljude odvode od Boga, jer ove tri ludosti su od svijeta i dolaze od nečastivoga.

Prva ludost ovoga svijeta je:

2. Udruživanje

“Uđite kroz uska vrata; jer vrata su široka, a široka put koji vodi u propast, i mnogi su oni koji ulaze kroz njega; I zato što su vrata uska, i put koji vodi u život je uzak, malo je onih koji ga pronalaze “(MT 7:13 -14).

Udruživanje je prva ludost ovoga svijeta, i nema niti jedne svere života gdje ljudi nisu udruženi. Udruženja postoje razna, kako vjerska tako i svjetovna, pa iz ovoga razloga imamo organizacije, asocijacije, vladine ili ne vladine, ekipice, crkvice, džamije i sinagoge, itd., itd., itd...

Udruživanje je znak nemoći i slabosti, nedovoljne duhovne slobode i ne poznavanja istine, udruživanje je zatvor, ali ljudi udruženi imaju osjećaj pripadnosti, veće sigurnosti, autohtonosti, jer što se kaže: -"u gomili smo puni jači!!

Iako im Božja Riječ govori suprotno, a to je da čovjek mora izaći iz ma kojeg udruženja ili organizacije, da bi pronašao usku stazicu koja ga vodi na siguran put, ljudi stalno u gomilama hrle, skupljaju se i međusobno udružuju.

Druženje i udruživanje nije isto, jer kada se dvoje ili troje okupe oko Isusa Krista, onda je to druženje, ali kada se ljudi udružuju, onda je to široka staza koja uglavnom vodi u propast.

Najbolji je primjer "Ekipice" koja je prvobitno bila zamišljena kao druženje, u kojem bi ljudi dolazili na seminare, razgovaralo se o Kristu i istini, poslije svako svojoj kući, jer nema nikakvoga udruživanja. Međutim, pošto je priliv članova bio toliki, Lorens pravi grešku života, skreće sa puta, i od "Ekipice" pravi udruženje, tako da danas takozvana ekipica ima možda milion članova, i postaje sve više vjerska denominacija. 

Dakle, druženje je situacija u kojoj se drugovi (braća) druže, pomažu jedni drugima, bilo materijalno ili duhovno, tko kako može, okupljaju se oko imena Isusa Krista, a poslije se razilaze i svako u nutrini bića traži skrivena vrata i usku stazicu, jer sve ostalo vodi u sigurnu propast.

Međutim, pošto Krist kaže također:

..."Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“

Budući da Krist naziva carinicima one koji sebe ljube i nemaju za to plaću, drugari (braća), osim što ljube sebe između, idi od čovjeka do čovjeka, pomažu materijalno i duhovno, sve u ovisnosti tko je u kakvoj mogućnosti, i traže onu usku stazicu, a uska stazica je uvijek tamo gdje je jedan, eventualno dva ili tri, ali nikada stotine, tisuće i milioni. A opet taj jedan, eventualno dvojica ili trojica nikad ne dozvoljavaju da njega hvale, već uvijek samo Boga, budući da ni Krist osobno nije imao sipmatizere, lajkaroše i sljedbenike, već je takve tjerao od sebe.

„Što me zoveš dobrim?“  Dobar je samo Bog...

Druga ludost ovoga svijeta je:

3. 2. Posebnost/Nadarenost

"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!" (Mt 5, 3)

Kada ljudi prave prvu ludost, druga dolazi po automatizmu, jer se u udruženjima moraju pojaviti ili izabrati lideri, budući da svako udruženje treba svoga predstavnika ili vođu, jer u udruženju ne mogu svi biti predsjedavajući, već uvijek nekolicina. Ovo je najveća zamka ovoga svijeta, budući da kod vođa ili lidera prouzročava veliki ego, a siromasima duhom je kraljevstvo nebesko. Osim toga, stvara se cijela hijerarhija, pa iz toga razloga imamo: biskupe, nadbiskupe, kardinale, itd....Papu, a u svijetovnim organizacijama: šefove, nadređene, direktore, itd., a kod nekomercijalnih udruženja imamo osnivača udruženja ili najzaslužnijeg, pa do prvoga iza njega po hijerarhijskome ustrojstvu; ...ili ako ništa drugo onda njegovog zamjenika ili glasnogovorinika. 

Hijerarhijsko uređenje udruženja, a svako udruženje, prije ili kasnije, mora dobiti strukturalno uređenje vlasti ili monopla, je najpogubnije za ljudski rod, jer direktno sklanja od Krista, budući da je Krist jedini pastir naš, i drugoga na ovome svijetu nema. 

Osim toga, udruženje zamjeni "Kristovu Crkvicu", a predsjedavajući ili glasnogovornik postaje njen lider, što automatski znači da ljudi se sve više obraćaju ovome udruženju i njihovim vođama, oni im postaju posrednici do Boga, a posrednika na zemlji nema niti jednog, osim Isusa Krista! 

Dakle, u ovoj pogubnoj situaciji i za osnivače i članove, jer direktno svi štetuju, jer osnivači sprečavaju male da dođu do Krista, a članovi ne mogu se nikada duhovno osamostaliti, niti mogu uspostaviti živi kontakt sa Njim. 

Klasičan primjer je opet "Ekipica", u kojoj se danas i unazad nekoliko godina počela raditi medveđa usluga, sa jedne strane se priča i govori o Kristu, a sa druge strane se ljudi vezuju sve više za "Ekipicu" i njenog osnivača, kao i za nejne glasnogovornike.

Hijerarhijsko ustrojstvo jednog uređenja je najveća zamka ovoga svijeta, jer jedini koji je gazda, osnivač i urednik svega je svemogući Bog, svi ostali se okupljaju oko Njega; kao što se pilići okupljaju oko kokoške. 

Budući da ljudi nikako da progledaju, i budući da stalno na iste svjetovne zamke padaju, Krista kaže:

 ”Mnogo je zvanih, a malo izabranih”!

Treća ludost ovoga svijeta  koja dolazi po istome automatizmu je:

4. 3. Razilazak ili raskol

Kada se stvori strukturarlno uređenje jednog udruživanja, i kada svi zauzmu svoje pozicije, prije ili kasnije dolazi do raskola, jer udruživanje i hijerarhijsko uređenje nije Božja milost i volja, već pripada ovome svijetu, pa iz toga razloga, prije ili kasnije, članovi, a ponekad i glasnogovornici , odlaze iz udruženja ili osnivaju svoje. Osim što nije Božja volja, raskol dolazi i radi još mnogo fizičkih i duhovnih razloga, budući da u jednom udruženju nisu svi isti, bilo materijalno bilo duhovno potkovani, jer oni koji ne razumiju neke stvari, bilo materijalne ili duhovne prirode, osjećaju se uvijek na dnu ljestvice, osim toga, dolazi do velikih teoloških razlika, ali i duhovno praktičnih, jer netko je već spoznao dosta, a drugi nije do te granice, pa sve do situacije kada učenik naraste toliko u duhovnome smislu da preskoci učitelja, a ovome nije drago da se ostavi pozicije.

Najbolji je primjer kršćanstvo, sa kojim je bila osnovana prva crkva sa strukturanim uređenjem i udruživanjem, radi unutarnjih razlika koje su se pojavljivale u crkvi, danas imamo u svijetu preko 40. 000 registriranih crkava sa različitim kršćanskim predznakom.

Budući da nije Božja milost, jer Bog traži ponizne i krotke, i da se svi okupimo samo oko Njega, da između sebe ne zovemo jedni druge dobrima, nadarenima, posebnima, itd.; osnivači udruženja ili njegovi glasnogovornici ne dobijaju nikada dovoljno milosti i "Svetoga Duha", vrlo brzo počnu gubiti kompas, postaju nedosljedni u svojim stavovima, argumentima i uvjerenjima, počnu mjenjati i svoja duhovna iskustva, kao i interpretacija samoga "Svetog Pisma" koja im je manjkava i loša, što drugi, prije ili kasnije primjete, i onda dolazi do podvajanja.

Osim toga, duhovna realizacija u udruženju im je slaba, jer ne traže usku stazicu, već se okupljaju u gomilama i još više udružuju, dakle, radi slabe unutarnje realizacije napuštaju udruživanje, i vrlo često traže novo ili pak osnivaju neko svoje udruživanje.

Opet je nabolji primjer za to takozvana "Ekipica", jer u prvome momentu za udružene je sve lijepo, budući da svako udruženje u početku čovjeku donosi fizički smiraj, ali i duhovni, jer gdje je puno ljudi to znači da smo bolji i jači, a poslije izvjesnoga vremena se ljudi umore, jer počnu primjecivati neke nelogičnosti i nepravilnosti, osim toga, slaba im je duhovna realizacija, pa danas već ima dosta koji su napustili ekipicu.

Međutim, ovdje nije kraj priče, jer ljudi za sada je samo napuštaju, ali veoma brzo, a to može biti za godinu, deset ili dvadeset, njeni glasnogovornici će se međusobno podijeliti i svaki će napraviti svoju (ekipicu) udruženje unutar udruženja. Dakle, doće do podjele u denominacijskome smislu, kao što je došlo u kršćanstvu, islamu i među hindusima, jer sve ove religiozne formacije imaju puno svojih unutarnjih deneminacija, iako je kršćanstvo ubjedljivo tu najlošije.

I da bude još gore, ljudi ništa ne uče, tako da ima pojedinaca u cijelome svijetu da su promjenili po više puta udruženje i svaki puta iznovo se počnu opet okupljati oko nekog novog, ili kao što sam rekao, neki pojedinci počnu osnivati svoja udruženja, te svi skupa i generalno opet iz početka prolaze ludosti ovoga svijeta....